Prostetički zglobovi su skloni akutnim i kroničnim infekcijama, uzrokujući sepsu, morbiditet i mortalitet. Bolesnici često u anamnezi imaju nedavni pad. Simptomi su bolovi u zglobu, oticanje i smanjenje pokreta. Dijagnoza je bazirana na različitima kriterijima. Liječenje je dugotrajna primjena antibiotika i često artrotomija.
Etiologija
Infekcije su češće u umjetnim nego u zdravim zglobovima. Često je riječ o kiruškoj inokulaciji ili o postoperativnoj bakteremiji u sklopu kožnih infekcija, pneumonije, dentalnih procedura, opsežnih instrumentacija, uroinfekcija ili mogućih padova.
U 2/3 slučajeva zglobne infekcije se javljaju u prvoj godini operacije. Tijekom prvih mjeseci nakon operacije Staphylococcus aureus je uzročnik u 50% slučajeva, miješana flora u 35%, gram-negativni mikroorganizmi u 10% i anaerobi u 5% slučajeva. Propionibacterium acnes je učestao u inficiranom prostetičkom zglobu ramena. Kultura je produljena do čak 2 tjedna. Candida spp je uzročnik u < 5% slučajeva.
Klinička slika
Oko 25% bolesnika navodi pad unutar 2 tjedna prije početka simptoma, 20% prije kiruške revizije.
Neki bolesnici imaju postoperativnu infekciju rane koja se prividno smirila sa zadovoljavajućim oporavkom kroz više mjeseci no potom dolazi do trajnih bolova u zglobu bilo u mirovanju te još više u opterećenju.
Simptomi su bol, oteklina i ograničenje pokreta, često bez vrućice.
Dijagnoza
Dijagnoza infekcije umjetnog zgloba često zahtijeva kombinaciju kliničkih, mikrobioloških, patohistoloških i radioloških kriterija. Komunikacija između sinusnog kanala i proteze može upućivati na dijagnozu.
Sinovijalna tekućina treba biti poslana na staničnu i mikrobiološku analizu. Radiogrami mogu pokazivati razlabavljenu protezu ili periostalnu reakciju, no isti ne potvrđuju dijagnozu. Scintigrafija kostiju tehnecijem-99m i indium-označeni leukociti su senzitivnije metode od običnog RTG-a no umanjene specifičnosti u neposrednom postoperativnom periodu. U konačnici, periprostetičko tkivo uzeto tijekom operativnog zahvata može biti poslano na mikrobiološku i histološku analizu.
Liječenje
Liječene je dugotrajno i obično uključuje artrotomiju radi uklanjanja proteze s mucinoznim debridmanom svog cementa, apsecesa i odumrlog tkiva. Odmah potom slijedi revizija proteze ili ugradnja antibiotski impregniranog spacera. Nakon 2 do 4 mjeseca ugrađuje se nova proteza koja sadrži antibiotski impregniran cement.
Dugotrajna primjena antibiotika je indicirana. Empirijska počinje nakon intraoperativnog uzimanja kultura i obično uključuje kombinaciju koja pokriva meticilin-rezistentne gram pozitivne uzročnike (npr. vankomicin 1g IV/12h) i aerobne gram-negativne mikroorganizme (npr. piperacilin/tazobactam 3.375g IV/6h ili ceftazidim 2g IV/8h). Po prispjeću antibiograma čini se revizija antibiotske terapije.
Infekcija se javlja u 38% novih implantanata, bilo da se radi o ranim ili odgođenim zahvatima.
Ukoliko bolnici ne mogu podnijeti reoperaciju, opcija liječenja je dugotrajna primjena antibiotika. Ekscizijska artroplastika s ili bez fuzije namijenjena je za bolesnike s nekontroliranom infekcijom i nedovoljnom masom kosti.
Prevencija
U odsutnosti drugih indikacija (npr. valvularna bolest srca), pitanje je, trebaju li bolesnici s umjetnim zglobovima uzimati profilaktičku antibiotsku terapiju kod procedura, kao npr. dentalnih, još ostaje nerazjašnjeno. Vidi guidelines Američke akademije za ortopediju (American Academy of Orthopaedic Surgeons-AAOS) i Američke dentalne asocijacije (American Dental Association-ADA) za prevenciju infekcije ortopedskih proteza tijekom dentalnih procedura.
U mnogim centrima, bolesnici su skrinirani radi S. aureus kolonizacije, koristeći se nazalnim kulturama. Kliconoše se liječe mastima mupirocina prije kiruškog postavljanja umjetnog zgloba.
Više informacija
-
Guidelines AAOS i ADA za prevenciju infekcije ortopedskih proteza tijekom dentalnih procedura.
-
Guidelines Američkog društva za infektivne bolesti (Infectious Diseases Society of America-IDSA) za dijagnozu i liječenje infekcije umjetnih zglobova.