Adolescencija je razdoblje razvoja tijekom kojeg ovisna djeca izrastu u neovisne odrasle osobe. Ovo razdoblje obično počinje u dobi od oko 10 godina i traje do 19. ili ranih 20.-ih godina života. Tijekom adolescencije djeca prolaze kroz intenzivan fizički, intelektualni i emotivni rast. Usmjeravanje djece kroz ovo razdoblje predstavlja izazov, kako za roditelje, tako i za liječnike.
(Također vidi Problemi u adolescenata.)
Intelektualni i bihevioralni razvoj
U ranoj adolescenciji djeca počinju razvijati sposobnost za apstraktno logičko razmišljanje. Razvoj ovih vještina dovodi do pojačane svijesti o sebi i sposobnosti promišljanja o samome sebi. Zbog mnogih vidljivih fizičkih promjena u adolescenciji, ova samosvijest često je praćena osjećajem nelagode. Adolescent je zaokupljen fizičkim izgledom i privlačnošću i osjetljiviji je na razlike među vršnjacima.
Adolescenti također razvijaju svoja nova stajališta o moralnim pitanjima. Preadolescenti strogo prihvaćaju razlike između dobra i zla i one su za njih apsolutne. Stariji adolescenti često dovode u pitanje standarde ponašanja te krše tradicije, na zaprepaštenje roditelja. U idealnom slučaju, ovo kršenje pravila kulminira na vrhuncu razvoja, a adolescenti razvijaju vlastita moralna stajališta.
Susretanjem sa složenijim školskim zadacima adolescent otkriva područja koja ga više zanimaju, u kojima imaju bolje uspjehe, kao i ona u kojima su lošiji. Adolescencija je razdoblje u kojemu mladi ljudi počinju razmišljati o mogućnostima svoga budućeg zanimanja, iako većina nema jasno definiran cilj. Roditelji i liječnici moraju biti svjesni adolescentovih sposobnosti, pomoći mladoj osobi da oblikuje realna očekivanja i biti spremni otkriti prepreke u učenju, koje je potrebno savladati, poput poteškoća u učenju, poremećaja pažnje, problemima s ponašanjem i neodgovarajućeg okoliša pri učenju. Roditelji i liječnici trebali bi olakšati izobrazbu i stjecanje iskustava, koji bi starijim adolescentima trebali olakšati odabir budućeg zanimanja, bilo u školi, bilo tijekom školskih praznika. Te mogućnosti mogu pomoći adolescentima da se usredotoče na odluke o svome daljnjem školovanju i budućem zanimanju.
Mnogi se adolescenti počinju baviti rizičnih ponašanjima, kao što je brza vožnja. Mnogi adolescenti počinju i sa seksualnim eksperimentiranjima, a neki od njih mogu biti i rizični. Neki adolescenti mogu sudjelovati i u ilegalnim aktivnostima, kao što su krađe te zlouporabaalkohola i droga. Stručnjaci nagađaju da se ova ponašanja dijelom javljaju zbog precjenjivanja vlastitih sposobnosti u pripremi za odlazak od kuće. Nedavna istraživanja živčanog sustava također su pokazala da dijelovi mozga koji potiskuju impulse nisu potpuno zreli do rane odrasle dobi.
Emocionalni razvoj
Tijekom adolescencije razvijaju se i sazrijevaju regije mozga koje kontroliraju emocije. Ova faza odlikuje se naizgled spontanim ispadima, koji mogu biti izazov za roditelje i nastavnike, koji su izloženi ispadima. Adolescenti postupno nauče potisnuti neprikladne misli i djela i zamijeniti ih svrsishodnim ponašanjem.
Emocionalni je aspekt odrastanja najzahtjevniji, često stavljajući na kušnju strpljenje roditelja, učitelja i liječnika. Emocionalna labilnost izravna je posljedica neurološkog razvoja u tom razdoblju, jer dijelovi mozga koji kontroliraju emocije sazrijevaju. I frustracija može nastati zbog rasta i razvoja u više domena.
Glavno područje sukoba nastaje zbog želje adolescenta za većom slobodom, što se sukobljava sa snažnim zaštitničkim instinktima roditelja. Roditeljima je često potrebna pomoć u preuzimanju kontrole. Adolescentima treba polako davati više povlastica, ali i od njih očekivati da prihvati veću odgovornost za sebe i unutar obitelji.
Čak i u stabilnim obiteljima komunikacija može biti otežana, a još je i gora u razdvojenim obiteljima ili u obiteljima u kojima roditelji imaju vlastitih emocionalnih problema. Liječnici mogu biti od velike pomoći nudeći adolescentima i roditeljima razumnu i praktičnu pomoć, olakšavajući na taj način komunikaciju unutar obitelji.
