Adolescencija je razdoblje razvoja tijekom kojeg ovisna djeca izrastu u neovisne odrasle osobe. Ovo razdoblje obično počinje u dobi od oko 10 godina i traje do 19. ili ranih 20.-ih godina života. Tijekom adolescencije djeca prolaze kroz intenzivan fizički, intelektualni i emotivni rast. Usmjeravanje djece kroz ovo razdoblje predstavlja izazov, kako za roditelje, tako i za liječnike.

(Također vidi Problemi u adolescenata.)

Intelektualni i bihevioralni razvoj

U ranoj adolescenciji djeca počinju razvijati sposobnost za apstraktno logičko razmišljanje. Razvoj ovih vještina dovodi do pojačane svijesti o sebi i sposobnosti promišljanja o samome sebi. Zbog mnogih vidljivih fizičkih promjena u adolescenciji, ova samosvijest često je praćena osjećajem nelagode. Adolescent je zaokupljen fizičkim izgledom i privlačnošću i osjetljiviji je na razlike među vršnjacima.

Adolescenti također razvijaju svoja nova stajališta o moralnim pitanjima. Preadolescenti strogo prihvaćaju razlike između dobra i zla i one su za njih apsolutne. Stariji adolescenti često dovode u pitanje standarde ponašanja te krše tradicije, na zaprepaštenje roditelja. U idealnom slučaju, ovo kršenje pravila kulminira na vrhuncu razvoja, a adolescenti razvijaju vlastita moralna stajališta.

Susretanjem sa složenijim školskim zadacima adolescent otkriva područja koja ga više zanimaju, u kojima imaju bolje uspjehe, kao i ona u kojima su lošiji. Adolescencija je razdoblje u kojemu mladi ljudi počinju razmišljati o mogućnostima svoga budućeg zanimanja, iako većina nema jasno definiran cilj. Roditelji i liječnici moraju biti svjesni adolescentovih sposobnosti, pomoći mladoj osobi da oblikuje realna očekivanja i biti spremni otkriti prepreke u učenju, koje je potrebno savladati, poput poteškoća u učenju, poremećaja pažnje, problemima s ponašanjem i neodgovarajućeg okoliša pri učenju. Roditelji i liječnici trebali bi olakšati izobrazbu i stjecanje drugih iskustava, koji bi starijim adolescentima trebali olakšati odabir budućeg zanimanja, bilo u školi, bilo tijekom školskih praznika. Te mogućnosti mogu pomoći adolescentima da se usredotoče na odluke o svome daljnjem školovanju i budućem zanimanju.

Mnogi se adolescenti počinju baviti rizičnih ponašanjima, kao što je brza vožnja. Mnogi adolescenti počinju i sa seksualnim eksperimentiranjima, a neki od njih mogu biti i rizični. Neki adolescenti mogu sudjelovati i u ilegalnim aktivnostima, kao što su krađe te zlouporaba alkohola i droga. Stručnjaci nagađaju da se ova ponašanja dijelom javljaju zbog precjenjivanja vlastitih sposobnosti u pripremi za odlazak od kuće. Nedavna istraživanja živčanog sustava također su pokazala da dijelovi mozga koji potiskuju impulse nisu potpuno zreli do rane odrasle dobi.

Emocionalni razvoj

Tijekom adolescencije razvijaju se i sazrijevaju regije mozga koje kontroliraju emocije. Ova faza odlikuje se naizgled spontanim ispadima, koji mogu biti izazov za roditelje i nastavnike, koji su izloženi ispadima. Adolescenti postupno nauče potisnuti neprikladne misli i djela i zamijeniti ih svrsishodnim ponašanjem.

Emocionalni je aspekt odrastanja najzahtjevniji, često stavljajući na kušnju strpljenje roditelja, učitelja i liječnika. Emocionalna labilnost izravna je posljedica neurološkog razvoja u tom razdoblju, jer dijelovi mozga koji kontroliraju emocije sazrijevaju. I frustracija može nastati zbog rasta i razvoja u više domena.

Glavno područje sukoba nastaje zbog želje adolescenta za većom slobodom, što se sukobljava sa snažnim zaštitničkim instinktima roditelja. Roditeljima je često potrebna pomoć u preuzimanju kontrole. Adolescentima treba polako davati više povlastica, ali i od njih očekivati da prihvati veću odgovornost za sebe i unutar obitelji.

Čak i u stabilnim obiteljima komunikacija može biti otežana, a još je i gora u razdvojenim obiteljima ili u obiteljima u kojima roditelji imaju vlastitih emocionalnih problema. Liječnici mogu biti od velike pomoći nudeći adolescentima i roditeljima razumnu i praktičnu pomoć, olakšavajući na taj način komunikaciju unutar obitelji.

