Volumno preopterećenje prvenstveno se odnosi na povećanje volumena izvanstanične tekućine. Tipično se javlja kod zatajenja srca, bubrežnog zatajenja, nefrotskog sindroma i ciroze. Retencija natrija dovodi do povećanja ukupnog sadržaja natrija u tijelu. Ovo povećanje uzrokuje različite stupnjeve volumnog preopterećenja. Koncentracija natrija u serumu može biti visoka, niska ili normalna u bolesnika s volumnim preopterećenjem, unatoč povećanju ukupnog sadržaja natrija u tijelu. Mjere liječenja uključuju uklanjanje viška tekućine diureticima ili mehaničko odstranjivanje tekućine dijalizom ili paracentezom.
(Vidjeti Ravnoteža vode i natrija i Pregled poremećaja volumena tekućina.)
Povećanje ukupnog sadržaja natrija u tijelu ključno je patofiziološko zbivanje. Povećava se osmolalnost, što potiče kompenzacijske mehanizme zadržavanja vode. Kada se u izvanstaničnom odjeljku nakupi stanovita količina tekućine, obično > 2,5 L, razvijaju se edemi.
Najčešći uzroci volumnog preopterećenja su:
Simptomi i znakovi
Simptomi preopterećenja volumenom uglavnom su simptomi temeljnog poremećaja, ali se višak tekućine može manifestirati kao:
Dijagnoza
Dijagnoza se uglavnom postavlja klinički. Klinički znaci su porast tjelesne mase i edemi. Položaj i stupanj edema ovise o mnogim čimbenicima, uključujući je li bolesnik nedavno sjedio, ležao ili stajao.
Osobitosti kliničke slike variraju ovisno o uzroku te su opisane drugdje u MSD Priručniku.
Koncentracija natrija u serumu može biti visoka, niska ili normalna, unatoč povećanju ukupnog sadržaja natrija u tijelu. Koncentracija natrija u urinu može pomoći u razlikovanju akutnog zatajenja bubrega od drugih akutnih, nebubrežnih uzroka volumnog preopterećenja. U bubrežnom zatajenju natrij u urinu je > 20 mEq/L (> 20 mmol/L), za razliku od < 10 mEq/L (< 10 mmol/L) u srčanom zatajenju, cirozi i nefrotskom sindromu.
Liječenje
Liječenjem se nastoji korigirati uzrok. Liječenje srčanog zatajenja, ciroze, zatajenja bubrega i nefrotskog sindroma opisano je drugdje u MSD Priručniku, ali općenito liječenje uključuje diuretike, a ponekad i mehaničko odstranjivanje tekućine metodama poput dijalize i paracenteze.
Ograničava se peroralni unos natrija. Diuretici se primjenjuju u srčanom zatajenju, cirozi, bubrežnom zatajenju i nefrotskom sindromu.
Svakodnevno vaganje najbolji je način praćenja učinka liječenja u bolesnika s volumnim preopterećenjem. Brzinu korekcije volumnog preopterećenja treba ograničiti na 0,25 do 0,5 kg tjelesne mase/dan, ovisno o stupnju preopterećenja (brže u slučajevima znatnog preopterećenja, a sporije u slučaju blažeg suviška), imajući u vidu i komorbiditete bolesnika (sporije u slučaju hipotenzije ili bubrežnog zatajenja).
Ambulantne bolesnike treba pažljivo pratiti tijekom forsirane diureze. U slučaju teže disfunkcije jednog ili više organskih sustava ili ako nije postignuto dostatno poboljšanje primjenom peroralnih diuretika, potrebno je bolesnike liječiti i pratiti u bolničkim uvjetima.