Kriptorhizam je neuspjeh razvojnog spuštanja jednog ili oba testisa u skrotum što je obično popraćeno ingvinalnom hernijom. Dijagnoza se postavlja pregledom testisa, ponekad nakon čega slijedi laparoskopija kako bi se pronašli testisi koji se pregledom ne mogu napipati. Ove pretrage su često nepotrebne. Liječenje je kirurško - orhidopeksijom.

Kriptorhizam zahvaća oko 3% terminske dojenčadi i do 30% prematurusa. U 20% slučajeva je idiopatski. Jedna trećina djece se spontano oporavi unutar prvog mjeseca života. Dakle, oko 0,8% muške djece zahtijeva liječenje.

Osamdeset posto nespuštenih testisa se dijagnosticira po rođenju. Ostatak se dijagnosticira tijekom djetinjstva ili rane adolescencije i obično su posljedica ektopičnog hvatišta gubernakuluma te se uočavaju nakon perioda ubrzanog somatskog rasta.

Patofiziologija

Patofiziologija

Normalno se testisi razvijaju sa 7 do 8 tj. gestacije i ostaju iznad unutarnjeg inguinalnog prstena do oko 28. tj., kad se počinju spuštati u skrotum, vođeni zgusnutim mezenhimom (gubernakulum). Početak spuštanja je posredovan hormonskim (npr. androgenim, inhibirajućim mullereovim čimbenikom), tjelesnim (npr. regresijom gubernakuluma, intraabdominalnim tlakom) i okolišnim (npr. izlaganjem majke estrogenim ili antiandrogenim tvarima) čimbenicima.

Pravi nespušteni testis ostaje u inguinalnom kanalu uzduž puta spuštanja ili je, u rjeđim slučajevima, smješten u trbušnoj šupljini ili retroperitonealno. Ektopični testis je smješten izvan normalnog puta spuštanja (npr. suprapubično u površnoj inguinalnoj vreći, unutar međice ili uzduž unutarnje strane bedra).

Komplikacije kriptorhizma

Nespušteni testisi mogu izazvati smanjenu plodnost i povezani su s karcinomom testisa, poglavito u nespuštenom testisu i osobito kod intraabdominalnog smještaja. Međutim, u bolesnika s jednim nespuštenim testisom, 10% zloćudnih tumora se razvija u normalnom testisu. Kod neliječenih nespuštenih testisa može nastupiti torzija testisa koja se manifestira kao akutni abdomen. Skoro svi bolesnici s nespuštenim testisom u vrijeme rođenja također imaju inguinalnu herniju (prohodni procesus).

Etiologija

Etiologija kriptorhidizma

Nespušteni testisi su gotovo uvijek idiopatski. U fenotipskih dječaka s bilateralnim, nepalpabilnim testisima, prilikom rođenja, diferencijalno dijagnostički je potrebno isključiti žensku virilizaciju uzrokovanu kongenitalnom adrenalnom hiperplazijom (pogotovo ako postoji i hipospadija).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi kriptorhizma

Skrotum je prazan u 80% slučajeva. U preostalim se slučajevima u vrijeme rođenja testis u skrotumu pipa, ali se čini kako se rastom tijela u duljinu povlači prema gore zbog ektopičnog hvatišta gubernakuluma što ga sprječava u normalnom spuštanju u skrotum. Ingvinalna hernija rijetko uzrokuje opipljivu tvorbu, ali prohodni procesus je često detektabilan, osobito u dojenčadi (ali rjeđe u onih s ektopičnim nespuštenim testisima). Rijetko se nespušteni testis manifestira akutno zbog torzije testisa.

Kriptorhizam (nespušteni testis)

Na ovoj fotografiji, prikazan je pacijent s lijevostranim kriptorhizmom koji nije palpabilan tijekom kliničkog pregleda. Lijevi hemiskrotum je hipoplastičan.

© Springer Science+Business Media

Dijagnoza

Dijagnoza kriptorhidizma

• Klinička procjena

• Ponekad laparoskopija

• Rijetko ultrazvuk ili MRI

Svim dječacima se treba učiniti pregled testisa pri porodu i potom svake godine procijeniti njihov položaj i rast.

Nespuštene i ektopične testise se mora razlikovati od hipermobilnih (retraktilnih) testisa koji se nalaze u skrotumu, ali se lako povlače nazad u inguinalni kanal zahvaljujući refleksu kremastera. Dijagnoza kriptorhizma temelji se na kliničkoj procjeni: toplo okruženje, tople ruke ispitivača i opušteni bolesnik su važni za izbjegavanje poticaja povlačenja testisa. Ako je potrebno, noge dijeteta dok leži treba postaviti kao u žabe kako bi se bolje pregledali testisi. Podmazivanje djetetovih prepona ili ruku ispitivača u rukavicama sapunom prije pregleda može smanjiti trenje i pomoći u lociranju testisa.

U bolesnika s jednostranim nepalpabilnim testisom, hipertrofični spušteni testis sugerira na atrofiju nespuštenog testisa čija potvrda zahtjeva kiruršku intervenciju obično putem dijagnostičke laparoskopije kojom se traži intraabdominalni testis ili testikularna ageneza. Međutim, pregled skrotuma ili ingvinuma je potrebno učiniti ukoliko se sumnja na testikularni ostatak distalno od unutarnjeg ingvinalnog prstena.

Za bilateralno nepalpabilne testise po porodu i tijekom ranog novorođenačkog razdoblja potrebo je istražiti mogući poremećaj spolne diferencijacije (konzultaciju s pedijatrijskim endokrinologom treba uzeti u obzir). Ako je poremećaj spolne diferencijacije isključen, laparoskopija je često potrebna kako bi se vizualizirali testisi u abdomenu te učinila bilateralna orhidopeksija.

Liječenje

Liječenje kriptorhidizma

• Kirurško liječenje

Kad je opipljiv nespušteni testis, liječenje je kirurško, orhidopeksijom, prilikom koje se testis smješta u skrotum i pričvrsti šavom.

Za nepalpabilni nespušteni testis potrebno je učiniti laparoskopiju: ukoliko je prisutan, testis se smješta u skrotum. Ako je atrofičan (obično rezultat prenatalne torzije testisa), tkivo se uklanja.

Kirurški zahvat treba učiniti u dobi od oko 6 mjeseci u donošene djece i u dobi od 1 godine u nedonoščadi jer rana intervencija poboljšava potencijal plodnosti i može smanjiti rizik od raka. Također, što je dijete kraće tjelesne duljine, kraća je i udaljenost na koju je potrebno premjestiti testis u skrotum.

Kod retraktilnog testisa, sve dok je spermatički tračak dovoljno dug da omogućuje smještaj u skrotum bez trakcije ako se ne izaziva refleks kremastera, nije potreban kirurški zahvat. Hipermobilnost se obično povlači bez liječenja do puberteta, kad povećanje testisa otežava retrakciju.

Ključne točke

• Kriptorhizm pogađa oko 3% terminske dojenčadi i do 30% nedonoščadi. Dvije trećine nespuštenih testisa spuštaju se spontano.

• Nespušteni testisi mogu uzrokovati smanjene plodnosti i povećati rizik od karcinoma testisa (uključujući u spušteni testis).

• Klinička procjena je obično dovoljna za dijagnozu, ali neki pacijenti trebaju učiniti laparoskopiju.

• Liječi se kirurškim zahvatom.