Temeljiti fizički pregled obavlja se u roku od 24 sata. Poželjno je pregledati novorođenče u nazočnosti majke i članova obitelji kako bi mogli postavljati pitanja a kliničar može objasniti nalaz pregleda i pružiti savjete roditeljima. Također se rade rutinski testovi probira za otkrivanje problema koji se ne mogu vidjeti tijekom fizičkog pregleda (vidi Testovi probira za novorođenčad).

Osnovne mjere uključuju dužinu, težinu, iopseg glave (vidi također Parametri rasta u novorođenčeta). Dužina novorođenčeta mjeri se od vrha glave do pete. Centile se određuju prema standardnim krivuljama rasta na temelju gestacijske dobi. Kada je nesigurno o kojoj se gestacijskoj dobi radi ili kada smo dojma da je novorođenče veliko za gestacijsku dob ili malo za gestacijsku dob, gestacijska dob se može preciznije odrediti pomoću fizikalnih i neuromuskularnih nalaza (vidi sliku). Ove metode su točne s odstupanjem od ± 2 tj, međutim mogu biti nepouzdane u bolesne novorođenčadi.

Pregled novorođenčeta započinje slušanjem srca i pluća dok je novorođenče mirno, potom se sustavno pregledava od glave do pete, tragajući za znakovima porođajnih ozljeda i kongenitalnih abnormalnosti.

Kardiorespiratorni sustav

(Vidi također Kongenitalne kardiovaskularne anomalije.)

Srce i pluća auskultiraju se kada je dijete mirno.

Potrebno je utvrditi mjesto gdje su srčani tonovi najglasniji (kako bi se isključila dekstrokardija). Određuje se srčana akcija (normalno: od 100 do 160 otkucaja/min) i ritam. Ritam treba biti pravilan, iako nije rijedak nepravilan ritam uslijed prijevremenih kontrakcija klijetke ili pretklijetke. Šum koji se čuje u prva 24 h najčešće je uzrokovan otvorenim arterijskim duktusom. Nestanak ovog šuma, obično unutar 3 dana, potvrđuje se svakodnevnim slušanjem srca.

Opipavaju se femoralni i uspoređuju s brahijalnim pulsevima. Slabi ili zakašnjeli femoralni puls ukazuje na koarktaciju aorte ili neku drugu opstrukciju izlaznog dijela lijeve klijetke. Centralna cijanoza ukazuje na prirođenu bolest srca, pluća ili sepsu.

Dišni sustav procjenjuje se brojanjem udisaja tijekom čitave minute jer je disanje u novorođenčadi nepravilno; normalan broj udisaja u minuti je od 40 do 60. Utvrđuje se simetričnost stijenke prsnog koša i simetričnost šuma disanja. Stenjanje, širenje nosnih krila i uvlačenje prsnog koša ukazuje na znakove respiratornog distresa.

Glava i vrat

Kod poroda u stavu glavom, glava je često promijenjenog oblika s preklapanjem kostiju svoda lubanje, otokom te ehimozama na koži glave (porođajna oteklina—caput succedaneum). Kod poroda u stavu zatkom glava se ne stišće a otekline i ekhimoze se nalaze na vodećem dijelu, bedrima, spolovilu ili stopalima. Veličina velike fontanele varira, od širine vrška prsta do nekoliko centimetara. Velika prednja fontanela i stražnja fontanela širine više od vrha prsta mogu biti znakovi hipotireoze.

Kefalhematom je čest nalaz, radi se o nakupljanju krvi između pokosnice i kosti, stvara se oteklina oglavka koja ne prelazi granicu šavova. Može se pojaviti preko jedne ili obje parijetalne kosti, a ponekad se nalazi u području okcipitalne kosti. Kefalhematomi obično nisu očiti dok se ne povuče oteklina mekog tkiva; a onda se polako povlače kroz nekoliko mjeseci.

Veličina i oblik glave može otkriti prirođeni hidrocefalus.

Brojni genetski sindromi uzrokuju kraniofacijalne abnormalnosti. Kada se lice pregledava, bilježi se simetričnost i normalni razvoj, posebno donje čeljusti, nepca, vanjskog uha i vanjskog slušnog kanala.

Oči se lakše pregledavaju dan nakon poroda jer porod može izazvati oticanje oko očiju. U očima se ispituje crveni refleks; njegov izostanak može ukazivati na prirođeni glaukom, kataraktu, ili retinoblastom. Subkonjunktivalna krvarenja su česta a uzrokovana su silama tijekom poroda.

