Bakterijski prekomjerni rast u tankom crijevu mogu uzrokovati alteracije crijevne anatomije ili gastrointestinalnog motiliteta, ili manjak sekrecije gastrične kiseline Ovo stanje može dovesti do nedostatka vitamina, malapsorpcije masti i pothranjenosti. Dijagnoza se postavlja izdisajnim testom ili kvantitativnom kulturom intestinalnog aspirata. Liječi se peroralnim antibioticima.
Sindrom bakterijskog rasta je malapsorpcijski poremećaj.
U normalnim uvjetima, proksimalni dio tankog crijeva sadrži <10^5 bakterija/ml, većinom gram–pozitivnih aeroba. Ovu nisku koncentraciju bakterija održava normalna peristaltika, normalna sekrecija želučane kiseline, sluzi, sekretornih IgA te intaktna ileocekalna valvula.
Etiologija
Anatomske promjene želuca i / ili tankog crijeva promiču zastoj sadržaja crijeva, što dovodi do bakterijskog rasta. Ovo uključuje divertikulozu tankog crijeva, kirurški formirane slijepe vijuge, stanja nakon resekcije želuca (poglavito staza u aferentnoj vijugi nakon resekcije Billroth II), strikture ili parcijalnu opstrukciju.
Poremećaji motiliteta crijeva udruženi su s dijabetičnom neuropatijom, sistemskom sklerozom, amiloidozom i idiopatskom pseudoopstrukcijom crijeva u kojih je također smanjen bakterijski klirens. Aklorhidrija i idiopatske promjene crijevnog motiliteta također mogu uzrokovati bakterijsku proliferaciju u starijih ljudi.
Patofiziologija
Proliferirane bakterije troše nutritive, uključujući vitamin B12 te ugljikohidrate, što dovodi do iscrpljenja kalorija i manjka vitamina B12. Budući da bakterije stvaraju folate, manjak folata je rijedak. Bakterije dekonjugiraju žučne soli, uzrokujući poremećaj stvaranja micela uz posljedičnu malapsorpciju. Značajna bakterijska proliferacija također dovodi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Malapsorpcija masti i oštećenje sluznice može izazvati proljev.
Simptomi i znakovi
Bakterijska proliferacija je u mnogih bolesnika asimptomatska a može se očitovati samo gubitkom tjelesne težine ili manjkom hranjivih tvari. Najčešći simptomi su bolovi u želucu, proljev, nadutost i prekomjerni vjetrovi. Ipak, neki bolesnici imaju značajan proljev i steatoreju.
Dijagnoza
Neki kliničari zastupaju stav da je terapijski odgovor na empirijsku antibiotsku terapiju, zapravo dijagnostički test. Međutim, obzirom da bakterijska proliferacija može oponašati druge poremećaje malapsorpcije (npr. Crohnovu bolest) kao i na činjenicu da nuspojave antibiotske terapije mogu pogoršati simptome, nastoji se utvrditi etiologija.
Zlatni standard u dijagnozi ovog sindroma je kvantitativna mikrobiološka obrada crijevnog aspirata koja ukazuje na broj bakterija >10^5/ml. Ova metoda, međutim, zahtijeva endoskopski pregled. Izdisajni testovi, koristeći materijale kao što su glukoza, laktuloza i ksiloza su neinvazivni i jednostavni za napraviti. 14Ksiloza izdisajni test () je statistički bolji od ostalih izdisajnih testova.
Osim toga, indicirana je i radiološka pasaža tankog crijeva radi otkrivanja predisponirajućih anatomskih lezija.
Liječenje
Liječenje sindroma bakterijskog rasta je s 10 do 14 dana oralne antibiotske terapije koja pokriva crijevne anaerobe i aerobe. Empirijska antibiotska terapija uključuje tetracikline u dnevnoj dozi 250 mg 4×/dan, amoksicilin/klavulansku kiselinu u dozi 250 do 500 mg 3×/dan, cefaleksin 250 mg 4×/dan, trimetoprim–sulfametoksazol 160/800 mg 2×/dan i metronidazol 250 do 500 mg 3–4 ×/dan. Antibiotska terapija može biti ciklička, ako simptomi imaju tendenciju ponavljanja, i mijenjaju se na temelju kulture i osjetljivosti. Promjena antibiotske terapije može biti komplicirana zbog postojanosti različitih bakterija.
Zbog toga što bakterije metaboliziraju prvenstveno ugljikohidrate u crijevnom lumenu, a ne masti, prehrana bogata mastima i nizak udio ugljikohidrata i vlakana je koristan.
Uzročne čimbenike kao i nutritivni deficit (npr. vitamina B12) potrebno je ispraviti.
Ključne poruke
-
Anatomske promjene u želucu ili crijevima dovode do GI zastoja, a time i bakterijskog bujanja.
-
Bakterije dekonjugiraju žučne soli, što uzrokuje malapsorpciju masti.
-
Dijagnoza se postavlja pomoću 14C-ksiloza izdisajnog testa i drugih izdisajnih testova, ili kvantitativnom kulturom crijevnog aspirata.
-
Peroralni antibiotici, uz dijetu bogatu mastima a siromašnu ugljikohidratima.