Aspiracijski pneumonitis i aspiracijska pneumonija su posljedica aspiracije toksičnih tvari, obično želučanog sadržaja, u pluća. Može se razviti kemijski pneumonitis, bakterijska pneumonija ili opstrukcija dišnih putova. Simptomi su kašalj i dispneja. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a potvrđuje RTG snimkom pluća. Liječenje i prognoza su različiti jer ovise o vrsti aspiriranog materijala.
(Vidi također Pregled pneumonija.)
Aspiracija može izazvati upalni proces u plućima (kemijski pneumonitis), infekciju (bakterijsku pneumoniju ili apsces) ili bronhoopstrukciju. Međutim, većina slučajeva aspiracije izazove neznatne simptome ili pneumonitis, a rjeđe infekciju ili opstrukciju, a neki pacijenti aspiriraju bez ikakvih posljedica. Utapanje također može izazvati upalu pluća, a opisano je na drugom mjestu.
Čimbenici rizika za aspiraciju su:
-
oslabljeno rasuđivanje ili smanjena razina svijesti
-
poremećaj akta gutanja (što se događa nakon nekih moždanih udara ili drugih neuroloških bolesti)
-
povraćanje
-
invazivni dijagnostički ili terapijski postupci na gastrointestinalnom sustavu (npr. postavljanje nazogastrične sonde)
-
stomatološki postupci
-
invazivni dijagnostički ili terapijski postupci na respiratornom sustavu (npr. postavljenje endotrahealnog tubusa)
-
GERB (gastroezofagealna refluksna bolest)
Patofiziologija
Kemijski pneumonitis
Brojne tvari su ili izravno toksične za pluća ili stimuliraju upalnu reakciju nakon aspiracije. Želučana kiselina je prototip, ali i druge tvari uključujući naftne derivate (npr. vazelin) ili laksative (npr. ricinusovo i parafinsko ulje). Svi navedeni proizvodi mogu izazvati lipoidnu pneumoniju. Aspiracija benzina i kerozina također dovodi do kemijskog pneumonitisa ( vidi: Otrovanje ugljikovodicima).
Želučani sadržaj oštećuje pluća prvenstveno želučanom kiselinom, premda su ostaci hrane i drugi sastojci (npr. aktivni drveni ugljen kao antidot za predoziranje) štetni u kvantitativnom smislu. Želučana kiselina izaziva kemijske opekline (kaustik) sluznice dišnih putova i pluća što dovodi do nagle bronhokonstrikcije, atelektaze, edema i intraalveolarne hemoragije. Sindrom se može povući spontano, obično za nekoliko dana, ili može prijeći u ARDS (sindrom akutnog respiratornog distresa). Ponekad dolazi do bakterijske superinfekcije.
Aspiracija nafte, petroleja ili vazelina uzrokuje egzogenu lipoidnu pneumoniju, koja se histološki manifestira kroničnom granulomatoznom upalom s fibrozom.
Aspiracijska pneumonija
Zdravi ljudi često aspiriraju male količine sekreta iz usta, ali normalni obrambeni mehanizmi odstranjuju aspirirani sadržaj bez posljedica. Aspiracija veće količine ili aspiracija kod pacijenata s oslabljenom lokalnom plućnom obranom često izaziva pneumoniju i/ili apsces pluća. Stariji bolesnici skloni su aspiraciji zbog stanja povezanih sa starenjem koja mijenjaju svijest, kao što su upotreba sedativa i neki poremećaji (npr. neurološki poremećaji, slabost). Empijem () je također povremeno komplikacija aspiracije.
Gram-negativni crijevni patogeni i oralni anaerobi su najčešći uzrok aspiracijske pneumonije.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi su:
Kemijski pneumonitis uzrokovan želučanim sadržajem izaziva akutnu dispneju s kašljem i ponekad s iskašljavanjem pjenušavog sukrvavog sputuma, tahipneju, tahikardiju, vrućicu, difuzne krepitacije i zviždanje u plućima. Kada se aspirira nafta, petrolej ili vazelin, pneumonitis može biti asimptomatski pa se otkriva slučajno na RTG-u pluća ili se manifestira subfebrilitetom, postupnim mršavljenjem i krepitacijama pri auskultaciji.
