Radionuklidno skeniranje koristi zračenje oslobođeno nuklearnim raspadom radionuklida kako bi se proizvela slika. Radionuklid je nestabilni izotop koji postaje stabilniji oslobađanjem energije u obliku zračenja. Ovo zračenje može uključivati fotone gama-zraka ili emisiju čestica (npr. pozitrona, koji se koriste u PET-u).
Zračenje proizvedeno radionuklidima može se koristiti za slikovni prikaz ili za liječenje određenih bolesti (npr. poremećaja štitnjače).
Radionuklid se također može kombinirati s različitim stabilnim, metabolički aktivnim spojevima kako bi postao radiofarmak koji se lokalizira u određenoj anatomskoj strukturi ili ciljnom bolesnom tkivu. Radiofarmak se aplicira oralno ili injekcijom. Nakon što radionuklid dosegne ciljno tkivo, slike se dobivaju pomoću gama kamere. Gama zrake koje emitira radionuklid reagiraju sa scintilacijskim kristalima u kameri, stvarajući fotone svjetlosti koji se pretvaraju u električne signale pomoću fotomultiplikatorske cijevi. Računalo sažima i analizira signale te ih integrira u dvodimenzionalne slike. Međutim, samo se signali u blizini lica kamere mogu točno analizirati, čime je slikovni prikaz ograničen debljinom tkiva i rasponom kamere.
Prijenosne gama kamere koriste se uz bolesnički krevet.
Općenito, radionuklidno skeniranje se smatra sigurnim; koristi relativno niske doze zračenja i pruža vrijedne informacije (npr. omogućuje kliničarima prikaz cijelog skeleta kod sumnje na koštane metastaze).
Upotreba radionuklidnog skeniranja
Spoj obilježen radionuklidom ovisi o ciljnom tkivu ili indikaciji:
-
Za prikaz skeleta, tehnecij-99m se kombinira s difosfonatom i upotrebljava za otkrivanje koštanih metastaza ili infekcije.
-
Kod upalnih stanja, leukociti se obilježavaju i koriste za detekciju žarišta upale.
-
Za lokalizaciju GI krvarenja, eritrociti se obilježavaju kako bi se utvrdilo postojanje ekstravazacije.
-
Za oslikavanje jetre, slezene ili koštane srži, obilježava se sumporni koloid.
-
Za oslikavanje bilijarnog sustava obilježavaju se derivati iminodioctene kiseline i koriste za otkrivanje bilijarne opstrukcije, ekstraluminacije žuči i bolesti žučnog mjehura.
Radionuklidno skeniranje se također koristi za dijagnostiku bolesti štitnjače te cerebrovaskularnog, kardiovaskularnog, respiratornog i urogenitalnog sustava. Na primjer, kod perfuzijske scintigrafije miokarda, srčani mišić nakuplja radionuklide (npr. talij) proporcionalno perfuziji. Ova tehnika se može kombinirati sa stres testovima.
Radionuklidno skeniranje se također koristi za dijagnostiku tumora.
Vrste radionuklidnog skeniranja
Jedno-fotonska emisijska kompjutorizirana tomografija (SPECT)
SPECT koristi gama kameru koja se rotira oko pacijenta. Rezultat je serija slika koje se računalno rekonstruiraju u dvodimenzionalne tomografske slojeve na sličan način kao u konvencionalnom CT-u. Dvodimenzionalne slike mogu se koristiti za tomografsku rekonstrukciju kako bi se dobile trodimenzionalne slike.
Nedostaci radionuklidnog skeniranja
Izloženost zračenju ovisi o vrsti radionuklida i upotrijebljenoj dozi. Efektivne doze obično se kreću od 1.5 do 17 mSv, kao kod sljedećeg:
-
Za prikaz pluća: oko 1.5 mSv
-
Za prikaz skeleta i hepatobilijarnog sustava: oko 3.5 - 4.5 mSv
-
Za prikaz miokarda tehnecij-sestamibijem: oko 17 mSv
Reakcije na radionuklide su rijetke.
Područje koje se može točno prikazati je ograničeno, jer se samo signali u blizini prednjeg dijela (lica) gama kamere mogu precizno lokalizirati. Prikaz detalja na slici također može biti ograničen.
Snimanje često mora biti odgođeno za nekoliko sati kako bi radionuklid dosegao ciljno tkivo.