Hipolipidemija je naziv za smanjenje plazmatskih lipoproteina uzrokovano primarnim (genetskim) ili sekundarnim faktorima. Obično je asimptomatsko i dijagnosticira se slučajno rutinskim probirom. Liječenje sekundarne hipolipidemije uključuje liječenje podležećih poremećaja. Liječenje primarne hipolipidemije je obično nepotrebno, ali pacijenti s nekim genetskim poremećajima zahtjevaju visoke doze vitamina E i suplementaciju masti i drugih vitamina topivih u masti.
(Također pogledaj Pregled Lipidnog Metabolizma.)
Hipolipidemija se definira kao ukupni kolesterol (TC) < 120 mg/dL (< 3.1 mmol/L) ili LDL kolesterol < 50 mg/dL (< 1.3 mmol/L).
Uzroci mogu biti primarni (genetski) ili sekundarni. Sekundarni uzroci su puno učestaliji od primarnih i uključuju:
Neočekivani nalaz niskog kolesterola ili LDL-a kod pacijenta koji ne uzima hipolipemike treba rezultirati dijagnostičkom evaluacijom koja uključuje mjerenje AST-a, ALT-a i tiroid-stimulirajućeg hormona; negativna evaluacija ide u prilog primarnih uzroka.
Postoje 3 primarna poremećaja kod kojih jedna ili mnoge genetske mutacije rezultiraju u smanjenoj proizvodnji ili povećanoj eliminaciji LDL-a.
Mutacija gubitka funkcije PCSK9 je još jedan od uzroka niskih razina LDL-a. Navedeno stanje nema štetnih posljedica i nema liječenja.
Abetalipoproteinemija (Bassen-Kornzweig sindrom)
Autosomalno recesivno stanje uzrokovano mutacijom gena za mikrosomalni transfer protein triglicerida, kritičnog proteina u formaciji hiilomikrona i lipoproteina vrlo niske gustoće (VLDL-a). Masti iz prehrane se ne mogu apsorbirati i lipoproteini u oba metabolička puta su skoro odsutna iz seruma; ukupni kolesterol< 45 mg/dL (< 1.16 mmol/L), TGs < 20 mg/dL (< 0.23 mmol/L), i LDL nije detektibilan.
Ovo stanje se obično prvo primjeti kod dojenčadi sa malapsorpcijom masti, steatorejom i izostankom napredovanja. Navedeno može rezultirati intelektualnim disabilitetom. Zbog toga što se vitamin E distribuira perifernim tkivima preko VLDL-a i LDL-a većina ljudi u tijeku bolesti razvije deficijenciju vitamina E. Simptomi i znakovi uključuju vidne promjene zbog retinalne degeneracije, senzornu neuropatiju, ataksiju i parestezije zbog oštećenja stražnjih kolumni i cerebelarne znakove dismetrije, ataksije i spastičnosti koji mogu progredirati do smrti.
Dijagnoza se postavlja u odsutnosti apo B u plazmi; bijopsijem crijeva koja pokazuje nedostatak mikrosomalnog transfer proteina. Akantocitoza eritrocita na krvnom razmazu se ističe kao razlikujući znak. Genetsko testiranje može potvrditi dijagnozu.
Liječenje je s visokim dozama (100 to 300 mg/kg jednom dnevno) vitamina E sa suplementacijom masti i ostalih vitamina topivih u masti. Prognoza je obično loša.
Hipobetalipoproteinemija
Hpobetalipoproteinemija je autosomno dominantno ili kodominantno stanje uzrokovano mutacijom gena koji kodira apo B.
Heterozigotni pacijenti imaju zarubljen apo B što vodi do povećane eliminacije LDL-a. Heterozigotni pacijenti ne pokazuju nikakve simptome osim TC < 120 mg/dL (< 3.1 mmol/L) i LDL kolesterol < 80 mg/dL (< 2.1 mmol/L). Trigliceridei su normalni. Neki pacijenti imaju steatozu jetre.
Homozigotni pacijenti imaju ili kraću zarubljenost što vodi do nižih vrijednosti lipida (TC < 80 mg/dL [< 2.1 mmol/L], LDL kolesterol < 20 mg/dL [< 0.52 mmol/L]) ili odsutnu sintezu apo B-a što vodi do pojave simptoma i znakova abetalipoproteinemije.
Dijagnoza se postavlja po pronalasku niskih vrijednosti LDL kolesterola i apo B-a u lipidnom profilu seruma. Hipobetalipoproteinemija i abetalipoproteinemija se razlikuju po obiteljskoj anamnezi.
Pacijenti koji su heterozigoti i oni koji su homozigoti ali sa niskim detektabilnim vrijednostima LDL-a ne zahtjevaju liječenje. Liječenje pacijenata koji su homozigoti bez LDL-a je isto kao i kod abetalipoproteinemije i uključuje vitamin E i suplementaciju masti i vitamina topivih u masti. Prognoza varira, ali rana dijagnoza i strogo pridržavanje liječenja mogu odgoditi progresiju bolesti.
Bolest retencije hilomikrona (Andersonova bolest)
Bolest retencije hilomikrona je vrlo rijedak autosomno recesivni nasljedni poremećaj uzrokovan deficijentnom sekrecijom apo B iz enterocita. Mutacije u genu koji kodira protein bitan za transport hilomikrona kroz enterocit se povezuje s poremećajem.
Pogođena novorođenčad pati odmalapsorpcije masti, steatoreje i nedostatnog napredovanjate mogu razviti neurološke poremećaje slične onima u abetalipoproteinemiji.
Dijagnoza se postavlja crijevnom biopsijom kod pacijenata s niskim razinama kolesterola i sa odsutnosti postprandijalnih hilomikrona.
Liječenje se sastoji od suplementacije masti i vitamina topivih u masti. Rano liječenje sa visokim dozama vitamina E može poboljšati prognozu.