Dijagnoza
U slučaju aspiracijske pneumonije, RTG pluća u početku pokazuje infiltraciju, često ali ne isključivo, u predilekcijskim segmentima pluća, tj. u apikalnom ili posteriornom segmentu donjeg režnja ili posteriornom segmentu gornjeg režnja. U slučaju apscesa pluća povezanog s aspiracijom, RTG pluća može pokazati kavitarnu leziju. CT s iv. kontrastom je osjetljiviji i specifičniji za apsces pluća pa će pokazat okruglu leziju ispunjenu tekućinom ili s vidljivom granicom zraka i tekućine. Kod bolesnika koji su aspiriralia naftu, petrolej ili vazelin, rendgenski nalaz na plućima varira; konsolidacija, kavitacija, intersticijski ili nodularni infiltrati, pleuralni izljev i druge promjene koje sporo napreduju.
Znakovi stalne aspiracije mogu biti učestalo pročišćavanje grla ili glasno nakašljavanje nakon jela. Ponekad nema znakova, a stalna aspiracija dijagnosticira se samo modificiranom ezofagografijom s barijevom kašom kako bi se isključio poremećaj gutanja.
Liječenje
Liječenje je simptomatsko, a često je potrebna oksigenotarapija i strojna ventilacija. Antibiotici (beta-laktamski/inhibitor beta-laktamaze ili klindamicin) se često daju bolesnicima s upravo otkrivenom ili već dokazanom aspiracijom želučanog sadržaja jer je teško razlučiti je li bakterijska infekcija sekundarni ili primarni faktor; međutim, ako se nakon 48 do 72 sata ne razvije infiltrat, antibiotici se mogu ukinuti.
Potencijalno otrovne tvari treba izbjegavati. Sporadična izvješća sugeriraju da sistemski kortikosteroidi mogu koristiti bolesnicima koji su aspirirali naftu, petrolej ili vazelin.
U slučaju aspiracijske pneumonije, smjernice Američkog društva za infektivne bolesti (IDSA) preporučuju beta-laktam/inhibitor beta-laktamaze, klindamicin ili karbapenem. Neki primjeri su: klindamicin 600 mg IV q 8 h (zatim 300 mg per os 4×/dan) i amoksicilin/klavulanat 875 mg IV q 12 h. Liječenje obično traje 1 do 2 tjedana (vidi također Infectious Diseases Society of America Clinical Guideline on Community-Acquired Pneumonia).
Liječenje apscesa pluća provodi se antibioticima, a ponekad i perkutanom ili kirurškom drenažom.
Prevencija
Strategije za prevenciju aspiracije važne su za njegu i ukupni klinički ishod. Bolesnicima sa smanjenom razinom svijesti može pomoći izbjegavanje peroralnog hranjenja i peroralnih lijekova te podizanje uzglavlja kreveta na > 30 stupnjeva. Sedative treba ukinuti. Za bolesnike s disfagijom (zbog moždanog udara ili drugih neuroloških stanja) može biti potreban specijalizirani režim prehrane, tj. treba prijeći na usitnjenu ili tekuću hranu kako bi se smanjio rizik od aspiracije. Logoped možda može osposobiti bolesnika za određene radnje (uvlačenje brade, itd.) kako bi se smanjio rizik od aspiracije. Bolesnicima s teškom disfagijom često se postavlja perkutana gastrostoma ili jejunostoma, iako nije jasno smanjuje li uistinu ova strategija rizik od aspiracije.
Optimizacija oralne higijene i redovite stomatološke kontrole mogu spriječiti razvoj pneumonije ili apscesa kod pacijenata koji opetovano aspiriraju.
Ključne poruke
-
Kod bolesnika s aspiracijskim pneumonitisom i aspiracijskom pneumonijom treba isključiti poremećaj gutanja.
-
Aspiracijsku pneumoniju treba liječiti antibioticima; liječenje aspiracijskog pneumonitisa prvenstveno je potporno (simptomatsko).
-
Sekundarna prevencija aspiracije primjenom različitih mjera ključna je komponenta za skrb pogođenih pacijenata.
Više informacija