blefaritis

Autor: James Garrity, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
Prijevod: prof.dr.sc. Renata Iveković, dr. med.

Blefaritis je upala rubova vjeđa koja može biti akutna i kronična. Simptomi i znakovi su svrbež i peckanje ruba vjeđa uz crvenilo i edem. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i pregleda. Akutni ulcerirajući blefaritis uobičajeno se liječi lokalnom primjenom antibiotika ili sistemnom primjenom antivirusnih lijekova. Akutni neulcerirajući blefaritis se ponekad liječi lokalnom primjenom kortikosteroida. Kronični oblik bolesti liječi se umjetnim suzama , toplim suhim oblozima, a ponekad se primjenjuju i oralni antibiotici (npr tetraciklin) za disfunkciju Meibomovih žlijezda. Kod seboroičnog blefaritisa obavezno je održavanje higijene vjeđa i primjena umjetnih suza.

Etiologija

Blefaritis može biti akutni (ulcerirajući ili neulcerirajući) ili kronični (seboroični blefaritis ili disfunkcija Meibomovih žlijezda).

Akutni blefaritis

Akutni ulcerirajući blefaritis je najčešće uzrokovan bakterijskom infekcijom (najčešće stafilokoknom) ruba vjeđa, na polazištu trepavica, i može zahvaćati folikule trepavica i Meibomove žlijezde. Može biti uzrokovan i virusom (npr. herpes simplexom, varicella zosterom). Bakterijske infekcije tipično imaju ljuskaste naslage za razliku od virusnih infekcija kod kojih je učestali serozni iscjedak.

Akutni neulcerirajući blefaritis je najčešće uzrokovan alergijskom reakcijom (npr. atopični blefarodermatitis, sezonski alergijski blefarokonjunktivitis, kontaktni dermatoblefarokonjunktivitis uslijed preosjetljivosti).

Kronični blefaritis

Kronični blefaritis je neinfektivna upala nepoznatog uzroka. Meibomove žlijezde vjeđa stvaraju lipide (meibum) koji stabiliziraju suze stvarajući lipidni sloj na površini vodenastog dijela suza i smanjuju evaporaciju tj. hlapljenje. Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda, sastav lipida je poremećen pa se izvodni kanali žlijezda i njihova ušća začepljuju čvrstim, voštanim čepovima. Mnogi bolesnici imaju rosaceu i recidivirajuće ječmence ili halacione.

Mnogi bolesnici sa seboroičnim bhlefaritisom imaju seboreični dermatitis lica i vlasišta ili acne rosacea. Na ljuskama koje nastaju na rubu vjeđa često dolazi do sekundarnog naseljavanja bakterija. Meibomove žlijezde mogu se začepiti.

Većina bolesnika s disfunkcijom Meibomovih žlijezda i sa seboroičnim blefaritisom ima povećano isparavanje suza i razvija sekundarni keratoconjunctivitis sicca, također poznat kao suho oko.

Simptomi i znakovi

Svim oblicima blefaritisa zajednički simptomi su svrbež i pečenje ruba vjeđa te nadražaj spojnice uz suzenje i fotofobiju.

Akutni blefaritis

Kod akutnog ulcerirajućeg blefaritisa u folikulima trepavica se razvijaju male pustule, koje ponekad pucaju stvarajući plitke vrijedove po rubovima. Nakon odstranjenja čvrsto pričvršćenih ljuskica dolazi do krvarenja. Tijekom spavanja, zbog gustih izlučevina trepavice mogu postati slijepljene. Opetovani ulcerirajući blefaritis može dovesti do gubitka trepavica i ožiljkastih promjena vjeđa.

Kod akutnog neulcerirajučeg blefaritisa , rubovi vjđe mogu biti edematozni i crveni /iziritirani; trepavice mogu biti slijepljene gustom seroznom izlučevinom.

Kronični blefaritis

Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda pregledom se otkrivaju proširena, začepljena ušća žlijezda iz kojih se istiskuje voštani, gusti, žućkasti sadržaj. Kod seboroičnog blefaritisa na rubovima vjeđa razvijaju se masne, lako odstranjive ljuskice. Većina bolesnika sa seboroičnim blefaritisom i disfunkcijom Meibomovih žlijezda ima sekundarni suhi keratokonjunktivitis, koji također izaziva osjet stranog tijela u oku, struganje, napinjanje i zamaranje oka i zamagljenje vida kod dugotrajnog naprezanja oka.

