Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane karakterizira izbjegavanje jedenja hrane ili ograničavanje unosa hrane; bez iskrivljene slike tijela ili preokupacije izgledom tijela (što je karakteristično za anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu).
(Vidi također Uvod u Poremećaje hranjenja i jedenja)
Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane obično počinje tijekom djetinjstva, ali se može razviti u bilo kojoj dobi. Točan uzrok poremećaja nije poznat, ali može imati genetske i psihosocijalne komponente, uključujući traumu, anksioznost, autizam, i smetnje u razvoju. Poremećaj nalikuje izbirljivošću u jedenju uobičajenom tijekom djetinjstva - kada djeca odbijaju jesti određene namirnice ili hranu određene boje, konzistencije ili mirisa. Međutim, takva izbirljivost, za razliku od poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane, obično uključuje nekoliko namirnica, a djetetov apetit, ukupni unos hrane, rast i razvoj su normalni.
Bolesnici s izbjegavajuće/ograničavajućem unosom hrane gube interes za jelo ili strahuju od štetnih posljedica kao što je gušenje ili povraćanje. Izbjegavaju određene namirnice zbog senzornih karakteristika (npr. boje, konzistencije, mirisa).
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane
U ovom poremećaju, pacijenti izbjegavaju jedenje ili ograničavaju unos hrane u tolikoj mjeri da imaju ≥ 1 od nabrojenog:
Značajan gubitak tjelesne težine ili, u djece, izostanak očekivanog rasta
Značajan nutritivni deficit
Ovisnost o enteralnoj prehrane (hranjenju putem sonde) ili oralnim dodacima prehrani
Značajno poremećeno psihosocijalno funkcioniranje
Nutritivni deficit može biti životno ugrožavajuć, dok socijalno funkcioniranje (npr. sudjelovanje u obiteljskim obrocima, druženje s prijateljima u situacijama koje uključuju jelo) može biti izrazito narušeno.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane
Kriteriji za poremećaj izjegavanja/ograničavanja unosa hrane (1) su:
Restrikcija hrane vodi značajnom gubitku težine, izostajanju očekivanog rasta kod djece, značajnom nutritivnom deficitu, ovisnosti o nadomjesnoj prehrani i/ili izraženim poteškoćama psihosocijalnog funkcioniranja
Restrikcija hrane nije uzrokovana nedostupnošću hrane, kulturalnim običajima (npr.,vjerski post), tjelesnom bolešću, medicinskim tretmanom (radioterapija, kemoterapija) ili drugim poremećajima jedenja, osobito anoreksije nervoze ili bulimije
Nema dokaza o poremećenoj percepciji tjelesne težine ili oblika.
Tjelesni poremećaj koji uzrokuje smanjen unos hrane mnogo duže nego je očekivano i do razine da zahtjeva određenu intervenciju, može se razmatrati kao poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane.
Prilikom prvog kontakta, kliničari trebaju isključiti tjelesne bolesti kao i druge psihičke poremećaje koji su karakterizirani izmijenjenim apetitom i/ili uzimanjem hrane uključujući sljedeće: ostali poremećaji jedenja i hranjenja, depresija, shizofrenija i Münchausenov sindrom preko posrednika.
Literatura
1. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition Text Revision, DSM-5-TRTM, Feeding and eating disorders.
Liječenje
Liječenje poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane
KBT se obično koristi kao pomoć u postizanja uravnotežene prehrane, a također pomaže u otklanjanju anksioznosti vezane uz hranu koju jedu. Također smanjuje osjećaj zabrinutosti onim što jedu.
Ključne točke
Poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane može uzrokovati značajan gubitak tjelesne težine, životno ugrožavajući nutritivni deficit i značajno umanjeno socijalno funkcioniranje (npr., sudjelovanje u obiteljskim obrocima).
Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih kriterija, razlikujući poremećaj izbjegavajuće/restriktivnog unosa hrane od anoreksije nervoze ili bulimije nervoze.
Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju, koja normalizira jedenje pacijenata.