Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane karakterizira izbjegavanje jedenja hrane ili ograničavanje unosa hrane; bez iskrivljene slike tijela ili preokupacije izgledom tijela (što je karakteristično za anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu).

(Vidi također Uvod u Poremećaje hranjenja i jedenja)

Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane obično počinje tijekom djetinjstva, ali se može razviti u bilo kojoj dobi. Točan uzrok poremećaja nije poznat, ali može imati genetske i psihosocijalne komponente, uključujući traumu, anksioznost, autizam, i smetnje u razvoju. Poremećaj nalikuje izbirljivošću u jedenju uobičajenom tijekom djetinjstva - kada djeca odbijaju jesti određene namirnice ili hranu određene boje, konzistencije ili mirisa. Međutim, takva izbirljivost, za razliku od poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane, obično uključuje nekoliko namirnica, a djetetov apetit, ukupni unos hrane, rast i razvoj su normalni.

Bolesnici s izbjegavajuće/ograničavajućem unosom hrane gube interes za jelo ili strahuju od štetnih posljedica kao što je gušenje ili povraćanje. Izbjegavaju određene namirnice zbog senzornih karakteristika (npr. boje, konzistencije, mirisa).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane

U ovom poremećaju, pacijenti izbjegavaju jedenje ili ograničavaju unos hrane u tolikoj mjeri da imaju ≥ 1 od nabrojenog:

• Značajan gubitak tjelesne težine ili, u djece, izostanak očekivanog rasta

• Značajan nutritivni deficit

• Ovisnost o enteralnoj prehrane (hranjenju putem sonde) ili oralnim dodacima prehrani

• Značajno poremećeno psihosocijalno funkcioniranje

Nutritivni deficit može biti životno ugrožavajuć, dok socijalno funkcioniranje (npr. sudjelovanje u obiteljskim obrocima, druženje s prijateljima u situacijama koje uključuju jelo) može biti izrazito narušeno.

Dijagnoza

Dijagnosticiranje poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane

• Klinički kriteriji

Kriteriji za poremećaj izjegavanja/ograničavanja unosa hrane (1) su:

• Restrikcija hrane vodi značajnom gubitku težine, izostajanju očekivanog rasta kod djece, značajnom nutritivnom deficitu, ovisnosti o nadomjesnoj prehrani i/ili izraženim poteškoćama psihosocijalnog funkcioniranja

• Restrikcija hrane nije uzrokovana nedostupnošću hrane, kulturalnim običajima (npr.,vjerski post), tjelesnom bolešću, medicinskim tretmanom (radioterapija, kemoterapija) ili drugim poremećajima jedenja, osobito anoreksije nervoze ili bulimije

• Nema dokaza o poremećenoj percepciji tjelesne težine ili oblika.

Tjelesni poremećaj koji uzrokuje smanjen unos hrane mnogo duže nego je očekivano i do razine da zahtjeva određenu intervenciju, može se razmatrati kao poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane.

Prilikom prvog kontakta, kliničari trebaju isključiti tjelesne bolesti kao i druge psihičke poremećaje koji su karakterizirani izmijenjenim apetitom i/ili uzimanjem hrane uključujući sljedeće: ostali poremećaji jedenja i hranjenja, depresija, shizofrenija i Münchausenov sindrom preko posrednika.

Literatura

• 1. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition Text Revision, DSM-5-TR^TM, Feeding and eating disorders.

Liječenje

Liječenje poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane

• Kognitivno-bihevioralna terapija

KBT se obično koristi kao pomoć u postizanja uravnotežene prehrane, a također pomaže u otklanjanju anksioznosti vezane uz hranu koju jedu. Također smanjuje osjećaj zabrinutosti onim što jedu.

Ključne točke

• Poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane može uzrokovati značajan gubitak tjelesne težine, životno ugrožavajući nutritivni deficit i značajno umanjeno socijalno funkcioniranje (npr., sudjelovanje u obiteljskim obrocima).

• Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih kriterija, razlikujući poremećaj izbjegavajuće/restriktivnog unosa hrane od anoreksije nervoze ili bulimije nervoze.

• Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju, koja normalizira jedenje pacijenata.