Reakcije na lijek

Autor: Mercedes E. Gonzalez, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Ivana Lovrić, dr. med.

Lijekovi mogu uzrokovati brojne promjene na koži i reakcije. Najteže od njih su opisane u odgovarajućim poglavljima u Priručniku, a obuhvaćaju Stevens–Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, sindrom preosjetljivosti, serumsku bolest, eksfolijativni dermatitis, angioedem i anafilaksiju te medikamentni vaskulitis.

Pojedini lijekovi mogu biti povezani s gubitkom kose, lichen planusom, nodoznim eritemom, promjenama pigmentacije, SLE, fotosenzitivnim reakcijama, pemphigusom i pemphigoidom. Druge reakcije na lijekove se svrstavaju prema vrsti promjene (vidi tablicu).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi razlikuju se ovisno o uzroku i specifičnim reakcijama (vidi tablicu).

Vrste reakcija na lijekove i tipični uzroci

Vrsta reakcije

Opis i napomene

Tipični uzročnici

Akneiformni osip

Nalikuju aknama, ali nema komedona i početak je obično nagao

Kortikosteroidi, jodidi, bromidi, hidantoini, androgeni steroidi, litij, isoniazid, fentoin, fenobarbital, vitamini B2, B6, i B12

Akralna cijanoza

Pojavljuje se u vidu sivo-plavih promjena na vrhovima prstiju, prstima na stopalima, nosu i uškama

Bleomicin

Akutna generalizirana egzantematska pustuloza

Brza pojavnost i širenje pustuloznih lezija

Aminopenicilin (ampicilin, amoksicilin, bakampicilin), blokatori Ca kanala, cefalosporini, tetraciklini

Erupcija mjehura

Pojava rasprostranjenih vezikula i bula nalik na autoimune bulozne poremećaje

Penicilamin i drugi lijekovi koji sadrže tiol (npr. ACE inhibitori, zlato, Na tiomalat)

Kožna nekroza

Pojavljuju se kao oštro ograničene, bolne, eritematozne ili hemoragične lezije koje napreduju do hemoragijskih bula i nekroze kože pune debljine s formiranjem eshara

Varfarin, heparin, barbiturati, epinefrin, norepinefrin, vazopresin, levamisol (onečišćenja zraka u uličnim pripremama kokaina)

Lupus induciran lijekovima

Pojavljuje se u obliku sindroma nalik na lupus, premda često bez osipa

Hidroklorotiazid, minociklin, hidralazin, prokainamid, anti-TNF agensi

Reakcija na lijekove s eozinofilijom i sustavnim simptomima ili sindromom preosjetljivosti na lijekove

Manifestira kao groznica, edem lica i osip u trajanju 2-6 tjedana nakon 1. doze lijeka

Bolesnici mogu imati povišen broj eozinofila, atipične limfocite, hepatitis, pneumonitis, limfadenopatiju i miokarditis

Antikonvulzivi, alopurinol, sulfonamidi

Nodozni eritem

Karakterizira ga stvaranje crvenih nodula, uglavnom u pretibialnoj regiji, ali povremeno uključuje ruke ili druge dijelove tijela

Sulfonamidi, oralni kontraceptivi

Eksfolijativni dermatitis

Obilježen crvenilom, ljuskanjem i zadebljanjem cijele površine kože

Može biti smrtonosan

Penicilin, sulfonamidi, hidantoini

Poznate reakcije na lijek

Pojavljuje se često u vidu pojedinačnih, dobro ograničenih, okruglih ili ovalnih zagasito crvenih ili ljubičastih promjena na koži ili sluznicama (osobito na spolovilu) i pojavljuju se ponovno na istim mjestima svaki put kada se uzme isti lijek

Tetraciklini, sulfonamidi, NSAID

Lihenoidni osip ili osip nalik na lichen planus

Pojavljuje se u vidu uglatih papula koje konfluiraju u ljuskave plakove

Antimalarici, klorpromazin, tiazidi

Morbiliformni ili makulopapularni osip (egzantem)

Najčešća reakcija preosjetljivosti na lijek

Promjene mogu biti od morbiliformnih do osipa nalik na pityriasis rosea

Blagi svrbež tipično se pojavljuje 3 do 7 dana nakon početka primjene lijeka

Skoro svaki lijek (osobito barbiturati, analgetici, sulfonamidi, ampicilin i drugi antibiotici)

Mukokutane erupcije

Od nekoliko malih vezikula u ustima ili kožnih promjena nalik na urtikariju do bolnih vrijedova u ustima uz rasprostranjene bulozne kožne promjene (vidi Erythema multiforme, Stevens Johnson sindrom, Toksična epidermalna nekroliza)

Penicilin, barbiturati, sulfonamidi (uključujući lijekove koji se rabe kod hipertenzije i dijabetesa)

Fotoosjetljive promjene na koži

Pojavljuju se kao područja dermatitisa ili sivo–plave hiperpigmentacije (fenotiazini i minociklin) na koži izloženoj suncu ili drugom izvoru ultraljubičaste svjetlosti

Fenotiazini, tetraciklini, sulfonamidi, klortiazid, umjetni zaslađivači

Pruritične erupcije

Pojavljuju kao hemoragijske makule koje se razlikuju po veličini i ne blijede na pritisak.

