Nepridržavanje preporuka vezanih za lijek ( vidi: Adherencija prema uzimanju lijekova) može se dogoditi u svakoj životnoj dobi zbog

• cijene

• bolne ili neugodne primjene

• potrebe za učestalom primjenom, složeni načini primjene, ili oboje

Ali, kod djece nepridržavanju doprinose mnogi za njih jedinstveni čimbenici.

Djeca < 6 god. mogu imati tegobe prilikom gutanja pilula i odbijati uzimanje pripravka lijekova neugodnog okusa.

Starija djeca često odbijaju lijekove ili načine primjene (npr. inzulin, inhalacijsku primjenu) zbog kojih moraju napustiti nastavu ili druge aktivnosti ili zbog kojih se doimaju različitima od svojih vršnjaka.

Adolescenti ne uzimanjem lijekova mogu pokazivati bunu ili pokušaj osamostaljivanja. Također mogu preskočiti dozu lijeka, a bez da vide bilo kakve neposredne štetne učinke, da bi to kasnije pogrešno protumačili kako ne trebaju propisani lijek.

Roditelji ili staratelji možda se tek djelomice sjećaju razloga i naputaka za uzimanje lijeka, a radne obveze ih mogu spriječiti da djeci u određeno vrijeme daju propisane doze. Neki roditelji pokušaju s biljnim pripravcima ili tzv. "narodnom medicinom" u samom početku. Neki skrbnici imaju ograničene prihode te su prisiljeni potrošiti svoj novac na druge prioritete, poput hrane; drugi su uvjerenja i stavova koji ih mogu spriječiti u davanju lijekova djeci.

Kako bi se smanjila nesuradljivost, liječnik koji propisuje lijek bi mogao sljedeće:

• Uvjeriti se da bolesnik i roditelj/skrbnik razumiju dijagnozu, shvaćaju ozbiljno i vjeruju u uspješnost liječenja.

• Isprave nesporazume te usmjeravaju bolesnike i roditelje/skrbnike na pouzdane izvore informacija.

• Dati pismene kao i usmene upute bolesnicima i roditeljima/skrbnicima na način na oni razumiju.

• U samom početku liječenja nazvati na telefon obitelj i vidjeti ima li nejasnoća ili nekih pitanja.

• Procijeniti napredak te podsjetiti bolesnika i roditelje/skrbnike o redovitim nadzornim pregledima.

• Kod nadzornih pregleda provjeriti broj kapsula u bočici lijeka.

• Educirati bolesnike i roditelje/skrbnike kako pratiti dnevnik pojave simptoma i redovnog uzimanja lijekova.

Adolescente koji imaju posebnu potrebu nadzora nad svojom bolesti i liječenjem treba ohrabrivati na što slobodniju komunikaciju te da u što većoj mjeri preuzmu odgovornost za vlastito liječenje. Upute o upotrebi treba pojednostavniti (npr. sinkronizirati uzimanje lijekova i smanjiti broj dnevnih doza, uz održavanje učinkovitosti) te što više uskladiti s potrebama bolesnika i roditelja/skrbnika. Treba naglasiti sve važne stavke liječenja (npr. uzimati antibiotik do kraja trajanja liječenja). Ako su potrebne promjene u načinu života (kao npr. prehrani ili tjelovježbi), one se trebaju postupno uvoditi tijekom nekoliko posjeta liječniku, a postavljeni ciljevi trebaju biti ostvarivi kako ne bi opterećivali bolesnika ili roditelja/skrbnika. Uspjeh u postizanju cilja treba naglasiti pohvalom i tek tada treba postaviti sljedeći cilj.

Za bolesnike kojima su potrebni skupi lijekovi i dugo trajanje liječenja, dostupan je popis farmaceutskih programa kako pomoći bolesniku na adresi NeedyMeds.