Izbjegavajući poremećaj ličnosti karakterizira izbjegavanje društvenih situacija ili interakcija koje uključuju rizik od odbacivanja, kritike ili poniženja. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih kriterija; Liječi se psihoterapijom, anksioliticima i antidepresivima.
(Vidi također Pregled poremećaja ličnosti.)
Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti imaju snažne osjećaje neadekvatnosti i izbjegavaju bilo kakve situacije u kojima se mogu vrednovati negativno.
Prijavljena prevalencija izbjegavajućeg poremećaja ličnosti u SAD-u varira, ali procijenjena prevalencija je oko 2,4%. Izbjegavajući poremećaj ličnosti jednako pogađa žene i muškarce.
Komorbiditeti su česti. Bolesnici također često boluju i od velikog depresivnog poremećaja, distimije, opsesivno kompulzivnog poremećaja ili anksioznog poremećaja (npr. paničnog poremećaja, naročito socijalne fobije [poremećaj sa socijalnom anksioznošću]). Također mogu imati i neki drugi poremećaj ličnosti (npr. ovisni, granični). Bolesnici sa socijalnom fobijom i izbjegavajućim poremećajem ličnosti imaju teže simptome i smetnje od onih sa samo jednim od tih poremećaja ličnosti pojedinačno.
Etiologija
Istraživanja pokazuju da se iskustva odbacivanja i marginalizacije u djetinjstvu i urođene crte socijalne anksioznosti i izbjegavanja mogu dovesti do izbjegavajućeg poremećaja ličnosti. Izbjegavanje u socijalnim situacijama se vidi već u dobi od 2 god.
Simptomi i znakovi
Bolesnici s izbjegavajućim poremećajem ličnosti izbjegavaju socijalne interakcije, uključujući i one na poslu, jer se boje da će biti kritizirani ili odbačeni ili da će naići na neodobravanje ljudi oko sebe, kao u sljedećim slučajevima:
-
mogu odbiti promaknuće jer se boje da će ih suradnici kritizirati.
-
mogu izbjegavati sastanke.
-
izbjegavaju stvaranje novih prijateljstava, osim ako nisu sigurni da će biti omiljeni.
Ovi bolesnici pretpostavljaju da su ljudi kritizirajući i neodobravajući dok se ne dokaže suprotno. Dakle, prije priključivanja grupi i formiranja bliskog odnosa, bolesnici s ovim poremećajem trebaju se više puta uvjeriti da će dobiti potporu i nekritičko prihvaćanje.
Bolesnici s izbjegavajućim poremećajem ličnosti žude za socijalnim interakcijama, ali se boje ovisiti o drugima. Budući da ovi bolesnici ograničavaju svoje interakcije s ljudima, imaju tendenciju da se relativno izoliraju i nemaju socijalnu mrežu koja bi im mogla biti od pomoći kada im je potrebna.
Vrlo su osjetljivi i na najblaže kritike, neodobravanje ili izrugivanje jer stalno ruminiraju o kritiziranju ili odbacivanju od strane drugih. Pozorno prate bilo koji znak negativne reakcije prema njima. Njihov napet, tjeskobni nastup može izazvati izrugivanje ili zadirkivanje, što bi potvrdilo njihove vlastite sumnje.
Nisko samopoštovanje i osjećaj neadekvatnosti koči ove bolesnike u društvenim situacijama, a posebno u novim. Interakcije s novim ljudima inhibirane su jer pacijenti misle o sebi da su društveno invalidni, neprihvatljivi i inferiorni spram drugih. Imaju tendenciju biti tihi i plahi i neprimjetni jer misle da ako nešto kažu da će drugi reći da su u krivu. Nerado govore o sebi da ne bi bili izvrgnuti izrugivanju i poniženju. Brinu da će pocrvenjeti ili zaplakati u slučaju kritike.
