Štucavicu čine ponavljani nevoljni spazmi dijafragme praćeni naglim zatvaranjem glotisa, što sprječava prolazak zraka i proizvodi specifični zvuk. Prolazne epizode su vrlo česte. Uporno (> 2 dana) i stalno (> 1 mjesec) štucanje je rijetko, ali vrlo uznemirujuće.

Etiologija

Štucavica je praćena podražajem aferentnih ili eferentnih dijafragmalnih živaca ili medularnih centara koji nadziru rad dišnih mišića, posebno ošita. Štucavica je učestalija u muškaraca.

Uzrok je uglavnom nepoznat, ali prolazno štucanje je često uzrokovano sljedećim:

• Distenzijom želuca

• Konzumiranjem alkohola

• Gutanjem vruće ili iritirajuće tvari

Uporno i stalno štucanje ima bezbroj uzroka (vidi tablicu).

Procjena

Anamneza

Anamneza sadašnje bolesti treba imati na umu trajanje štucavice, uzete lijekove i odnos pojave s nedavnom bolesti ili operacijom.

Pregledom sustava traže se popratni gastrointestinalni (GI) simptomi kao što su gastroezofagealni refluks i teškoće s gutanjem; torakalni simptomi kao što su kašalj, vrućica ili bol u prsima; i bilo koji neurološki simptomi.

Anamnezom o prethodnim bolestima treba upitati za poznate GI i neurološke poremećaje. Anamneza uzimanja lijekova treba uključivati pojedinosti u vezi s kozumacijom alkohola.

Fizikalni pregled

Pregled je obično bez osobitosti, ali treba tražiti znakove kronične bolesti (npr. kaheksije). Potpuni neurološki pregled je važan.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći upozoravajući znakovi su od posebne važnosti:

• Neurološki simptomi ili znakovi

Interpretacija simptoma, znakova i nalaza

Malo rezultata je specifično. Štucanje nakon konzumiranja alkohola ili operacije može biti povezano s tim događajima. Ostali mogući uzroci (vidi tablicu) su brojni i vrlo rijetko su uzrok štucanja.

Pretrage

U slučaju akutne štucavice nije potrebna posebna obrada, ako su anamneza i fizikalni pregled uredni; abnormalnosti se otkrivaju prikladnim pretragama.

Kod bolesnika sa štucavicom nepoznate etiologije i koja dulje traje potrebno je učiniti ispitivanja, uključujući serumske elektrolite, urea nitrat u krvi (BUN) i kreatinin, RTG toraksa i EKG. Također treba razmotriti mogućnost da se učini pH– metrija jednjaka i endoskopija. Ako su nalazi prethodno nevedenih pretraga uredni, treba učiniti MR mozga ili CT toraksa.

Liječenje

Potvrđene tegobe se liječe (npr. inhibitori protonske pumpe u slučaju GERB-a, dilatacija u slučaju strikture jednjaka).

Za ublažavanje simptoma, mogu se pokušati mnoge jednostavne metode, međutim nisu previše učinkovite: PaCO2 može se povećati i dijafragmatička aktivnost može biti inhibirana u nizu dubokih zadržavanja daha ili dubokog disanja u papirnatu vrećicu. (Oprez: Plastične vrećice se mogu priljepiti uz nosnice i ne bi se smjele koristiti.) Vagalna stimulacija faringealnom iritacijom (npr. gutanje suhog kruha, granuliranog šećera ili slomljenog leda; primjena trakcije jezika; zadržavanje daha) može funkcionirati. Postoje i mnogobrojne alternativne nemedicinske metode.

Dugotrajne štucavice su često otporne na terapiju. Pokušavalo se liječiti različitim lijekovima. Učinkovit može biti baklofen, agonist gama–aminomaslačne kiseline (5 mg per os svakih 6 h povećavajući dozu do 20 mg/dozi. Od ostalih oralnih lijekova mogu se upotrijebiti klorpromazin 10 do 50 mg 3 puta dnveno u slučaju potrebe, metoklopramid 10 mg 2 do 4 puta na dan, i različiti antikonvulzivi (npr. gabapentin). Naposljetku, može se pokušati empirijski dati inhibitor protonske pumpe. Za teške simptome, može se dati klorpromazin 25 do 50 mg IM ili IV.

U tvrdokornim slučajevima, frenični živac može biti blokiran malim količinama 0,5% -tne otopine prokaina, s oprezom kako bi se izbjegli respiratorna depresija i pneumotoraks. Čak ni bilateralna frenikotomija ne liječi sve slučajeve.

Ključne točke

• Uzrok je u većini slučajeva nepoznat.

• Rijetko je prisutan ozbiljan poremećaj.

• Evaluacija je obično nezahvalna, ali treba biti učinjena u slučaju dugotrajnog štucanja.

• Brojni lijekovi postoje, nitii jedan sa jasnom superiornosti (ili možda čak i učinkovitosti).