Analni kanal počinje od analnog sfinktera i završava na anorektalnom spoju (pektinealna linija, mukokutani spoj, zupčasta linija), gdje se nalazi 8 do 12 analnih kripti i 5 do 8 papila. Kanal je obložen anodermom, koja je nastavak vanjske kože. Analni kanal i susjednu kožu inerviraju somatski senzorni živci i vrlo su osjetljivi na bolne podražaje. Venska drenaža analnog kanala ide preko kavalnog sustava, dok se anorektalni spoj može drenirati i kavalnim i portalnim sustavom. Limfna drenaža analnog kanala prolazi kroz unutarnje ilijačne čvorove, stražnji vaginalni zid i ingvinalne čvorove. Raspored venske i limfne cirkulacije određuje i širenje malignih bolesti.
Rektum se nastavlja na sigmoidni kolon od razine trećeg sakralnog kralješka i nastavlja se sve do anorektalnog spoja. Obložen je crvenom, sjajnom žljezdanom sluznicom, koja je opskrbljena autonomnim živcima i stoga relativno neosjetljiva na bol. Venska drenaža se odvija preko portalnog sustava. Povrat limfe iz rektuma teče duž gornjeg hemoroidalnog vaskularnog pedikla u donje mezenterične i aortne čvorove.
Prsten sfinktera koji okružuje analni kanal sastavljen je od unutarnjeg sfinktera, središnjeg dijela levatora i dijelova vanjskog sfinktera. Na prednjem dijelu je osjetljiviji na traumu koja može dovesti do inkontinencije. Puborektalni mišić stvara oko rektuma mišićnu omču za podršku i pomoć pri defekaciji.
(Vidi također Strana tijela GI trakta i Anorektalni karcinom.)
Anamneza
Anamneza u dijagnostici anorektalnih poremećaja treba sadržavati detalje o krvarenju, boli, protruziji, iscjetku, otoku, abnormalnim senzacijama, stolici, inkontinenciji, prirodi stolice, uporabi laksativa i klizmi i abdominalnim i urinarnim simptomima. Važno je pitati sve bolesnike o analnom odnošaju ili drugim traumama izazvanima unošenjem predmeta u anus.
Fizikalni pregled:
Fizikalni pregled treba biti nježan uz dobro svjetlo. Sastoji se od vanjske inspekcije, perianalne i intrarektalne digitalne palpacije, pretrage trbuha i rektovaginalne bidigitalne palpacije (u žena). Često su uključene anoskopija i rigidna ili fleksibilna sigmoidoskopija 15 do 60 cm iznad analne granice vidi: Anoskopija i sigmoidoskopija. Inspekciju, palpaciju, anoskopiju i sigmoidoskopiju je najbolje učiniti u položaju na lijevom boku (po Simsu) ili u položaju na koljenima i laktovima, ili potrbuške na pomičnom stolu. U slučaju bolnih analnih lezija može biti potrebna lokalna (5%–tna mast s lidokainom), regionalna ili čak opća anestezija. Ukoliko je pacijent može podnijeti, u svrhu poboljšanja sigmoidoskopije može se dati fosfatna klizma. Ako je indicirano, rade se biopsije, razmazi, kulture i radiološke pretrage.