Nisko položene uši mogu pružiti indikaciju da se kod djeteta radi p nekoj od genetskih abnormalnosti, uključujući trisomiju 18 kromosoma i trisomiju 21 kromosoma (Sindrom Down). Malformirane uške, malformirani vanjski slušni kanali ili oboje također mogu biti prisutni u genetskim sindromima. Potrebno je tragati za zarezima, udubinama i kožnim privjescima vanjskog uha koji mogu biti povezani s gubitkom sluha i abnormalnostima bubrega.

Nisko položene uši i stisnute šake u trisomiji 18 kromosoma

Slika ljubaznošću Centra za kontrolu i prevenciju bolesti knjižnice slika javnog zdravstva.

Nepce je potrebno pregledati i ispalpirati kako bi se isključio rascjep mekog ili tvrdog nepca. Rascjepi orofacijalne regije su među najčešćim prirođenim anomalijama. Pojedina novorođenčad se rađa s epulisom, dobroćudnim hamartomom zubnog mesa, koji ako je dovoljno velik može uzrokovati poteškoće pri hranjenju ili disanju. Ova se promjena može odstraniti bez recidiva. Novorođenčad se također može roditi s primarnim ili prirođenim zubićima. Budući da ovi natalni zubi nemaju korijen i lako mogu ispasti, potrebno ih je odstraniti zbog mogučnosti aspiracije. Na nepcu se mogu pojaviti inkluzijske ciste poznate kao Epsteinove perle.

Kod pregleda vrata kliničar mora odići bradu kako bi tragao za anomalijama poput cističnog higroma, strume, i ostacima razvoja brahijalnog luka. Tortikolis može biti posljedica hematoma sternokleidomastoidnog mišića uslijed porođajne ozljede.

Trbuh i zdjelica

Abdomen bi trebao biti okrugao i simetričan. Udubljen, skafoidan abdomen može ukazivati na prirođenu dijafragmalnu herniju, kroz koju crijeva in utero ulaze u prsnu šupljinu, uzrokujući hipoplaziju pluća i postnatalni respiratorni distres. Asimetričnost može ukazivati na masu unutar abdomena.

Rub slezene se palpira u oko 30% novorođenčadi. Splenomegalija (rub slezene koji se palpira za više od 2 cm ispod lijevog rebrenog luka) može govoriti u prilog konatalne infekcije ili hemolitičke anemije.

Bubrezi se mogu opipati dubokom palpacijom, lijevi lakše od desnoga. Bubrezi mogu biti povećani uslijed opstrukcije, tumora ili cistične bolesti.

Jetra se normalno pipa 1 do 2 cm ispod desnog rebrenog luka. Umbilikalna hernija uslijed slabosti mišića pupčanog prstena je česta, no rijetko značajna. Prisutnost uredno pozicioniranog, prohodnog anusa treba potvrditi.

U dječaka treba pregledati penis radi moguće hipospadije ili epispadije. Kod terminskog muškog novorođenčeta testisi su u skrotumu (vidi kriptorhizam). Oticanje skrotuma može značiti hidrokelu, ingvinalnu herniju ili rjeđe torziju testisa. Kod hidrokele, skrotum prosijava. Torzija, hitno kirurško stanje, uzrokuje ekhimoze i otvrdnuće.

Kod terminske ženske novorođenčadi, labija su razvijena. Mukoidan ili serosangvinozan vaginalni iscjedak (lažno menstrualno krvarenje) smatra se normalnim; proizlazi iz izloženosti majčinim hormonima u maternici i prekidu pri rođenju. Ponekad se nalazi mali privjesak tkiva himena na stražnjoj komisuri, za koji se smatra da nastaje uslijed utjecaja hormona majke, no on nestaje za nekoliko tjedana.

Dvosmisleno spolovilo (neodređeni spol, hermafrodit) može biti posljedica nekolicine rijetkih bolesti npr. prirođene hiperplazije nadbubrežne žlijezde, nedostatka 5α–reduktaze, Klinefelterova, Turnerova ili Swyerova sindroma. U svrhu obrade indicirano je upućivanje endokrinologu, kao i razgovor s obitelji o prednostima i nedostacima neposrednog ili odgođenog dodjeljivanja spola.

