Rekompresijsko liječenje predstavlja primjenu 100%–tnog O2 tijekom nekoliko sati, u hermetički zatvorenom prostoru u kojem vlada tlak >1 atm., koji se postupno smanjuje do atmosferskog tlaka. U ronilaca se ovakvo liječenje primjenjuje ponajprije kod dekompresijske bolesti i arterijske zračne embolije. S terapijom bi trebalo započeti što ranije radi boljeg ishoda bolesnika, definitivno unutar 48 sati od izrona. Unatoč terapiji, teška ozljeda predviđa loš ishod. Kod neliječenog pneumotoraksa potrebno je prije početka rekompresije postaviti torakalni dren.
Vidi Pregled ronilačkih ozljeda
Ciljevi rekompresijske terapije kod ronilačkih ozljeda uključuje sve od sljedećeg:
-
povećati topljivost i dopremu kisika
-
povećati ispiranje N2
-
smanjiti koncentraciju CO
-
smanjiti veličinu plinskih mjehurića
-
smanjiti ishemiju tkiva
Kod trovanja ugljičnim monoksidom primjenom rekompresijske terapije smanjuje se poluživot karboksihemoglobina, smanjenje se ishemija i poboljšava se mitohondrijska funkcija.
Hiperbarična terapija kisikom se također provodi kod nekih općih internističkih bolesti nevezanih za ronjenje (vidi tablicu).
Hiperbarična terapija kisikom*
|
Podupirući dokazi
|
Poremećaji
|
|
*Hiperbarična terapija kisikom (HBO) je temelj liječenja dekompresijske bolesti i arterijske zračne embolije. Terapija je iskušana i u liječenju drugih poremećaja s različitim stupnjem učinkovitosti. Relativne kontraindikacije su kronične bolesti pluća, bolesti sinusa, konvulzije i klaustrofobija. Trudnoća nije kontraindikacija. Lokacije hiperbaričnih komora može se saznati od Divers Alert Network (919–684–8111; www.di-versalertnetwork.org).
|
|
Dobra
|
Arterijska plinska embolija
Infekcije klostridijom
Dekompresijska bolest
Osteoradionekroza
Loše zacjeljivanje kožnih graftova
|
|
Neki
|
Anemija (teška) s hemoragijskim šokom
Opekline
Trovanja ugljičnim monoksidom (teška)
Aktinomikozom uzrokovan intrakranijalni apsces
Nekrotizirajući fascitis
Ozljede mekog tkiva zračenjem
Refraktorni osteomijelitis
Traumatska "crush" ozljeda i kompartment sindrom
Zacjeljivanje rana kod ishemičnih udova
Akutna okluzija renalne arterije ili vene:
|
S obzirom na to da se rekompresija relativno dobro podnosi treba ju započeti ako postoji ikakva vjerojatnost da će pridonijeti oporavku, čak do 48 sati od izrona. Uspješnost terapije je obično niska ako je započeta > 48 sati od pojave simptoma. Iznimka je izloženosti višoj nadmorskoj visini (npr. letenje) nakon ronjenja kada terapija može biti uspješna čak i nekoliko dana nakon izlaganja većim nadmorskim visinama.
Rekompresijske komore mogu imati mjesta za više bolesnika i zdravstvenog radnika ("multiplace"), ili s prostorom samo za jednog bolesnika ("monoplace"). Iako su komore za jednog pacijenta jeftinije, njihovo korištenje može biti riskantno jer se kritičnom pacijentu koji može zahtijevati intervenciju, ne može pristupiti za vrijeme rekompresije.
Podaci o mjestu najbliže rekompresijske komore, najbržim načinima transporta i najpouzdaniji telefonski izvor za savjetovanje trebaju biti poznati većini ronilaca, zdravstvenom osoblju te spasilačkom osoblju i policiji u popularnim ronilačkim središtima.
Ti podaci su dostupni na Divers Alert Network (919–684–8111; www.diversalertnetwork.org) 24 h/dan; kao i kod Undersea and Hyperbaric Medical Society (www.uhms.org) (u SAD–u, op. prev.)
Rekompresijski protokoli:
O tlaku i trajanju liječenja u hiperbaričnoj komori obično odlučuje specijalist hiperbarične medicine na mjestu gdje se nalazi rekompresijska komora. Liječenje se provodi jedanput ili dvaput na dan između 45 i 300 min do prestanka simptoma; ubacuju se 5 do 10 min pauze kako bi se smanjio rizik od O2 toksičnost. Tlak u komori se obično održava između 2,5 i 3 atm., no u bolesnika sa životno opasnim neurološkim simptomima uslijed zračne embolije, može se započeti s povišenjem tlaka do 6 atm. kako bi se što prije rastopili mjehurići plina u mozgu.
Premda se rekompresijsko liječenje obično provodi sa 100%–tnim O2 ili komprimiranim zrakom, može biti indicirana primjena posebnih mješavina plinova (npr. helij/O2 ili N2/O2 u neatmosferskim omjerima) ako je ronilac koristio neuobičajene mješavine plinova ili ako je ronjenje trajalo neuobičajeno dugo. Tablice sa specifičnim protokolima za liječenje se nalaze u US Navy Diving Manual (vidi www.diverli-nk.com/library/usn).
Bolesnike sa zaostalim neurološkim oštećenjima treba ponavljano, intermitentno podvrgavati hiperbaričnom liječenju te može biti potrebno i nekoliko dana da dosegnu maskimalno poboljšanje.
Komplikacije rekompresijske terapije
Rekompresijsko liječenje može uzrokovati tegobe slične barotraumi, uključujući barotraumu ušiju i sinusa. Toksičnost kisika može uzrokovati reverzibilnu kratkovidnost. Rijetko može doći do plućne barotraume, plućne toksičnosti O2, hipoglikemije ili konvulzija. Sedativi i opioidi mogu prikriti simptome i uzrokovati respiratornu insuficijenciju te se trebaju izbjegavati ili koristiti u najnižim učinkovitim dozama.
Kontraindikacije za rekompresijsku terapiju
Bolesnici s pneumotoraksom zahtijevaju torakalnu drenažu prije rekompresijske terapije.
Relativne kontraindikacije uključuju:
-
opstruktivne bolesti pluća
-
infekcije gornjih dišnih puteva i sinusa
-
teško zatajenje srca
-
nedavna operacija ili ozljeda uha
-
vrućica
-
klaustrofobija
-
konvulzijski poremećaji
-
operacije prsišta
Ključne točke
-
organizirati i učiniti indiciranu rekompresijsku terapiju što je ranije moguće
-
ne isključiti rekompresijsku terapiju na temelju proteklog vremena od izrona, iako je uspješnost iste niska ukoliko je započeta > 48h od početka simptoma. Iznimaka je izlaganje visokoj nadmorskoj visini nakon izrona.
-
kod nestabilnog pacijenta kojem je potrebna rekompresijska terapija koristiti "multiplace" komoru, ukoliko je to moguće.
-
bolesnici sa pneumotoraksom zahtijevaju torakalnu drenažu prije rekompresijske terapije.
Više informacija
-
Divers Alert Network: 24-satni telefonski brojevi, 919-684-9111
-
Undersea and Hyperbaric Medical Society
-
US Navy Diving Manual