Pedofilija je poremećaj kojeg karakterizira ponavljanje intenzivnih seksualno uzbuđujućih maštanja, ili ponašanja koje uključuju predpubertetsku djecu ili mlade adolescente (obično ≤ 13 god); poremećaj se dijagnosticira samo kad su ljudi ≥ 16 god i ≥ 5 god stariji od djeteta koji je na meti fantazija ili seksualnih ponašanja.
(Vidi isto Pregled Parafilijskih poremećaja)
Pedofilija je oblik parafilije koja uzrokuje štetne poslijedice drugima i na taj način se smatra parafilijskim poremećajem.
Spolni napadi na djecu predstavljaju znatan dio prijavljenih spolnih zlodjela. Za starije adolescente (tj 17-18 god starosti), seksualni interes ili sudjelovanje s 12 ili 13 godišnjacima ne moraju zadovoljavati kliničke kriterije za poremećaj. Međutim, pravni kriteriji mogu biti različiti od psihijatrijskih kriterija. Na primjer, seksualna aktivnost između 19 godišnjaka i 16 godišnjaka, ovisno je o nadležnosti može biti pravno gledajući zločin, ali ne i pedofilski poremećaj. Dijagnostički, dobne smjernice su prisutne uglavnom u zapadnjačkim kulturama, ali ne u mnogim drugim kulturama gdje se promiče seksualna aktivnost, brak i rađanje djece u mnogo ranijim dobnim skupinama za razliku od "zapada" gdje je ta granica dobne razlike između seksualnih partnera mnogo viša.
Većina pedofila su muškarci. Atrakcija im mogu biti dječaci, djevojčice ili oboje. Pedofili više vole djecu suprotnog spola od one istog spola u omjeru 2:1. U većini slučajeva dijete poznaje odraslu osobu, a može se raditi o članu obitelji, očuhu ili maćehi ili osobi od autoriteta. Čini se da je promatranje i dodirivanje češće od spolnog kontakta. Pedofile mogu privlačiti samo djeca (ekskluzivni oblik) ili i odrasli (neekskluzivni oblik); neke samo privlače djeca s kojom su u krvnoj vezi (incest).
Pedofili predatori, od kojih mnogi imaju antisocijalni poremećaj osobnosti, mogu rabiti silu i prijetiti djetetu da će ukoliko se zlostavljanje otkrije, ozlijediti njega ili njegovog ljubimca.
Pedofilija ima kroničan tijek, a počinitelji često imaju razvijenu ovisnost ili ju razviju, kao i depresiju. Pervazivna obiteljska disfunkcija, osobna povijest seksualnog zlostavljanja i bračni sukobi su česti. Ostali komorbidni poremećaji uključuju poremećaj deficita pažnje, depresiju, anksiozne poremećaje i posttraumatski stresni poremećaj.
Dijagnoza
Opsežna uporaba dječje pornografije je pouzdan pokazatelj seksualne privlačnosti prema djeci i može biti jedini pokazatelj poremećaja. Međutim, iako je obično protuzakonito, korištenje dječje pornografije samo po sebi ne ispunjava kriterije za pedofilijski poremećaj.
Ako pacijent negira seksualnu privlačnost prema djeci, a okolnosti ukazuju na suprotno, određeni dijagnostički alati mogu pomoći potvrditi takvu privlačnost. Alati uključuju pletizmografiju penisa (muškarac), vaginalni fotopletizmograf (žena) i vrijeme gledanja standardiziranih erotskih materijala; Međutim, posjedovanje takvih materijala, čak i u dijagnostičke svrhe, može biti protuzakonito u nekim jurisdikcijama.
Dijagnoza se zasniva na mjerilima objavljenima u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM–V).
-
Ponavljanje intenzivnih seksualno uzbuđujućih maštanja ili ponašanja koja uključuju predpubertetsko dijete ili djecu (obično ≤ 13 god) koji su prisutni ≥ 6 mj.
-
Osoba je djelovala na kompulzijski nagon ili ima velike tegobe ili pad funkcioniranja radi poriva i fantazija.
-
Osoba je ≥ 16 god i ≥ 5 god starija od djeteta koje je na meti fantazija ili ponašanja ( isključujući starije adolescente koji su u vezi sa 12 ili 13 godišnjakom).
Diagnoza pacijenta kao potencijalnog pedofila ponekad predstavlja etičku dilemu za zdravstvene djelatnike. Međutim, zdravstveni djelatnici imaju odgovornost da zaštite zajednicu djece. Liječnici bi morali biti svjesni svojih zakonskih obaveza u okviru države u kojoj rade. Ako terapeut ima razumnu sumnju na seksualno ili fizičko zlostavljanje, zakon zahtijeva da se prijavi vlastima. Zahtjevi za izvještavanje o ovakvim slučajevima razlikuju se od države do države (vidi Child Welfare Information Gateway).Child Welfare Information Gateway).
Liječenje
Potrebna je dugotrajna pojedinačna ili grupna psihoterapija koja može biti osobito korisna kad je dio multimodalne terapije koja obuhvaća podučavanje o ponašanju u društvu, liječenje istodobnih tjelesnih i psihičkih bolesti i primjene lijekova.
Liječenje je manje učinkovito kad se provodi po nalogu suda, premda su mnogi osuđivani spolni napasnici imali koristi od liječenja grupnom psihoterapijom i antiandrogenima.
Neki pedofili koji su upućeni na liječenje i praćenje uspiju se suzdržati od pedofilskih aktivnosti te se može reintegrirati u društvo. Ovi rezultati su vjerojatniji kada nisu prisutni drugi psihički poremećaji, posebice poremećaji ličnosti.
Lijekovi
U SAD-u liječenje izbora je
Blokira hipofizarnu proizvodnju luteinizirajućeg hormona (LH) i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH), medroksiprogesteron smanjuje proizvodnju testosterona i tako smanjuje libido. Doza medroksiprogesterona u pravilu iznosi 200 mg IM 2 do 3 puta/tj. tijekom 2 tj., zatim se daje 200 mg 1 do 2 puta/tj. tijekom 4 tj., a zatim 200 mg svaka 2 do 4 tj.
Gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) leuprolid koji smanjuje proizvodnju LH i FSH u hipofizi, a time smanjuje proizvodnju testosterona također je opcija i zahtijeva rjeđe IM injekcije (u intervalima od 1 do 6 mjeseci). Međutim, troškovi su obično znatno veći. Ciproteron, koji blokira receptor za testosteron koristi se u Europi. Serumski testosteron kod muškaraca treba kontrolirati i održavati u rasponu normalnom za žene (<62 ng/dl). Liječenje je obično dugotrajno, jer se bolesne misli obično vraćaju nakon nekoliko tjedana i mjeseci nakon prestanka liječenja. Ispitivanja funkcije jetre je nužna pretraga, a BP i gustoća mineralizacije kosti te CBC treba pratiti prema potrebi.
Korist od primjene antiandrogena u žena pedofila je slabije utvrđena.
Osim antiandrogena, korisni mogu biti SIPPS (npr. visoke doze fluoksetina od 60 do 80 mg 1×/ dan ili fluvoksamina od 200 do 300 mg 1×/ dan).
Lijekovi su najučinkovitiji kad se primjenjuju u sklopu programa multimodalnog liječenja.