Kod testa opterećenja, srce se monitorira pomoću EKG-a a često se dobiva i slikovni prikaz tijekom induciranih epizoda povećanih potreba srca, tako da se mogu identificirati ishemična područja koja su potencijalni rizik za razvoj infarkta. Frekvencija srca se povećava do 85% maksimuma predviđenog za dob (ciljana frekvencija) ili do razvoja simptoma—što se prije postigne.

Test opterećenja se koristi kod

• dijagnosticiranja koronarne arterijske bolesti (CAD)

• stratificiranja rizika kod bolesnika sa od ranije poznatom CAD

• Praćenja bolesnika s CAD

U bolesnika s CAD, opskrba krvlju koja je dostatna u mirovanju može biti nedostatna kad se potrebe srca povećaju zbog napora ili drugih oblika stresa.

Ergometrija je manje invazivna i jeftinija od kateterizacije srca, a otkriva patofiziološke abnormalnosti krvnog protoka; međutim manje je dijagnostička kod bolesnika koji prije testa imaju malu vjerojatnost postojanja CAD. Može odrediti funkcionalni značaj anatomskih abnormalnosti koronarnih arterija otkrivenih koronarografijom. Zbog toga što plakovi koronarih arterija koji značajno ne sužavaju lumen (ne dovode do ishemije tokom testa opterećenja) mogu svejedno rupturirati i uzrokovati akutni koronarni sindrom, tako da uredan nalaz ergometrije ne garantira slobodu od razvoja infarkta miokarda u budućnosti.

Rizici od ergometrije su infarkt i nagla smrt (oko 1/5000 bolesnika podvrgnutih ergometriji). Ergometrija ima nekoliko apsolutnih i relativnih kontraindikacija

Apsolutne kontraindikacije za ergometriju

• Akutni koronarni sindrom (infarkt miokarda unutar 48 sati ili nestabilna angina)

• Akutna disekcija aorte

• Teška (simptomatska) aortna stenoza

• Aritmije ako su simptomatske ili hemodinamski značajne

• kongestivno srčano zatajivanje

• akutni miokarditis

• akutni perikarditis

• akutna plućna embolija

• Plućni infarkt (akutni)

relativne kontraindikacije za ergometriju

• AV blok, ako visokog stupnja

• Bradiaritmije:

• Elektrolitski disbalans

• Hipertenzija (sistolički BP >200 mm Hg ili dijastolički BP > 110 mm Hg)

• Hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija

• Nemogućnost postizanja adekvatnog napora zbog duševnih tegoba, ili tjelesne invalidnosti ili nesposobnosti

• Stenoza srčanog zaliska, ako umjerena ili teška

• Stenoza debla lijeve koronarne arterije

• Sustavna bolest

• Tahiaritmije

Bolesnici ne smiju jesti 4–6 sati prije testa. Ksantini (npr. aminofilin, teofilin, kofein) mogu dati lažno negativan rezultat prilikom ergometrije s dipiridamolom, tako da takve preparate (uključujući čaj i kavu) treba izbjegavati 24 sata prije testiranja.

Ergometrija s farmakološki izazvanim stresom obično se koristi kad bolesnik ne može hodati po pokretnoj traci dovoljno dugo da se dostigne ciljana frekvencija srca zbog slabe kondicije, mišićno–koštanih bolesti, pretilosti, bolesti perifernih arterija ili drugih poremećaja. Lijekovi koji se koriste su IV dipiridamol, adenozin i dobutamin.

Dipiridamol povećava endogeni adenozin, uzrokujući vazodilataciju koronarnih arterija Povećava protok krvi kroz miokard u normalnim koronarnim arterijama, ali ne u arterijama distalno od stenoze, stvarajući fenomen krađe iz stenozirane arterije i neravnotežu u perfuziji. Ishemija inducirana dipiridamolom ili druge nuspojave (npr. mučnina, povraćanje, glavobolja, bronhospazam) javljaju se u ~10% bolesnika, no ti učinci se mogu otkloniti IV primjenom aminofilina. Teže reakcije su zabilježene u <1% bolesnika. Kontraindikacije su astma, akutna faza IM, nestabilna angina pektoris, kritična aortna stenoza i sistemska hipotenzija (sistolički RR <90 mmHg).

