Antisocijalni poremećaj ličnosti karakteriziran je pervazivnim obrascem zanemarivanjem posljedica i prava drugih. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih kriterija. Liječenje može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, antipsihotike i antidepresive.
(Vidi također Pregled poremećaja ličnosti.)
Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti čine nezakonita, obmanjujuća, izrabljivačka, neoprezna djela za osobnu korist ili zadovoljstvo i bez grižnje savjesti; oni mogu činiti sljedeće:
-
opravdavaju ili racionaliziraju svoje ponašanje (npr. misle da gubitnici zaslužuju da izgube, žele biti najbolji u svemu)
-
okrivljuju žrtvu da su same krive što su glupe i bespomoćne.
-
ravnodušni su na iskorištavanje i štetne učinke svojih postupaka u odnosu na druge
Procijenjene stope 12-mj prevalencije u SAD-u za antisocijalni poremećaj ličnosti (na temelju starijih kriterija DSM), kreću se od 0,2 do 3,3%. Antisocijalni poremećaj ličnosti je češći kod muškaraca nego kod žena (6: 1) i prisutna je jaka nasljedna komponenta. Prevalencija se smanjuje s dobi, što znači da pacijenti mogu naučiti s vremenom kako promijeniti svoje neprilagođeno ponašanje i pokušati izgraditi život.
Komorbiditeti su česti. Većina pacijenata su ovisnici o psihoaktivnim supstancama (oko polovica ovisnika o psihoaktivnim supstancama zadovoljavaju kriterije za dijagnozu antisocijalnog poremećaja ličnosti). Bolesnici s antisocijalnim poremećajem ličnosti često imaju poremećaj kontrole impulsa, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, ili granični poremećaj ličnosti.
Etiologija
Genetski i okolišni čimbenici (npr. zlostavljanje u djetinjstvu) pridonose razvoju antisocijalnog poremećaja ličnosti. Mogući mehanizam je impulzivna agresija, povezana s nenormalnim funkcioniranjem serotoninskog transportera. Zanemarivanje boli drugih tijekom ranog djetinjstva je povezano s antisocijalnim ponašanjem tijekom kasne adolescencije.
Među rodbinom u prvom koljenu antisocijalni poremećaj ličnosti je 10–20× češći nego u općoj populaciji. Rizik od razvoja ovog poremećaja se povećava i kod usvojene i kod biološke djece ako oba roditelja boluju od ovog poremećaja.
Ako se poremećaj ponašanja praćen poremećajem pažnje /hiperaktivnosti razvije prije dobi od 10 god, povećava se rizik od razvoja antisocijalnog poremećaja ličnosti u odrasloj dobi. Rizik da poremećaj ponašanja prijeđe u antisocijalni poremećaj ličnosti može se povećati kad roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dijete ili su nedosljedni u disciplini ili u roditeljskom stilu (npr. prebacivanje iz toplog i suportivnog na hladni i kritički).
Simptomi i znakovi
Bolesnici s antisocijalnim poremećajem ličnosti mogu izraziti svoju nebrigu spam drugih osoba i zakona uništavanjem imovine, zlostavljanjem drugih ili krađom. Oni mogu obmanjivati, iskoristiti, prevariti ili manipulirati druge ljude da bi dobili ono što žele (npr. novac, moć, seks). Mogu koristiti lažna imena.
Ovi pacijenti su impulzivni, ne planiraju unaprijed i ne uzimaju u obzir posljedice ili svoju vlastitu sigurnost ili sigurnost drugih. Kao rezultat toga, mogu iznenada mijenjati posao, prebivalište ili odnose. Često voze prebrzo i pod utjecajem psihoaktivnih tvari što ponekad dovodi do nesreća. Mogu konzumirati pretjerane količine alkohola ili droga što može imati štetne posljedice.
Bolesnici s antisocijalnim poremećajem ličnosti su socijalno i financijski neodgovorni. Mijenjaju poslove bez plana za dobivanje drugog. Kad su nezaposleni često ne traže posao i kada su dostupne mogućnosti. Često ne plaćaju svoje račune, ne vraćaju pozajmice ili ne plaćaju alimentaciju.
Ove bolesnike je često lako isprovocirati pri čemu su fizički agresivni; često započinju sukobe ili zlostavljaju supružnika ili partnera. U seksualnim odnosima, oni mogu biti neodgovorni i iskorištavaju svog partnera i teško ostaju monogamni.