Bolesnici s izbjegavajućim poremećajem ličnosti nerado preuzimaju rizik i nerado sudjeluju u novim aktivnostima zbog straha od preuzimanja rizika. U takvim slučajevima imaju tendenciju da preuveličavaju opasnosti i koriste i najmanje simptome ili poteškoće da objasne svoje izbjegavanje. Preferiraju ograničeni način života zbog svoje potrebe za sigurnošću.
Dijagnoza
Za dijagnozu izbjegavajućeg poremećaja ličnosti, bolesnici moraju imati
Ovaj uzorak je karakteriziran s ≥ 4 od sljedećeg:
-
Izbjegavanje aktivnosti vezanih uz posao koji uključuje međuljudske kontakte jer se boje da će biti kritizirani ili odbačeni ili da ih drugi ljudi neće odobravati
-
Nespremnost da se uključe u interakcije s drugim ljudima, osim ako nisu sigurni da će biti prihvaćeni
-
Rezerviranost u bliskim odnosima jer se boje da će biti ismijani ili poniženi
-
Zaokupljenost oko kritiziranja ili odbacivanja u društvenim situacijama
-
Inhibiranost u novim socijalnim situacijama uz osjećaj neadekvatnosti
-
Pogled na same sebe kao društveno nekompetentne, neprihvatljive ili inferiorne drugima
-
Nesklonost preuzimanja rizika oko sudjelovanja u novim aktivnostima jer bi se mogli osjećati posramljeno
Također, simptomi moraju započeti do rane odrasle dobi.
Diferencijalna dijagnoza:
Izbjegavajući poremećaj ličnosti mora se razlikovati od sljedeća 2 poremećaja:
-
Socijalna fobija: Razlike između socijalne fobije i izbjegavajućeg poremećaja ličnosti su suptilne. Izbjegavajući poremećaj ličnosti uključuje više prožimajuće anksioznosti i izbjegavanja od socijalne fobije što je često specifično za situacije koje mogu rezultirati u javnom sramoćenju (npr. u javnom nastupu ili nastupanju na pozornici). Premda, socijalna fobija može uključivati širi uzorak izbjegavajućeg obrasca te ih može biti teško razlikovati. Ova dva poremećaja često se pojavljuju zajedno.
-
Shizoidni poremećaj ličnosti: Oba poremećaja karakterizirana su socijalnom izolacijom. Međutim, bolesnici sa shizoidnim poremećajem ličnosti ostanu izolirani jer su nezainteresirani za druge, dok se oni s izbjegavajućim poremećajem ličnosti izoliraju jer su preosjetljivi na moguće odbacivanje ili kritike drugih.
Ostali poremećaji ličnosti mogu biti slični na neki način s izbjegavajućim poremećajem ličnosti, ali se mogu razlikovati po karakterističnim obilježjima (npr. potreba da se za njih netko brine kod ovisnog poremećaja ličnosti nasuprot izbjegavanju odbacivanja i kritike kod izbjegavajućeg poremećaja ličnosti).
Liječenje
-
Kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena na socijalne vještine
-
suportivna psihoterapija
-
psihodinamska psihoterapija
-
anksiolitici i antidepresivi
Općenito liječenje izbjegavajućeg poremećaja ličnosti je slično kao i za sve druge poremećaje ličnosti.
Bolesnici s izbjegavajućim poremećajem ličnosti često izbjegavaju tretman.
Učinkovite terapije za bolesnike koji imaju i socijalnu fobiju i izbjegavajući poremećaj ličnosti uključuju
-
kognitivno-bihevioralnu terapiju fokusiranu na stjecanje socijalnih vještina, a obavlja se u grupama
-
ostale grupne terapije, ako je grupa sastavljena od ljudi s istim poteškoćama
Bolesnici s izbjegavajućim poremećajem ličnosti imaju korist od
Psihodinamska psihoterapija usmjerena na podliježuće konflikte može biti od pomoći.
Učinkovita terapija lijekovima uključuje inhibitore monoaminooksidaze (IMAO), SIPPS-e i anksiolitike, koji pomažu smanjiti anksioznost dovoljno do razine koja omogućava bolesnicima izlaganje novim socijalnim situacijama.