Sindrom policističnih jajnika je obilježen blagom gojaznošću, nepravilnim menstruacijama ili amenorejom te znakovima viška androgena (npr. hirzutizam, akne). Većina pacijentica ima višestruke ciste na jajnicima. Dijagnoza se postavlja pomoću testa na trudnoću, mjerenja razine hormona i radioloških pretraga zbog isključenja virilizirajućeg tumora. Liječenje je simptomatsko.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS), pojavljuje se u 5 do 10% žena. U SAD–u, to je najčešći uzrok neplodnosti.
PCOS je klinički sindrom, definiran je simptomima, a ne postojanjem cisti jajnika. Iako, jajnici tipično sadrže mnogo folikularnih cisti promjera 2 do 6 mm te ponekad veće ciste koje sadrže atretične stanice. Jajnici mogu biti povećani, s glatkim, zadebljanim čahurama ili mogu biti normalne veličine.
Ovaj sindrom uključuje anovulaciju ili ovulacijsku disfunkciju i višak androgena nejasne etiologije. Međutim, neki dokazi sugeriraju da pacijentice imaju funkcionalnu abnormalnost citokroma P450c17 što utječe na 17-hidroksilazu (enzim koji ograničava produkciju androgena); kao posljedica toga, proizvodnja androgena raste.
Komplikacije
Sindrom policističnih jajnika ima nekoliko ozbiljnih komplikacija.
Razina estrogena je povišena, povećavajući opasnost od hiperplazije endometrija, te, u konačnici, od raka endometrija.
Razina androgena je često povišena, povećavajući opasnost od metaboličkog sindroma te uzrokujući hirzutizam. Hiperinzulinemija zbog inzulinske rezistencije može biti prisutna i može pridonijeti povećanoj proizvodnji androgena u jajniku. Dugoročno, višak androgena povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući hipertenziju i hiperlipidemiju. Rizik suviška androgena i njegovih komplikacija može biti jednako visok kod žena koje nisu pretile, kao i kod onih koje jesu.
Simptomi i znakovi
Simptomi tipično započinju u pubertetu te se s vremenom pogoršavaju. Često se javlja prijevremena adrenarha, koju karakterizira višak dehidroepiandrosteron sulfata (DHEA) i često rana pojava aksilarne dlakavosti, tjelesni miris, i mikrokomedonske akne.
Tipični simptomi su blaga pretilost, neznatni hirzutizam, nepravilne menstruacije ili amenoreja. Međutim, u do polovice žena s PCOS, težina je normalna, a neke žene su mršave. Dlake na tijelu mogu rasti kao kod muškaraca (npr, na gornjoj usni i na bradi, oko bradavica, uz linea alba donjeg trbuha). Neke žene imaju i druge znakove virilizacije, kao što su akne i prorjeđivanje kose temporalno.
Drugi simptomi mogu uključivati povećanje tjelesne težine (koje je ponekad naizgled teško kontrolirati), umor, nisku energiju, probleme vezane uz san (uključujući apneju za vrijeme spavanja), promjene raspoloženja, depresiju, tjeskobu i glavobolje. Kod nekih žena plodnost je umanjena. Simptomi variraju od žene do žene.
Područja zadebljane, tamnije kože (acanthosis nigricans) mogu se pojaviti aksilarno, na potiljku, u kožnim naborima, i na zglobovima i/ili laktovima; uzrok je visoka razina inzulina zbog inzulinske rezistencije.
Ako žene s PCOS-om zanesu, povećava se rizik od komplikacija u trudnoći, a komplikacije su još gore ako su žene pretile. Komplikacije uključuju gestacijski dijabetes, prijevremeni porod i preeklampsiju.
Dijagnoza
Ovulacijska disfunkcija je obično prisutna u pubertetu, što rezultira primarnom amenorejom; prema tome, vjerojatno se ne radi o ovom sindromu ako je redovita menstruacija bila prisutna neko vrijeme nakon menarhe.
