Tjelesno pakiranje i tjelesno punjenje uključuje gutanje drogom napunjenih paketa ili stavljanje istih u tjelesne šupljine kako bi se izbjeglo otkrivanje od strane policije. Rizici i posljedice mogu varirati ovisno o količini i vrsti droge kao i o načinu na koji je pakirana.
Tjelesno pakiranje
Tjelesno pakiranje često uključuje droge s visokom uličnom vrijednošću (prvenstveno heroin ili kokain), te se radi kako bi se prokrijumčarilo drogu preko granice ili druge sigurnosne kontrolne točke. Droga se može staviti u kondome ili pakete zatvorene sa nekoliko slojeva polietilena ili lateksa, a ponekad je i prekriven vanjskim slojem voska. Nakon tjelesnog pakiranja "mule" progutaju više paketa, te obično uzimaju lijekove za smanjenje pokretljivosti crijeva sve dok se paketi ne mogu preuzeti. Ukupna količina korištene droge predstavlja supra-smrtonosnu dozu. Ruptura jednog ili više paketa je rizik, što rezultira naglom toksičnosti i predoziranjem.
Specifični simptomi ovise o drogama, ali napadaji, tahikardija, hipertenzija i hipertermija su učestale s kokainom. Koma i respiratorna depresije su učestale kod heroina. U rizike spadaju i crijevna opstrukcija ili puknuće i peritonitis.
Tjelesno punjenje
Tjelesno punjenje je slično tijelesnom pakiranju; to se događa kad ljudi, koje treba privesti policija, progutaju pakete droge kako bi se izbjeglo otkrivanje. Ponekad se paketi stavljaju u rektum ili vaginu. Tjelesno punjenje obično uključuje mnogo manje količine droge nego kod tjelesnog pakiranja, ali je droga obično manje pažljivo zamotana, pa je predoziranje još uvijek problem.
Dijagnoza
Osumnjičeni za tijelesno pakiranje i punjenje obično se upute medicinskom osoblju od strane službenika za provedbu zakona, ali liječnici bi trebali uzeti u obzir tjelesnu pakiranje ako se nedavni putnici i nedavno zatvoreni ljudi pojave u komi ili sa napadima nepoznate etiologije. Pregled zdjelice i digitorektalni pregled trebalo bi učiniti u svrhu provjere da li je u tim područjima skrivena droga. Obični rentgen može često potvrditi prisutnost paketa u probavnom sustavu.
Liječenje
Liječenje bolesnika sa simptomima predoziranja (i pretpostavljene rupture paketa) je suportivno i uključuje zaštitu dišnih putova, podršku dišnom i krvožilnom sustavu, i antikonvulzive, ovisno o simptomima bolesnika. Ponekad su specifični antidoti indicirani (vidi pod određenim lijekovima).
Obično, neprobušene paketa u GI sustavu može se ukloniti pomoću navodnjavanja cijelih crijeva. Međutim, nakon puknuća paketa, hitno kirurško ili endoskopsko uklanjanje (ovisno o lokaciji u GI traktu) svih paketa je indicirano, ali se rijetko može obaviti na vrijeme; smrt se obično događa jer je količina lijeka koja je oslobođena velika. Bolesnici s opstrukcijom ili perforacijom crijeva zahtijevaju i hitni kirurški zahvat. Aktivni ugljen može biti koristan, ali je kontraindiciran u bolesnika s opstrukcijom ili perforacijom.
Vaginalne i rektalne pakete treba ukloniti ručno.
Asimptomatske "mule" treba promatrati za razvoj simptoma sve dok paketi ne prođu i nakon toga uslijedi nekoliko stolica bez paketa. Neki liječnici koriste irigaciju cijelih crijeva sa solucijom polietilen glikola, sa ili bez metoklopramida kao agensa za poticanje motiliteta. Hitna endoskopija nije indiciran za asimptomatske bolesnike.