Primjetan je izostanak kajanja za vlastite postupke. Bolesnici s antisocijalnim poremećajem ličnosti mogu racionalizirati svoje postupke okrivljujući one koje su povrijedili (npr. oni su to zaslužili) ili kakav je život (npr. život je nepravedan). Odlučni su da učine ono što misle da je najbolje za njih pod svaku cijenu.
Ovi bolesnici nemaju empatije za druge, a mogu se odnositi s prezirom ili biti indiferentni na osjećaje, prava i patnje drugih.
Bolesnici s antisocijalnim poremećajem ličnosti imaju tendenciju da imaju visoko mišljenje o sebi i mogu biti vrlo tvrdoglavi, samouvjereni ili arogantni. Mogu biti šarmantni, rječit i verbalno elokventni u svojim nastojanjima da dobiju ono što žele.
Dijagnoza
Za dijagnozu antisocijalnog poremećaja ličnosti, bolesnici moraju imati:
Ovo zanemarivanje se manifestira prisustvom tri ili više od sljedećeg:
-
nepoštivanje zakona, poput ponavljanja kaznenih djela.
-
sklonost obmanama, poput opetovanog laganja, korištenja pseudonima ili prijevarama drugih radi osobne koristi ili užitka
-
impulzivno reagiranje bez prethodnog planiranja
-
daju se lako izazvati i postaju agresivni, zbog čega konstantno ulaze u fizičke sukobe ili napadaju druge
-
bezobzirno zanemaruju svoju sigurnost ili sigurnost drugih
-
kontinuirano se ponašaju neodgovorno poput davanja otkaza dok nemaju drugi posao u planu ili ne plaćaju svoje račune
-
Ne osjećaju kajanje, ravnodušni su ili racionalizaciju povrjeđivanje ili maltretiranje drugih
Također, moraju postojati dokazi da je poremećaj ponašanja bio prisutna prije 15 god. života. Antisocijalni poremećaj ličnosti se dijagnosticira samo kod osoba ≥ 18 god.
Diferencijalna dijagnoza:
Antisocijalni poremećaj ličnosti treba razlikovati od sljedećeg:
-
zloporabe psihoaktivnih supstanci: Utvrđivanje da li su impulzivnost i neodgovornost rezultat zloporabe psihoaktivnih supstanci ili od antisocijalnog poremećaja ličnosti može biti teško, ali moguće je na temelju anamneze, utvrditi razdoblja apstinencije. Ponekad se antisocijalni poremećaj ličnosti može dijagnosticirati lakše nakon što je liječena komorbidna zloporaba psihoaktivnih supstanci, ali antisocijalni poremećaj ličnosti se može dijagnosticirati i kad je prisutna zloporaba psihoaktivnih supstanci.
-
poremećaja ponašanja: Poremećaja ponašanja ima sličan prožimajući obrazac kršenja društvenih normi i zakona, ali poremećaj ponašanja mora biti prisutan prije dobi od 15 godina.
-
narcističnog poremećaja ličnosti: Bolesnici na sličan način eksploatiraju druge i imaju manjak empatije, ali imaju tendenciju da ne budu agresivni i nepošteni kao što se događa kod antisocijalnog poremećaja ličnosti.
-
graničnog poremećaja ličnosti: Bolesnici su manipulativni na sličan način, tako da ostvare emocionalnu korist, a ne da bi dobili ono što žele (npr. novac, moć) što se događa kod antisocijalnog poremećaja ličnosti.
Liječenje
Nema dokaza da bi neko specifično liječenje dovelo do dugoročnog poboljšanja. Dakle, liječenje ima za cilj postići neki kratkoročni cilj, kao što su izbjegavanje zakonskih posljedica, umjesto mijenjanja samog bolesnika. Indicirano je upravljanje u kriznim situacijama (tj. davanje ili uskraćivanje onoga što pacijenti žele, ovisno o njihovom ponašanju).
Agresivni bolesnici s naglašenom impulzivnošću i labilnim afektom mogu imati koristi od liječenja kognitivno-bihevioralnom terapijom ili lijekovima (npr. litij, valproat, antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina-SIPPS). Antipsihotici mogu pomoći, ali ima manje dokaza za njihovu uporabu.