Ubod škorpiona

Autori: Robert A. Barish, MD, MBA
Thomas Arnold, MD
Urednik poglavlja: prof. dr. sc. Miroslav Šimunić, dr. med.
Prijevod: Dora Božić, Iris Mašković, Ivan Šustić, Ivo Visković, Piero Živkovic, Marin Šimunić dr. med.

Gotovo svi sjevernoamerički škorpioni bodu, ali su uglanom bezopasni. Ubodi obično uzrokuju samo lokaliziranu bol i minimalan otok, limfangitis s regionalnom limfadenopatijom, povećanu temperaturu kože, a područje oko rane je osjetljivo na dodir.

Značajna iznimka je “žuto–smeđi korasti škorpion” (Centruroides sculpturatus, također znan kao C. exilicauda), koji se nalazi u Arizoni, Novom Meksiku i na kalifornijskoj strani rijeke Kolorado. Ova vrsta je otrovna i može uzrokovati ozbiljnije ozljede.

Početni simptomi su bol, a ponekad i ukočenost ili trnci u predjelu zahvaćenog dijela. Otok obično izostaje, a promjene na koži su minimalne. Ozbiljni simptomi su najčešći u djece te uključuju:

  • Nemir

  • Grčeve u mišićima

  • Nenormalne i nevoljne pokrete glave, vrata, i oka

  • Tjeskobu i agitiranost

  • Sijaloreju i dijaforezu

U odraslih prevladavaju tahikardija, hipertenzija, ubrzano disanje, slabost, motorni poremećaji i fascikulacije. Respiratorne smetnje mogu nastati i u djece i u odraslih, obično komplicirane s pojačanom salivacijom.

Ubod škorpiona C. sculpturatus može završiti i smrtnim ishodom u djece <6 godina i u preosjetljivih osoba.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Dijagnoza se utvrdi na osnovu anamneze. Određivanje vrste škorpion je obično nije moguće. Dijagnoza je najčešće očita iz anamneze, ali nekoliko vrsta škorpiona koji se drže kao egzotični kućni ljubimci u SAD–u (poznati pod nazivima koji lažno ukazuju na otrovnost, poput žuta smrt ili crna smrt) jako sliče stranim vrstama s uistinu opasnim otrovom. Međutim, pacijenti rijetko znaju pravu vrstu škorpiona, te njihove tvrdnje mogu biti nepouzdane. Ubodi se trebaju smatrati otrovnima dok se ne ustanovi suprotno.

Liječenje

  • Potporno liječenje:

  • Protuotrov za teške slučajeve u Sjevernoj Americi

Liječenje uboda neotrovnih škorpiona je nespecifično. Led na rani i NSAR ublažuju bol. Liječenje uboda otrovnog Centruroides se sastoji od mirovanja, benzodiazepina za grčenje mišića i IV lijekova ukoliko je potrebno za kontrolu hipertenzije, uznemirenosti i boli. Tijekom prvih 8 do 12 h ne daje se hrana. Za ozbiljne ubode škorpiona koji nisu porijeklom iz Sjeverne Amerike, prazosin može spriječiti plućni edem zbog ekstremne hipertenzije i opioidi se mogu koristiti za kontrolu boli.

Protuotrov specifičan za Centruroides dostupan je u SAD-u i treba ga dati svim pacijentima s teškim simptomima i bolesnicima koji ne reagiraju na suportivnu skrb, osobito djeci. Informacije o nabavci i korištenju protuotrova mogu se dobiti u regionalnom centru za kontrolu otrovanja.

Potrebno je dati profilaksu tetanusa (vidi tablicu) Profilaksa tetanusa u rutinskom liječenju rana.