Pregledom se obično nalazi obilje cervikalne sluzi, što odražava visoku razinu estrogena. Na PCOS se sumnja ako žena ima barem dva tipična simptoma.
Testiranje uključuje testiranje na trudnoću; mjerenje ukupnog serumskog testosterona, folikulo-stimulirajućeg hormona (FSH), prolaktina i tireostimulirajućeg hormona (TSH); te ginekološki ultrazvuk kako bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma. Slobodni serumski testosteron je pretraga koja ima veću osjetljivost od ukupnog testosterona ali ga je tehnički teže odrediti ( vidi: Dijagnoza primarnog i sekundarnog hipogonadizma:). Normalan do blago povišen testosteron i normalan do blago smanjen FSH upućuju na PCOS.
Dijagnoza se postavlja ako su zadovoljena najmanje 2 od sljedeća 3 kriterija:
-
Ovulacijska disfunkcija uzrokuje menstrualne nepravilnosti
-
Klinički ili biokemijski dokaz hiperandrogenemije
-
> 10 folikula na jednom jajniku (viđeno ginekološkim ultrazvukom), obično se javljaju na periferiji jajnika i nalik su nizu bisera
U žena koje zadovoljavaju ove kriterije, treba odrediti serumski kortizol kako bi se isključio Cushingov sindrom, a ranojutarnje određivanje serumskog 17-hidroksiprogesterona se radi kako bi se isključila adrenalna virilizacija. Određuje se DHEAS u serumu. Ako nalaz nije normalan, žene se obrađuju kao za amenoreju.
Kod odraslih žena s PCOS rade se pretrage za metabolički sindrom; mjerenje krvnog tlaka i obično određivanje serumske glukoze i lipida (lipidni profil).
Liječenje
-
Intermitentno gestageni ili oralni kontraceptivi
-
Rješavanje dlakavosti, a kod odraslih žena, dugoročnih rizika hormonskih poremećaja
-
Liječenje neplodnosti kod žena koje žele trudnoću
Liječenje ima za cilj
Potiče se gubitak na težini i redovita tjelovježba. To može pomoći izazvati ovulaciju, učiniti menstrualne cikluse redovitijima, povećati osjetljivost na inzulin te smanjiti achantosis nigricans i hirzutizam. Gubitak težine također može pomoći u poboljšanju plodnosti. Međutim, gubitak tjelesne težine vjerojatno neće pogodovati ženama s normalnom težinom koje imaju PCOS.
Hormonska kontracepcija je prva linija terapije za menstrualne abnormalnosti, hirzutizam i akne kod žena koje imaju PCOS i koje ne žele trudnoću. Ženama se obično daje progestin intermitentno (npr. medroksiprogesteron 5 do 10 mg PO jednom/dan kroz 10 do 14 dana, svakih 1 do 2 mj) ili oralni kontraceptivi kako bi se smanjio rizik od hiperplazije endometrija i raka. Ovi oblici liječenja također smanjuju razinu cirkulirajućih androgena i obično pomažu da menstrualni ciklus postane pravilniji.
Metformin 500 do 1000 mg se koristi kao pomoć u povećanju inzulinske osjetljivosti kod žena s PCOS-om, nepravilnim menstruacijama i dijabetesom ili inzulinskom rezistencijom, ako su promjene načina života neučinkovite ili ako pacijentice ne mogu uzimati ili ne podnose hormonsku kontracepciju. Metformin također može smanjiti razinu slobodnog testosterona. Kada se koristi metformin, treba mjeriti glukozu u serumu, a povremeno treba napraviti testove bubrežne i jetrene funkcije. Budući da metformin može izazvati ovulaciju, ako pacijentica ne želi trudnoću potrebna je kontracepcija. Metformin pomaže u ispravljanju metaboličkih i glikemijskih abnormalnosti i čini menstrualne cikluse pravilnijima, ali ima malen ili nikakav učinak na hirzutizam, akne i neplodnost.
