Infekcija s nekim od brojnih adenovirusa može biti asimptomatska ili izazvati specifične sindrome, uključujući blage respiratorne infekcije, keratokonjunktivitis, gastroenteritis i primarnu upalu pluća. Dijagnoza se postavlja klinički. Terapija je potporna.
Adenovirusi su DNK virusi klasificirani prema 3 glavna antigena kapside (hekson, penton i fiber). Postoji 7 vrsta humanih adenovirusa (A do G) i 57 serotipova. Različiti serotipovi povezani su s različitim sindromima.
Do zaraze adenovirusima obično dolazi dodirom s izlučevinama (uključujući i prijenos prstima) oboljele osobe ili dodirom sa zaraženim predmetom (npr. ručnikom, instrumentom). Infekcija se može širiti zrakom ili vodom (npr. prilikom plivanja). Asimptomatsko otpuštanje virusa iz respiratornog i probavnog sustava može se nastaviti mjesecima, čak i godinama.
Simptomi i znakovi
U imunokompetentnih domaćina većina adenovirusnih infekcija su asimptomatske. Kada su infekcije simptomatske moguć je širok spektar kliničkih manifestacija, jer većina adenovirusa koji uzrokuju blaže bolest posjeduju tropizam za različita tkiva.
Većina simptomatskih infekcija javlja se u djece i uzrokuje povišenu temperaturu i simptome gornjih dišnih putova, uključujući faringitis, upalu srednjeg uha, kašalj i eksudativni tonzilitis s cervikalnom adenopatijom koja se teško razlikuje od skupine A streptokoknog faringitisa. Adenovirusi tip 3 i tip 7 uzrokuju posebni sindrom koji obuhvaća konjunktivitis, faringitis i vrućicu (faringokonjunktivalna groznica).
Rijetki adenovirusni sindromi u djece obuhvaćaju teški bronhiolitis i upalu pluća. U zatvorenim populacijama mladih odraslih osoba (npr. vojnih novaka), može doći do epidemije respiratornih bolesti; simptomi uključuju vrućicu i simptome donjeg respiratornog trakta, najčešće traheobronhitis, a povremeno i pneumoniju.
Grupiranja slučajeva teških respiratornih bolesti, uzrokovanih specifičnim adenovirusima (osobito tipovi 14 i 55), opisani su i u zdravih odraslih osoba.
Adenovirusne infekcije sve se češće prepoznaju kao uzroci teških respiratornih i drugih kliničkih bolesti kod imunokompromitiranih odraslih osoba.
Epidemijski keratokonjunktivitis je ponekad težak, a javlja se sporadično i u epidemijama. Konjunktivitis je često obostran. Može se razviti preaurikularna adenopatija. Može biti prisutna kemoza, bol i točkasta oštećenja rožnice vidljiva fluoresceinskim bojanjem. Opći simptomi su blagi ili ih nema. Epidemijski keratokonjunktivitis se obično povlači za 3 do 4 tj., premda oštećenja rožnice mogu biti prisutna puno dulje.
Nerespiratorni adenovirusni sindromi uključuju hemoragični cistitis, proljev u djece i meningoencefalitis.
Većina se bolesnika oporavi u potpunosti. Čak i teška primarna adenovirusna upala pluća nije smrtonosna osim u rijetkim, fulminantnim slučajevima, pretežito u dojenčadi, vojnih novaka i imunokompromitiranih bolesnika.
Dijagnoza
Laboratorijska dijagnostika adenovirusnih infekcija rijetko utječe na liječenje. Tijekom akutne bolesti, virus se može izolirati iz dišnih i očnih sekreta te često iz stolice i mokraće. Četverostruki porast titra protutijela u serumu ukazuje na nedavnu adenovirusnu infekciju.
PCR testiranje može otkriti adenovirusnu DNK u respiratornim sekretima i krvi, a korisno je kada pacijenti imaju tešku bolest i potrebna je dijagnoza.
Liječenje
Liječenje adenovirusnih infekcija je simptomatsko i potporno. Ribavirin i cidofovir korišteni su u imunokompromitiranih pacijenata s različitim učinkom.
Kako bi se prijenos bolesti smanjio, zdravstveni radnici bi trebali mijenjati rukavice i prati ruke nakon pregledavanja bolesnika, sterilizirati instrumente na odgovarajući način te izbjegavati primjenu oftalmoloških instrumenata na više bolesnika.
Prevencija
Cjepiva koja sadrže žive adenoviruse tipa 4 i 7, a primjenjuju se oralno u obliku kapsule, mogu spriječiti većinu bolesti uzrokovanih ovim tipovima. Cjepivo nije bio dostupno nekoliko godina, ali je ponovno dostupno od 2011. Međutim, ono je dostupna samo za vojne osobe. Može se dati pacijentima u dobi od 17 do 50 god, a ne bi se trebalo dati trudnicama ili dojiljama.
Ključne točke
-
Do zaraze adenovirusima obično dolazi dodirom s izlučevinama oboljele osobe ili dodirom sa zaraženim predmetom.
-
Većina infekcija je blaga; klinička prezentacija (npr. groznica, gornji i donji respiratorni simptomi, faringitis, konjunktivitis) uvelike variraju ovisno o serotipu.
-
Teška bolest javlja se uglavnom u dojenčadi i imunokompromitiranih bolesnika, ali povremeno se javlja kod zdravih odraslih osoba.
-
Terapija je potporna.
-
Oralno cjepivo može smanjiti učestalost bolesti donjeg dišnog sustava, ali je dostupno samo vojnom osoblju.