Društveni i psihološki razvoj
Obitelj je središte društvenog života za djecu. Tijekom adolescencije grupa vršnjaka počinje zamjenjivati obitelj kao djetetov primarni društveni interes. Vršnjačke grupe često se osnivaju zbog razlike u odijevanju, izgledu, stavovima, hobijima, interesima i drugim karakteristikama, koje se promatračima izvana mogu činiti nevažnima. U početku su vršnjačke grupe obično istog spola, ali kasnije u adolescenciji najčešće postaju miješane. Te grupe preuzimaju važnu ulogu u životu adolescenata, jer one adolescentu pružaju podršku u stresnim situacijama.
Adolescenti koji ne pripadaju nijednoj vršnjačkoj grupi mogu razviti snažne osjećaje otuđenosti. Iako tiosjećaji obično nemaju trajne posljedice, mogu pogoršati potencijal za razvojem antisocijalnog ponašanja. S druge strane, vršnjačka skupina može preuzeti preveliku ulogu, što također može rezultirati antisocijalnim ponašanjem. Pripadanje bandi češće je kad se kućni i društveni okoliš nisu sposobni suprotstaviti nefunkcionalnim zahtjevima grupe vršnjaka.
Liječnici trebaju kod svih adolescenata tragati za poremećajima mentalnog zdravlja, kao što su depresija, bipolarni poremećaj i anksioznost. U ovom životnom razdoblju češće se razvijaju poremećaji mentalnog zdravlja, a mogu dovesti i do suicidalnih razmišljanja ili ponašanja. Psihotični poremećaja, kao što je shizofrenija, najčešće se javljaju tijekom kasne adolescencije. Poremećaji u prehrani, kao što su anoreksija i bulimija, relativno su česti među djevojkama, a može ih biti teško otkriti, jer se adolescenti jako trude kako bi skrili promjene tjelesne mase.
Zlouporabe droga obično počinju tijekom adolescencije. Više od 70% adolescenata u SAD-u isproba alkohol prije nego što završi srednju školu. Opijanje je često i dovodi do akutnih i kroničnih zdravstvenih problema. Istraživanja su pokazala da adolescenti koji počnu piti alkohol u ranoj dobi imaju veću vjerojatnost da razviju alkoholizam u odrasloj dobi. Na primjer, adolescenti koji počnu piti u dobi od 13 godina imaju 5 puta veću vjerojatnost za razvoj alkoholizma od onih koji počnu piti u dobi od 21 godine.
Gotovo 50% američkih adolescenata proba cigarete, a više od 40% marihuanu, dok su još u srednjoj školi. Zlouporaba drugih droga mnogo je rjeđa, iako je u porastu zlouporabe lijekova na recept, uključujući lijekove za bol i stimulanse.
Roditelji mogu imati snažan pozitivan utjecaj na djecu svojim dobrim osobnim primjerom (npr. pijenjem alkohola u umjerenim količinama, izbjegavanjem uporabe droga), dijeljenjem ispravnih moralnih vrijednosti i postavljanje visokih očekivanja u vezi odbijanja droge. Roditelji također trebaju učiti djecu da se lijekovi na recept trebaju koristiti samo onako kako ih je liječnik propisao. Svim adolescentima treba biti povjerljivo napraviti probir na zlouporabu droga. Odgovarajući savjet treba dati kao dio rutinske zdravstvene skrbi, jer čak i vrlo kratke intervencije liječnika i zdravstvenih djelatnika smanjuju zlouporabu droga u adolescentnoj dobi.
Seksualnost
Osim prilagođavanja na tjelesne promjene, adolescent se mora osjećati opušteno u ulozi odrasle osobe te mora biti sposoban odgoditi spolne nagone, koji mogu biti vrlo jaki i ponekad zastrašujući.
Neki adolescenti bore se s pitanjem spolnog identiteta, a mogu se bojati otkriti svoju seksualnu orijentaciju prijateljima ili članovima obitelji. Homoseksualni adolescenti mogu se suočiti s jedinstvenim izazovima kako se njihova seksualnost razvija. Adolescenti mogu osjećati da su neželjeni u obitelji ili vršnjački skupinama ako izraze homoseksualne želje. Takav pritisak (pogotovo u vrijeme kad je društvena prihvaćenost od presudne važnosti) može izazvati izniman stres. Strah od napuštanja od strane roditelja, ponekad realan, može dovesti do nepotpune komunikacije između adolescenata i njihovih roditelja. Ovi adolescenti također mogu biti žrtve vrijeđanja i maltretiranja od strane vršnjaka. Prijetnje fizičkim nasiljem treba uzeti ozbiljno i prijaviti u školi. Emocionalni razvoj homoseksualnih i heteroseksualnih adolescenata trebali bi nadzirati liječnici, prijatelji i članovi obitelji.
Rijetke su sastavnice ljudskih iskustava koje u tolikoj mjeri sadrže tjelesne, intelektualne i emocionalne elemente, kao što je to seksualnost. Iznimno je važno pomoći adolescentima da razviju zdrav stav o seksualnosti, uključujući tu i pitanja reprodukcije i spolno prenosivih bolesti. Adolescente i njihove roditelje trebalo bi ohrabriti da otvoreno govore o svojim stavovima prema seksu i seksualnosti. Mišljenje roditelja i dalje ostaje važna odrednica ponašanja adolescenata.