Mišićno-koštani sustav

Udovi se pregledavaju kako bi se uočile deformacije, amputacije (nepotpuni ili nepostoječi udovi), kontrakture i nepotpuni razvoj uda. Brahijalna pareza živca zbog porođajne ozljede može se manifestirati kao ograničen ili nemoguć spontani pokret ruke na zahvaćenoj strani, ponekad s adukcijom i unutarnjom rotacijom ramena uz pronaciju podlaktice.

Kralježnicu je potrebno pregledati i tragati za znakovima spine bifide, protruziju ovojnica, leđne moždine, ili oboje (meningomijelokela).

Ortopedski pregled uključuje palpaciju dugih kostiju kako bi se isključila porođajna trauma npr. prijelom ključne kosti i pregled kukova radi isključivanja prirođene displazije kuka. Čimbenici rizika za displaziju kuka uključuju ženski spol, stav zatkom, blizanačka trudnoća i opterećena obiteljska anamneza. Barlow i Ortolani manevri koriste se za otkrivanje displazije. Manevri se koriste samo kada je novorođenče mirno. Početni položaj je isti za oba manevra: novorođenče se polegne na leđa s kukovima i koljenima flektiranim za 90°, stopala su u zraku okrenuta prema liječniku koji stavlja kažiprst na veliki trohanter a palac na mali trohanter.

Za Barlow manevar, kliničar aduktira kuk (tj, koljena se povuku prema središnjoj liniji), a da pritom gura bedro natrag. Škljocaj ukazuje da je glava femura izašla iz acetabuluma; Ortolani manevrom se vrati natrag što potvrđuje dijagnozu.

Za Ortolani manevar, kukovi se vraćaju u početni položaj; abducira se kuk koji se ispituje (tj. povuče se koljeno sada od središnje linije prema stolu za pregledavanje u položaj žabe) i blago povuče anteriorno. Opipljivo zveckanje glave bedrene kosti s abdukcijom označava pomicanje već iščašene glave bedrene kosti u acetabulum i predstavlja pozitivan test za displaziju kuka.

Manevri mogu biti lažno negativni u dojenčadi > 3 mjeseca zbog zategnutijih mišića i ligamenata kuka. Ako je ishod pretrage nedvojben ili se radi o visokorizičnom djetetu (npr. žensko novorođenče u stavu zatkom), potrebno je napraviti ultrazvuk kukova u dobi od 4 do 6 tj. Postoji i preporuka da se ultrazvuk kukova učini svoj novorođenčadi (u Hrvatskoj se radi za svoj djeci oko 9 tjedna života).

Neurološki sustav

Ocjenjuje se tonus muskulature, stupanj budnosti, pokreti ekstremiteta, i refleksi. Tipični refleksi koji se izazivaju kod novorođenčeta su Moro refleks, refleks sisanja i refleks traženja.

• Moro refleks kojim novorođenče odgovara na iznenađenje izaziva se povlačeći ruke od podloge koje se onda naglo puste. Kao odgovor, novorođenče ekstendira ruke uz ispružene prste, flektira kukove i zaplače.

• Refleks traženja izaziva se dodirivanjem obraza ili lateralnog kuta usana, pri čemu novorođenče okreće glavu prema mjestu dodira i otvara usta.

• Refleks sisanja izaziva se dudom varalicom ili prstom (potrebno je staviti rukavicu).

Refleksi su prisutni nekoliko mjeseci nakon rođenja a predstavljaju uredan periferni živčani sustav.

Koža

U prvim satima života česta je cijanoza okrajina. Kazeozni verniks prekriva kožu većine novorođenčadi nakon 24 tjedna gestacije. U prvim danima koža često postaje suha i peruta se, osobito u pregibima zapešća i skočnog zgloba.

Petehije se mogu pojaviti u područjima traumatiziranim tijekom poroda, kao što su lice, kada je predležeća čest; ipak kod novorođenčeta s generaliziranim petehijama treba isključiti trombocitopeniju.

Veliki broj novorođenčadi ima toksični eritem, što podrazumijeva benigni osip s crvenom podlogom na kojoj se nalazi bijela ili žuta papula. Obično se pojavljuje 24 h nakon rođenja, nalazi se na bilo kojem djelu tijela i može trajati i do 2 tjedna.

Toksični eritem

Ova fotografija prikazuje toksični eritem (engl. Erythema toxicum), benigni ospi sa eritematoznom bazom i bijelom ili žutom papulom.

© Springer Science+Business Media