Ženama koje ne žele trudnoću obično se daje progestin intermitentno (npr. medroksiprogesteron 5 do 10 mg PO jednom/dan kroz 10 do 14 dana, svakih 1 do 2 mj) ili oralni kontraceptivi bi se smanjio rizik od hiperplazije endometrija i raka. Ovi oblici liječenja također smanjuju razinu cirkulirajućih androgena i obično pomažu da menstrualni ciklus postane pravilniji.
Kod žena koje žele trudnoću, primjenjuje se liječenje neplodnosti. Klomifen je trenutno prva linija terapije za neplodnost. Gubitak tjelesne težine također može biti od pomoći. Hormonsku terapiju, koja može imati kontracepcijske efekte, treba izbjegavati. Žene s PCOS-om imaju veći rizik od komplikacija u trudnoći, uključujući gestacijski dijabetes, prijevremeni porod i preeklampsiju, koje se pogoršavaju s pretilošću. Preporučuje se određivanje indeksa tjelesne mase (BMI), mjerenje krvnog tlaka i test opterećenja glukozom u sklopu prekoncepcijske obrade.
Za hirzutizam, koriste se fizičke mjere (npr. izbjeljivanje, elektroliza, čupanje, depilacija voskom). Eflornitin krema 13,9% može pomoći ukloniti neželjene dlake na licu. U odraslih žena koje ne žele trudnoću, može se pokušati liječenje hormonskom terapijom koja smanjuje razinu androgena ili spironolaktonom.
Akne
se liječe uobičajenim lijekovima (npr. benzoil peroksid, tretinoin krema, antibiotici lokalno i oralno).
Liječenje komorbiditeta
Budući da se rizik od depresije i anksioznosti povećava kod PCOS-a, kod žena i adolescentica s PCOS-om trebalo bi tražiti navedene probleme na temelju anamneze, a ako se utvrdi problem, treba ih uputiti liječniku specijalistu i/ili liječiti prema potrebi.
Pretile adolescentice i one s prekomjernom tjelesnom težinom, kao i žene s PCOS-om, treba testirati na simptome opstruktivne apneje u snu, korištenjem polisomnografije, te ih prema potrebi liječiti.
Budući da PCOS može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, žene s PCOS-om i bilo čime od dolje navedenog, treba uputiti kardiologu u svrhu prevencije kardiovaskularnih bolesti:
-
Obiteljska anamneza rane pojave kardiovaskularnih bolesti
-
Pušenje cigareta
-
Šećerna bolest
-
Hipertenzija
-
Dislipidemija
-
Apneja za vrijeme spavanja
-
Abdominalna pretilost ( vidi: Dijagnoza)
Žene s abnormalnim vaginalnim krvarenjem trebaju biti testirane na karcinom endometrija koristeći biopsiju endometrija i/ili transvaginalni ultrazvuk ili histeroskopiju.
Ključne točke
-
PCOS je najčešći uzrok disfunkcije ovulacije.
-
Posumnjati na PCOS kod žena koje imaju neredovite menstruacije, blago su pretile, umjereno dlakave, no imati na umu da je težina normalna ili niska kod mnogih žena s PCOS-om.
-
Učiniti obradu za ozbiljne poremećaje (npr. Cushingov sindrom, tumori) koji mogu imati slične simptome te za komplikacije (npr. metabolički sindrom).
-
Ako pacijentica ne želi trudnoću terapija je OHK i promjene životnog stila; a ako su promjene načina života neučinkovite, dodati metformin.
-
Učiniti probir na komorbiditete, kao što je karcinom endometrija, poremećaje raspoloženja i anksioznost, opstruktivnu apneju u snu, dijabetes i kardiovaskularne faktore rizika (uključujući hipertenziju i hiperlipidemiju).
Više informacija
-
Legro RS, Arslanian SA, Ehrmann DA, et al: Diagnosis et treatment of polycystic ovary syndrome: An Endocrine Society clinical practice guideline. J Clin Endocrinol Metab 98 (12): 4565-4592, 2013, https://doi.org/10.1210/jc.2013-2350.