(Vidi također Pregled učinaka sunčevog svjetla.)

Aktiničke keratoze su prekancerozne keratotične promjene koje su česta posljedica višegodišnjeg izlaganja suncu. Osobito su im sklone osobe sa svijetlom ili crvenom kosom, plavim očima i tipovima kože I ili II(vidi tablicu).

Aktiničke keratoze su obično ružičaste ili crvene boje, slabo ograničene, grube i ljuskave na dodir, iako su neke svijetlo sive ili smeđaste pigmentacije. Treba ih razlikovati od seboroičnih keratoza, čiji se broj i veličina povećava s dobi. Seboroične keratoze pojavljuju se kao voštane i "zaglavljene" promjene, ali mogu poprimiti izgled sličan aktiničkim keratozama. Detaljniji klinički pregled otkriva obilježje lezije. Aktiničke se keratoze mogu razlikovati od seboroičnih keratoza na temelju grubog, ljuskavog i hrapavog osjećaja prilikom dodirivanja promjene te prisutnosti eritema. Za razliku od aktiničkih keratoza, seboroične keratoze pojavljuju se na dijelovima tijela zaštićenim od sunca i ne prethodne malignim promjenama.

Incidencija karcinoma pločastih stanica i karcinoma bazalnih stanica u osoba svijetle boje kože izravno je proporcionalna ukupnoj godišnjoj izloženosti suncu na tom području kože. Takve lezije su posebno česte među ljudima koji su u velikoj mjeri u djetinjstvu i mladosti bili izloženi suncu, među onima koji su kronično izloženi suncu kao dio svoje profesije ili koji se bave aktivnostima na otvorenom (npr. sportaši, poljoprivrednici, farmeri, mornari, spasioci). Izlaganje suncu također povećava opasnost od razvoja malignog melanoma.

Liječenje započinje s prevencijom kako bi se smanjila izloženost UV zračenju - izbjegavanje sunca i solarija te nošenje zaštitne odjeće i redovito korištenje krema za sunčanje.

U pokušaju ispravljanja promjena koje se javljaju uslijed kroničnog oštećenja izazvanog suncem primjenjivane su razne tvari, uključujući kemijske pilinge, 5–fluorouracil (5–FU), lokalnu primjenu α–hidroksi kiselina, imikvimoda i tretinoina te fotodinamsku terapiju . Ove terapije često su učinkovite u ublažavanju površnih promjena na koži (npr. fine bore, nepravilne pigmentacije, žućkasta obojenost kože, gruba i hrapava koža, smanjena elastičnost), ali imaju slab učinak na dublje promjene (npr. telangiektazije). Mnogi sastojci koji se koriste u kozmetičkim proizvodima bez značajnih su dokaza da poboljšavaju kronične promjene kože uzrokovane sunčevim zračenjem.

• Krioterapija ili kiretaža s elektrokoagulacijom

• Lokalna primjena 5-FU

• Fotodinamička terapija

• Lokalna primjena imikvimoda ili ingenol mebutata

Ako postoji samo nekoliko aktiničkih keratoza, najbrže liječenje koje daje najbolje rezultate je krioterapija (smrzavanje tekućim dušikom) ili kiretaža s elektrokoagulacijom.

Ako je promjena previše za smrzavanje, nanošenje 5–FU svake večeri ili 2×/dan tijekom 2–4 tj. na zahvaćena područja daje značajne rezultate. Na tržištu postoji 5–FU različite jakosti i u obliku različitih pripravaka. Mnogi bolesnici za promjene na licu bolje od drugih koncentracija podnose kremu 0,5%–tnog 5–FU nanošenu 1×/dan tijekom 4 tj. Za aktiničke keratoze na rukama mogu biti potrebne jače koncentracije, poput 5%–tne kreme.

Lokalno primijenjen 5–FU izaziva jaku reakciju s crvenilom, ljuskanjem i pečenjem, koja često zahvaća područja bez prethodno otkrivenih aktiničkih keratoza. Intenzitet ove neugodne reakcije korelira s učinkovitošću liječenja. Međutim, ako je reakcija previše neugodna, primjena može biti prekinuta na 1 do 3 dana, a ako je potrebno, može se ublažiti s lokalnim kortikosteroidima. Topikalna primjena 5-FU ima nekoliko značajnih neželjenih učinaka, osim ove reakcije. 5–FU ne smije se rabiti za liječenje bazeocelularnih karcinoma, osim onih za koje je biopsijom dokazano da su površni, multifokalnog tipa.

Fotodinamička terapija uključuje lokalnu primjenu sustavnog fotosenzibilizatora (npr. aminolevulinat ili metil aminolevulinat), nakon čega slijedi obasjavanje svjetlom određene valne duljine koji uzrokuje ciljana oštećenja kože koja su prethodno oštećena sunčevom svjetlošću. Nakon tretmana, koža izgleda kao kod blage do umjerene opekline. Značajne prednosti uključuju sposobnost liječenja više lezija odjednom i brži oporavak (kada se pojavi crvenilo, ljuskavost i nadraženost kože) u odnosu na lokalnu primjenu krema poput imikvimoda i 5-FU.

Topički imunomodulator imikvimod se često koristi za tretiranje aktiničkih keratoza i površinskih bazocelularnih karcinoma. Imikvimod stimulira imunološki sustav da prepozna i uništi ove prekancerozne lezije kože i početne kanceroze kože. Trajanje liječenja za aktiničke keratoze je oko 12 do 16 tjedana. Noviji oblik ingenol mebutata u gelu može se primijeniti kroz 2 do 3 dana za liječenje aktiničkih keratoza i ima prednost zbog kratkog trajanja terapije. Reakcije kože na primjenu imikvimoda i ingenol mebutata slične su 5-FU, s crvenilom, ljuskanjem i pojavom kruste kod većine bolesnika.

Za liječenje raka kože, vidi Tumori kože.