Najčešće na donjim ekstremitetima, ali se mogu pojaviti i drugdje i ukazivati na teži purpurični vaskulitis

Mogu se pojaviti kao oblik citotoksične reakcije tipa II, stanicama posredovane reakcije odgođene preosjetljivosti tipa IV ili reakcija preosjetljivosti tipa III uzrokovana imunokompleksima

Klortiazid, meprobamat, antikoagulansi

Reakcija na lijek tipa serumske bolesti

Reakcija imunokompleksa tipa III

Akutna urtikarija i angioedem se pojavljuju češće od morbiliformnih i skarlatiniformnih promjena

Mogu se pojaviti poliartritis, mijalgije, polisinovitis, vrućica i neuritis

Penicilin, inzulin, strane bjelančevine

Stevens-Johnsonov sindrom (SJS)

Karakteriziraju ga žarišna područja tamno ružičastih do crvenih lezija, bol u koži i odvajanje epiderma na <10% ukupne površine kože (BSA); koža i sluznice su zahvaćeni promjenama

Na usnama se razvijaju hemoragične kruste i ulceracije

Kada se epidermalno odvajanje događa na 10 do 30% ukupne površine kože (BSA), koristi se termin SJS-TEN preklapanje.

Antikonvulzivi, NSAR, penicilin, sulfonamidi

Toksična epidermalna nekroliza

Karakterizirana velikim područjima (>30% ukupne površine kože BSA) laganog odvajanja epidermisa što daje koži oljušteni izgled, sistemski simptomi su često prisutni

Može biti smrtonosna u 30 do 40% bolesnika

Nalikuje na stafilokokni sindrom oljuštene kože, sindrom posredovan stafilokoknim toksinom može se pojaviti u dojenčadi, male djece i imunokompromitiranih pacijenata

Slično Stevens-Johnsonovom sindromu, ali s većom površinom zahvaćene kože (BSA)

Antikonvulzivi, barbiturati, hidantoini, penicilin, sulfonamidi

Urtikarija

Česta

Uobičajno da, ali ne uvijek IgE posredovana

Lako se prepoznaje po tipičnim, dobro izraženim edematoznim urtikama

Može biti praćena angioedemom ili drugim manifestacijama anafilaksije

Urtikarija je ponekad prvi znak prijeteće serumske bolesti, s vrućicom, bolovima u zglobovima i drugim sistemskim simptomima koji se pojavljuju unutar nekoliko dana

Penicilin, ASK, sulfonamidi, ACE inhibitori

Dijagnoza

  • Klinička procjena i anamneza izloženosti lijeku

  • Ponekad biopsija kože

Za postavljanje dijagnoze je obično potrebna podrobna anamneza, uključujući i podatke o nedavnom uzimanju lijekova koji se kupuju bez recepta. Budući da se reakcija može i ne mora dogoditi tek nekoliko dana ili čak tjedana nakon prvog izlaganja lijeku, važno je uzeti u obzir sve nove lijekove, a ne samo onaj koji je nedavno uzet.

Niti jedna laboratorijska pretraga ne pomaže pri postavljanju dijagnoze, premda na nju ponekad može ukazati nalaz biopsije zahvaćene kože.

Preosjetljivost se može konačno potvrditi ponovnim izlaganjem lijeku, što može biti opasno i/ili neetično.

Liječenje

  • Ukidanje uzimanja sumnjivog lijeka

  • Ponekad antihistaminici i kortikosteroidi

Većina reakcija na lijekove se povlači kad se primjena lijeka prekine te ih nije potrebno dalje liječiti. Kad je god to moguće, sumnjivi lijek treba zamijeniti kemijski nesrodnim spojem. Ukoliko nije dostupan zamjenski lijek i ako je reakcija blaga, može se nastaviti liječenje pod brižljivim praćenjem pacijenta, unatoč reakciji.

Svrbež se može ublažiti antihistaminicima i lokalnom primjenom kortikosteroida. Za IgE-posredovane reakcije (npr. urtikarija), desenzibilizacija se može razmotriti ukoliko je lijek neophodan u terapiji.

Kada postoji bojazan od napredovanja urtikarije u anafilaksiju, treba se dati vodena otopina adrenalina (1:1000) u količini od 0,2 ml sc ili IM, parenteralno antihistaminic i i sporija, ali dulje djelujuća otopina hidrokortizona od 100 mg IV, nakon čega se može nastaviti s primjenom kortikosteroida per os tijekom kratkog vremenskog razdoblja

Ključne točke

  • Budući da lijekovi mogu uzrokovati različite reakcije, isti se mogu smatrati uzrocima gotovo bilo koje neobjašnjive reakcije na koži.

  • Temeljite dijagnozu primarno na kliničkoj slici, uključujući detaljnu anamnezu i anamnezu lijekova koje pacijent uzima.

  • Ukinite primjenu sumnjivog lijeka i liječite simptome prema potrebi.