Infantilni (dječji) hemangiomi su izdignute, crvene ili ljubičaste hiperplastične krvožilne promjene koje se pojavljuju u 1. godini života. Većina se spontano povlači; oni koji ometaju vid, uzrokuju opstrukciju dišnih puteva ili drugih struktura zahtijevaju liječenje. Idealno liječenje ovisi o čimbenicima specifičnim za bolesnika.
Infantilni hemangiom (IH) najčešći je tumor dojenačke dobi, javlja se u 10 do 12% dojenčadi do 1. godine života. U dojenčadi s IH tumor se pojavljuje kod rođenja u 10 do 20% slučajeva, a gotovo uvijek nastaje u prvih nekoliko tjedana života; dublje promjene ponekad nisu vidljive sve do nekoliko mjeseci nakon rođenja. Veličina i prokrvljenost se brzo povećavaju, obično dosežući vrhunac u dobi od oko godinu dana.
IH se mogu klasificirati prema izgledu (površinski, duboki ili kavernozni) ili drugim opisnim nazivima (npr. "jagodasti hemangiom"), no svi imaju zajedničku patofiziologiju i prirodni tijek; zbog toga se prednost daje zajedničkom nazivu infantilni hemangiom.
Simptomi i znakovi
Površinske promjene su svijetlo crvene boje, dublje su plavkaste. Promjene mogu krvariti ili ulcerirati uslijed manje ozljede; ulkusi mogu biti bolni.
Na određenim mjestima, IH može ometati funkciju; u području lica ili orofarinksa mogu ometati vid ili uzrokovati opstrukciju dišnih puteva; oni u blizini ureteralnog ušća ili anusa mogu otežati mokrenje i defekaciju. Periokularni hemangiom u dojenčeta predstavlja hitan slučaj kojeg je potrebno odmah rješavati kako bi se izbjegla trajna oštećenja. Lumbosakralni hemangiomi mogu biti znak neuroloških ili genitourinarnih anomalija.
Promjene se povlače polagano, počevši u dobi od 12–18 mj., smanjujući se u veličini i prokrvljenosti. Općenito, IH se povlače za 10%/god. života (npr. 50% do 5. godine života, 60% do 6. godine života), s maksimalnim povlačenjem do 10. godine. Promjene koje su involuirale obično imaju žućkastu boju ili boju telangiektazija te naboranu ili mlohavu vezivno–masnu konzistenciju. Rezidualna promjena je gotovo uvijek razmjerna najvećoj veličini i vaskularnosti prvotne promjene.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom; ako djeluje da promjena pritišće vitalne strukture proširenost se može odrediti pomoću MR.
Liječenje
-
individualizirani pristup; ovisno o smještaju, veličini promjene i težini kliničke slike
-
za promjene koje zahtijevaju liječenje dolazi u obzir lokalna, intralezijska ili sistemska primjena kortikosteroida, liječenje laserom ili peroralna primjena propranolola
-
kod ulceriranih promjena potrebna je njega rane
-
najčešće se izbjegava operativni zahvat
Ne postoji univerzalna preporuka za liječenje infantilnog hemangioma. S obzirom da većina promjena prolazi spontano, najprije je indicirano praćenje promjene prije započinjanja liječenja. Liječenje treba uzeti u obzir za promjene koje
-
ugrožavaju život
-
ugrožavaju funkciju (npr. vid)
-
zahvaćaju veliko područje lica
-
se nalaze u području brade
-
su ulcerirane
-
su višestruke
-
se nalaze lumbosakralno
Kod ulceriranih promjena lokalno liječenje i njega rane pomažu u sprječavanju nastajanja ožiljaka, krvarenja i boli. Upotrebljavaju se komprese, lokalno mupirocin ili metronidazol, zaštitne kreme i previjanje promjena (poliuretanski zavoj ili vazelinom natopljena gaza).
Kiruršku eksciziju i druge agresivne postupke treba izbjegavati, osim ako komplikacije ne ugrožavaju život ili vitalne organe, jer često dovode do stvaranja izraženijih ožiljaka nego spontana involucija. Kako bi se roditeljima pomoglo da prihvate izbjegavanje zahvata liječnik može objasniti prirodni tijek promjene (uz fotografske primjere), fotografijama dokumentirati involuciju promjene i suosjećajno saslušati roditeljske strahove.
Ključne informacije
-
Infantilni hemangiomi javlja se u 10 do 12% dojenčadi do 1. godine života.
-
Promjene se polagano povlače, počevši u dobi od 12–18 mj., s maksimalnim povlačenjem do 10. godine života.
-
Operativni zahvat treba izbjegavati osim ako komplikacije ne ugrožavaju život ili vitalne organe.