Adenozin ima isti učinak kao dipiridamol ali mora se primijeniti u trajnoj IV infuziji zbog brze razgradnje u plazmi. Nuspojave su prolazno crvenilo i bol u prsištu, što se može zaustaviti isključivanjem infuzije.

Regadenoson je selektivniji agonist adenozina od bilo dipiridamola ili adenozina te je neinferioran za dijagnosticiranje ishemije sa manje neželjenih učinaka.

Dobutamin je inotropno, kronotropno sredstvo i vazodilatator koji se koristi većinom kad su dipiridamol i adenozin kontraindicirani (npr. u astmatičara ili bolesnika s AV blokom 2. stupnja) i kad se za oslikavanje srca koristi ehokardiografija S dobutaminom valja biti oprezan u bolesnika koji imaju tešku hipertenziju ili aritmiju, opstrukciju izgonskog trakta LV, više preboljelih IM, ili akutni IM.

Radionuklidno oslikavanje perfuzije miokarda je osjetljivije (85– 90%) i specifičnije (70–80%) nego EKG kod ergometrije. kombiniranje nalaza obje metode povećava senzitivnost za KB.

Oslikavanje perfuzije miokarda je posebno korisno u bolesnika

• koji inače imaju (prije samog testa) patološke promjene u EKG–u a koje mogu utjecati na tumačenje promjena u EKG–u nastalih tijekom izvođenja ergometrije (npr. bolesnici s blokom grane, oni s elektrostimulatorom fiksne frekvencije, oni koji uzimaju digitalis).

• Također je korisno za skupine bolesnika koje imaju visoku vjerojatnost za lažno pozitivne promjene na EKG–u u naporu (npr. žene prije menopauze, bolesnici sa prolapsom mitralne valvule).

Ove slikovne pretrage mogu odrediti funkcionalni značaj stenoze koronarne arterije (otkrivene koronarografijom) kad su kirurzi u dilemi koju leziju treba premostiti ili dilatirati pomoću PTCA.

Ehokardiografija je korisna kad je potrebno više informacija, a ne samo o perfuziji. ehokardiografija otkriva poremećaje kinetike zida miokarda koji su znak regionalne ishemije, i koristeći Doplerske tehnike, pomaže procijeniti bolesti zalistaka koje mogu doprinositi ishemiji ili koje su posljedica ishemije.

Ehokardiogram se u pravilu radi prije i neposredno nakon opterećenja na pokretnoj traci ili tijekom infuzije dobutamina.

Ehokardiografija može biti portabilna, ne počiva na ionizirajućem zračenju, pregled se izvrši brzo, nije skupa, no pregled je otežan kod pretilih te oboljelih od KOPB–a i onih s hiperinflacijom pluća. Kad je izvode stručnjaci, prediktivna vrijednost ehokardiografije u opterećenju je slična onoj kod radionuklidne perfuzije miokarda u opterećenju.

Radionuklidna ventrikulografija se povremeno koristi s ergometrijom u opterećenju umjesto ehokardiografije da se procjeni ejekcijska frakcija (EF) u naporu, najbolji prognostički indikator za osobe s KB

Normalno, EF je ≥5 postotnih bodova viša u opterećenju nego u mirovanju. Ventrikulska disfunkcija (npr. zbog bolesti zalistaka, kardiomiopatije ili KB) može smanjiti EF u opterećenju ispod početne vrijednosti ili spriječiti njen porast.

U osoba sa KB, 8–godišnje preživljenje je 80% kad je EF u opterećenju 40–49%, 75% kad je EF u opterećenju 30–39% te 40% kad je EF u opterećenju <30%.