Dijagnoza

  • Pregled procjepnom svjetiljkom (biomikroskop)

Dijagnoza se obično postavlja pomoću pregleda procjepnom svjetiljkom. Kod kroničnog blefaritisa koji ne reagira na liječenje potrebno je učiniti biopsiju zbog isključivanja tumora vjeđa koji mogu oponašati ovu bolest.

Prognoza

Akutni blefaritis najčešće reagira na liječenje no može se ponavljati i/ili razviti u kronični blefaritis. Kronični blefaritis je po definiciji spor, recidivirajući i otporan na liječenje. Egzacerbacije su nezgodne, neugodne i estetski odbojne, no obično ne dovode do ožiljkavanja rožnice ni do gubitka vida.

Liječenje

  • Specifični tretmani mogu uključivati antimikrobna sredstva za akutni ulcerozni blepharitis, a ponekad i kroničnih blefaritis i kortikosteroide za uporni akutne neulcerativne blepharitise.

  • Kronični blefaritis ili suhi keratokonjunktivitis liječe se toplim oblozima, higijenom vjeđa i lokalni i/ili sistemski antibioticima ovisno o kliničkoj indikaciji.

Akutni blefaritis

Akutni ulcerirajući blefaritis liječi se antibiotskom mašću (npr. bacitracin/polimiksin B ili 0,3%–tni gentamicin četiri puta dnevno tijekom 7 do 10 dana). Akutni virusni ulcerirajući blefaritis liječi se sistemnim antivirusnim lijekovima (npr. kod herpes simplexa, aciklovirom 400 mg PO tri puta dnevno tijekom 7 dana; kod varicella zostera, aciklovirom 800 mg PO 5 puta/dan tijekom 7 dana).

Liječenje akutnog neulcerirajućeg blefaritisa započinje izbjegavanjem poticajnog djelovanja (npr. trljanja) ili tvari (npr. novih kapi za oči). Smanjenje simptoma može se ubrzati stavljanjem hladnih obloga na zatvoreno oko. Ako edem traje >24 h, mogu se lokalno primijeniti kortikosteroidi (npr. 0,1%–tna fluorometolonska mast za oči tri puta dnevno tijekom 7 dana).

Kronični blefaritis

Početno liječenje i kod seboroičnog blefaritisa i kod disfunkcije Meibomovih žlijezda je usmjereno protiv sekundarnog suhog keratokonjunktivitisa. Umjetne suze tijekom dana, blage masti tijekom noći a, po potrebi, punktalni čepići ( koji smanjuju otjecanje suza ) učinkoviti su u većine bolesnika.

Ako je potrebno, dodatno liječenje disfunkcije Meibomovih žlijezda uključuje tople obloge za omekšavanje voštanih čepova i ponekad masiranje vjeđa u svrhu istiskivanja zaostalog sekreta koji potom prekriva površinu oka.

Prema potrebi, dodatno liječenje seboroičnog blefaritisa se sastoji od nježnog čišćenja ruba vjeđa vatenim štapićem navlaženim razrijeđenom otopinom dječjeg šampona (2 do 3 kapi u 1/2 šalice tople vode). U slučajevima koji se i nakon više tjedana ne poboljšavaju usprkos čišćenju vjeđa, može se dodati lokalna primjena antibiotske masti (bacitracin/polimiksin B ili 10%–tni sulfacetamid dva puta dnevno do 3 mjeseca).

U nekim slučajevima, tetraciklin (npr doksiciklin 100 mg po ponuda sužena tijekom 3 do 4 mj) može također biti učinkovit zbog promijene sastava sekreta Meibomovih žlijezda ili sastav kožnih bakterija.

Ključne poruke

  • Uobičajeni oblici blefaritisa su akutni ulcerozni (često sekundarno na stafilokokne ili infekcije virusom herpesa), akutni nonulcerativni (obično alergijski) i kronični ( disfunkcije Meibomovih žlijezda ili seboreični dermatitis).

  • Sekundarni konjuktivitis sicca obično prati kronični blefaritis.

  • Uobičajeni simptomi uključuju svrbež i pečenje ruba vjeđe nadražaj spojnice sa suzenjem, osjetljivost na svjetlo i osjećaj stranog tijela.

  • Dijagnoza se obično postavlja pomoću pregleda procjepnom svjetiljkom.

  • Potporno liječenje je indicirano (npr topli oblozi, čišćenje vjeđa i liječenje keratokonjunktivitis sicca ako je potrebno).

  • Specifični tretmani mogu uključivati antimikrobna sredstva za akutni ulcerozni blepharitis, a ponekad i kroničnih blefaritis i kortikosteroide za perzistentni akutni neulcerativni blefaritis.