Kriptorhizam je neuspjeh razvojnog spuštanja jednog ili oba testisa u skrotum što je obično popraćeno ingvinalnom hernijom. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom i ponekad biopsijom. Liječenje je kirurško - orhidopeksijom.
(Vidi također Pregled prirođenih urogenitalnih anaomalija.)
Kriptorhizam pogađa oko 3% terminske dojenčadi i do 30% nedonoščadi. Dvije trećine nespuštenih testisa spontano se spusti unutar prva 4 mj. života. Dakle, oko 0,8% muške djece zahtijeva liječenje.
Osamdeset posto nespuštenih testisa se dijagnosticira po rođenju. Ostatak se dijagnosticira tijekom djetinjstva ili rane adolescencije i obično su posljedica ektopičnog hvatišta gubernakuluma te se uočavaju nakon perioda ubrzanog somatskog rasta.
Patofiziologija
Normalno se testisi razvijaju sa 7 do 8 tj. gestacije i ostaju iznad unutarnjeg inguinalnog prstena do oko 28. tj., kad se počinju spuštati u skrotum, vođeni zgusnutim mezenhimom (gubernakulum). Početak spuštanja je posredovan hormonskim (npr. androgenim, inhibirajućim mullereovim čimbenikom), tjelesnim (npr. regresijom gubernakuluma, intraabdominalnim tlakom) i okolišnim (npr. izlaganjem majke estrogenim ili antiandrogenim tvarima) čimbenicima, no nespušteni testisi su skoro uvijek idiopatski.
Pravi nespušteni testis ostaje u inguinalnom kanalu uzduž puta spuštanja ili je, u rjeđim slučajevima, smješten u trbušnoj šupljini ili retroperitonealno. Ektopični testis je smješten izvan normalnog puta spuštanja (npr. suprapubično u površnoj inguinalnoj vreći, unutar međice ili uzduž unutarnje strane bedra).
Komplikacije
Nespušteni testisi mogu izazvati smanjenu plodnost i povezani su s karcinomom testisa, osobito u nespuštenom testisu i osobito uz intraabdominalni smještaj. Međutim, u bolesnika s jednim nespuštenim testisom, 10% zloćudnih tumora se razvija u normalnom testisu. U neliječenim slučajevima intraabdominalnog testisa može doći do torzije koja se očituje u vidu akutnog abdomena. Skoro svi bolesnici s nespuštenim testisom u vrijeme rođenja također imaju inguinalnu herniju (prohodni procesus).
Etiologija
Nespušteni testisi su gotovo uvijek idiopatski. U fenotipskih dječaka s obostranim, neopipljivim, nespuštenim testisima u vrijeme rođenja (osobito ako su povezani s hipospadijom) treba sumnjati na žensku virilizaciju uslijed prirođene adrenalne hiperplazije.
Simptomi i znakovi
Skrotum je prazan u 80% slučajeva. U preostalim se slučajevima u vrijeme rođenja testis u skrotumu pipa, ali se čini kako se rastom tijela u duljinu povlači prema gore zbog ektopičnog hvatišta gubernakuluma što ga sprječava u normalnom spuštanju u skrotum. Ingvinalna hernija rijetko uzrokuje opipljivu tvorbu, ali prohodni procesus je često detektabilan, osobito u dojenčadi (ali rjeđe u onih s ektopičnim nespuštenim testisima).
Dijagnoza
Svim dječacima se treba učiniti pregled testisa pri porodu i potom svake godine procijeniti njihov položaj i rast.
Nespuštene i ektopične testise se mora razlikovati od hipermobilnih (retraktilnih) testisa koji se nalaze u skrotumu, ali se lako povlače nazad u inguinalni kanal zahvaljujući refleksu kremastera. Dijagnoza kriptorhizma temelji se na kliničkoj procjeni: toplo okruženje, tople ruke ispitivača i opušteni bolesnik su važni za izbjegavanje poticaja povlačenja testisa.
U bolesnika s jednostranim nepalpabilnim testisom, hipertrofični spušteni testis sugerira na atrofiju nespuštenog testisa čija potvrda zahtjeva kiruršku intervenciju obično putem dijagnostičke laparoskopije kojom se traži intraabdominalni testis ili testikularna ageneza. Međutim, pregled skrotuma ili ingvinuma je potrebno učiniti ukoliko se sumnja na testikularni ostatak distalno od unutarnjeg ingvinalnog prstena.
Za bilateralno nepalpabilne testise po porodu i tijekom ranog novorođenačkog razdoblja potrebo je istražiti mogući poremećaj spolne diferencijacije (konzultaciju s pedijatrijskim endokrinologom treba uzeti u obzir). Ako je poremećaj spolne diferencijacije isključen, laparoskopija je često potrebna kako bi se vizualizirali testisi u abdomenu te učinila bilateralna orhidopeksija.
Liječenje
Kad je opipljiv nespušteni testis, liječenje je kirurško, orhidopeksijom, prilikom koje se testis smješta u skrotum i pričvrsti šavom. Za nepalpabilni nespušteni testis potrebno je učiniti laparoskopiju: ukoliko je prisutan, testis se smješta u skrotum. Ukoliko se nađe atrofično tkivo, isto se ukloni. Operativni zahvat je potrebno učiniti u dobi od oko 6 mj. jer rano učinjen zahvat poboljšava plodnost i može smanjiti opasnost od nastanka raka. Također, što je dijete kraće tjelesne duljine, kraća je i udaljenost na koju je potrebno premjestiti testis u skrotum. Atrofični nespušteni testisi su vjerojatno nastali uslijed prenatalne torzije testisa.
Kod retraktilnog testisa, sve dok je spermatički tračak dovoljno dug da omogućuje smještaj u skrotum bez trakcije ako se ne izaziva refleks kremastera, nije potreban kirurški zahvat. Hipermobilnost se obično povlači bez liječenja do puberteta, kad povećanje testisa otežava retrakciju.
Ključne točke
-
Kriptorhizma pogađa oko 3% terminske dojenčadi i do 30% nedonoščadi. Dvije trećine nespuštenih testisa spuštaju se spontano.
-
Nespušteni testisi mogu uzrokovati smanjene plodnosti i povećati rizik od karcinoma testisa (uključujući u spušteni testis).
-
Klinička procjena je obično dovoljna za dijagnozu, ali neki pacijenti trebaju učiniti laparoskopiju.
-
Liječenje je kirurško orhidopeksijom.