Planocelularni karcinom

Autor: Gregory L. Wells, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Zdenka Šitum Čeprnja, dr. med. i Mislav Mokos, dr. med.

Planocelularni karcinom je zloćudni tumor epidermalnih keratinocita koji prodire u dermis, a obično nastaje na područjima izloženim suncu. Lokalno može uzrokovati opsežno razaranje, a u uznapredovalom stadiju mogu se razviti metastaze. Dijagnoza se postavlja biopsijom. Liječenje ovisi o karakteristikama tumora, a uključuje kiretažu i elektrodesikaciju, kiruršku eksciziju, kriokirurgiju ili ponekad zračenje.

(Vidi također Pregled raka kože.)

Planocelularni karcinom drugi je najčešći tip kožnog karcinoma nakon bazocelularnog karcinoma, s 1,8 milijuna slučajeva godišnje u SAD-u i 15000 smrtnih slučajeva (1). Može se razviti u normalnom tkivu, iz prethodne aktiničke keratoze, u području leukoplakije ili ožiljku od opekline. Osobe svjetlije puti mnogo su sklonije planocelularnom karcinomu nego osobe tamnije puti.

Literatura

  • 1. The Skin Cancer Foundation: Skin Cancer Facts & Statistics: Nonmelanoma skin cancer. Pristup 30/6/18.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi planocelularnog karcinoma

Klinička slika je raznolika. Svaka promjena na koži izloženoj suncu koja ne zacjeljuje je sumnjiva. Tumor može započeti kao crvena papula ili plak s ljuskama ili krustom na površini te zatim postati nodularan ili hiperkeratotičan, ponekad s bradavičastom površinom. U nekim slučajevima veći dio promjene može ležati ispod razine okolne kože. U konačnici tumor ulcerira i prodire u podležeće tkivo.

Manifestacije planocelularnog karcinomaPlanocelularni karcinom

Planocelularni karcinom ima iznimno varijabilan izgled; svaka lezija koja ne cijeli na suncu izloženom dijelu kože treba biti suspektna. Može uzrokovati jaku lokalnu destrukciju tkiva i može metastazirati u uznapredovalim stadijima.

Sliku ustupio Thomas Habif, MD.

Planocelularni karcinom (plak na ekstremitetu)

Ovaj eritematozni nepravilni plak na ekstremitetu je histološki dokazan planocelularni karcinom.

© Springer Science+Business Media

Planocelularni karcinom (uška)

Izgled planocelularnog karcinoma je varijabilan. Ove hiperpigmentirane ljuskave lezije na uški histološki su dijagnosticirane kao planocelularni karcinom.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Planocelularni karcinom (usna)

Ovaj karcinom skvamoznih stanica na usnici jako je keratiniziran; nisu svi karcinomi skvamoznih stanica usne tako visoko keratinizirani.

Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.

Dijagnoza

Dijagnoza planocelularnog karcinoma
  • biopsija

Biopsija je od osnovne važnosti.

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza varira ovisno o izgledu promjene.

Ulkuse koji ne zacjeljuju treba razlikovati od pyoderme gangrenosum i venskog ulkusa.

Nodularne i hiperkeratotične promjene treba razlikovati od keratoakantoma (koji se također smatra karcinomom pločastih stanica) i obične bradavice.

Ljuskave plakove treba razlikovati od bazocelularnog karcinoma, aktiničke keratoze, obične bradavice, seborejične keratoze, psorijaze i numularnog dermatitisa (numularnog ekcema).

Prognoza

Prognoza planocelularnog karcinoma

Kod malih promjena koje su rano i primjereno odstranjene prognoza je izvrsna. Regionalne i udaljene metastaze su rijetke, ali mogu nastati, osobito kod slabo diferenciranih tumora. Osobine agresivnijih tumora uključuju

  • veličina > 2 cm u promjeru

  • dubina invazije > 2 mm

  • perineuralna invazija

  • smještaj pored uha ili vermiliona usnica

Otprilike jedna trećina karcinoma jezika ili sluznice metastazirala je prije postavljanja dijagnoze (vidi Oralni planocelularni karcinom).

U kasnijim stadijima bolesti često je potrebna opsežna operacija, a vjerojatnost metastaziranja je puno veća. U početku dolazi do širenja u susjednu kožu i regionalne limfne čvorove, a kasnije u obližnje organe. Karcinomi koji se javljaju u blizini ušiju, vermiliona usnica, u ožiljcima ili s perineuralnom invazijom imaju veću vjerojatnost metastaziranja. Sveukupno 5-godišnje preživljenje bolesnika s metastatskom bolesti iznosi 34% unatoč liječenju.

Liječenje

Liječenje planocelularnog karcinoma
  • obično lokalno destruktivne metode

Liječenje planocelularnog karcinoma je slično kao kod bazocelularnog karcinoma, a uključuje kiretažu i elektrodesikaciju, kiruršku eksciziju, kriokirurgiju, lokalnu kemoterapiju (imikvimod ili 5-fluorouracil) i fotodinamsku terapiju i, ponekad, radioterapiju. U usporedbi s bazocelularnim karcinomom, liječenju i praćenju planocelularnog karcinoma mora se posvetiti posebna pažnja zbog veće mogućnosti nastanka metastaza.

Planocelularni karcinom na usnici ili drugom spoju kože i sluznice treba ekscidirati; u nekim slučajevima teško je postići izlječenje.

Velike tumore i recidive treba agresivno liječiti Mohsovim mikroskopski nadziranim operativnim zahvatom kojim se rubovi tkiva progresivno odstranjuju sve dok uzorak više ne sadrži tumor (što se određuje mikroskopskom pretragom tijekom operacije) ili operacijom i zračenjem. Karcinomi s perineuralnom invazijom su agresivni te nakon operativnog zahvata treba uzeti u obzir radioterapiju.

Metastatska bolest može se liječiti zračenjem ukoliko se metastaze mogu utvrditi i izolirane su. Diseminirana bolest ne odgovara dobro na kemoterapiju. Za inoperabilnu uznapredovalu ili metastatsku bolest nove mogućnosti liječenja su inhibitori receptora programirane stanične smrti 1 (PD-1) (npr. cemiplimab, pembrolizumab).

Prevencija

Prevencija planocelularnog karcinoma

Smatra se da su planocelularni karcinomi povezani s izloženošću ultraljubičastom (UV) zračenju te se preporuča niz mjera za ograničavanje izloženosti.

  • izbjegavanje sunca: boravak u hladu, izbjegavanje aktivnosti na otvorenom između 10 h ujutro i 4 h popodne (kada su sunčeve zrake najjače) te izbjegavanje sunčanja i korištenja solarija

  • korištenje zaštitne odjeće: košulje dugih rukava, hlače i šeširi širokog oboda

  • upotreba krema za sunčanje: najmanje faktor zaštite od sunca (SPF) 30 sa širokim spektrom UVA/UVB zaštite, koristiti prema uputama (tj. primijeniti svaka 2 sata i nakon plivanja ili znojenja); ali ne u svrhu produljenog izlaganja suncu

Ključne informacije