Društveni i psihološki razvoj

Obitelj je središte društvenog života za djecu. Tijekom adolescencije grupa vršnjaka počinje zamjenjivati obitelj kao djetetov primarni društveni interes. Vršnjačke grupe često se osnivaju zbog razlike u odijevanju, izgledu, stavovima, hobijima, interesima i drugim karakteristikama, koje se promatračima izvana mogu činiti nevažnima. U početku su vršnjačke grupe obično istog spola, ali kasnije u adolescenciji najčešće postaju miješane. Te grupe preuzimaju važnu ulogu u životu adolescenata, jer one adolescentu pružaju podršku u stresnim situacijama.

Adolescenti koji ne pripadaju nijednoj vršnjačkoj grupi mogu razviti snažne osjećaje otuđenosti. Iako tiosjećaji obično nemaju trajne posljedice, mogu pogoršati potencijal za razvojem antisocijalnog ponašanja. S druge strane, vršnjačka skupina može preuzeti preveliku ulogu, što također može rezultirati antisocijalnim ponašanjem. Pripadanje bandi češće je kad se kućni i društveni okoliš nisu sposobni suprotstaviti nefunkcionalnim zahtjevima grupe vršnjaka.

Kliničari bi trebali sve adolescente probrati na poremećaje mentalnog zdravlja, kao što su depresija, bipolarni poremećaj, i anksioznost. Poremećaji mentalnog zdravlja povećavaju se u ovoj fazi života i mogu dovesti do suicidal thinking or behavior. Psihotični poremećaji, poput shizofrenija, iako rijetki, najčešće dolaze do izražaja tijekom kasne adolescencije. Poremećaji u prehrani, kao što su anoreksija i bulimija, relativno su česti među djevojkama, a može ih biti teško otkriti, jer se adolescenti jako trude kako bi skrili promjene tjelesne mase.

Zlouporabe droga obično počinju tijekom adolescencije. Više od 70% adolescenata u Sjedinjenim Državama proba alkohol prije nego što završe srednju školu. Opijanje je često i dovodi do akutnih i kroničnih zdravstvenih problema. Istraživanja su pokazala da adolescenti koji počnu piti alkohol u ranoj dobi imaju veću vjerojatnost da će razviti poremećaj ovisnosti o alkoholu kao odrasli. Na primjer, adolescenti koji počnu piti u dobi od 13 godina imaju 5 puta veću vjerojatnost za razvoj alkoholizma od onih koji počnu piti u dobi od 21 godine.

Gotovo 50% adolescenata u SAD-u proba duhanske cigarete, preko 45 % proba elektronske cigarete (vapes), i više od 43 % proba marihuanu while they are in high school. Uporaba drugih droga puno je rjeđa, iako je zlouporaba lijekova na recept, uključujući lijekove protiv bolova i stimulanse, u porastu.

Roditelji mogu imati snažan pozitivan utjecaj na djecu svojim dobrim osobnim primjerom (npr. pijenjem alkohola u umjerenim količinama, izbjegavanjem uporabe droga), dijeljenjem ispravnih moralnih vrijednosti i postavljanje visokih očekivanja u vezi odbijanja droge. Roditelji također trebaju učiti djecu da se lijekovi na recept trebaju koristiti samo onako kako ih je liječnik propisao. Svim adolescentima treba biti povjerljivo napraviti probir na zlouporabu droga. Odgovarajući savjet treba dati kao dio rutinske zdravstvene skrbi, jer čak i vrlo kratke intervencije liječnika i zdravstvenih djelatnika smanjuju zlouporabu droga u adolescentnoj dobi.

Seksualnost i spol

Osim prilagođavanja na tjelesne promjene, adolescent se mora osjećati opušteno u ulozi odrasle osobe te mora biti sposoban odgoditi spolne nagone, koji mogu biti vrlo jaki i ponekad zastrašujući.

Dok adolescenti upravljaju svojom seksualnosti, također mogu početi preispitivati svoj rodni identitet.

• Spol se odnosi na biološke stanje osobe: muškarac, žena, ili međuspol.

• Seksulana orijentacija refers to the sex to which a person is sexually attracted (if any).

• Rodni indentitet je subjektivni osjećaj spoznaje kojem spolu netko pripada; tj. smatraju li se ljudi muškarcima, ženama, transrodnim osobama ili nekim drugim identifikacijskim pojmom (npr. genderqueer, nonbinary, agender).

• Rodna izražavanje je objektivno, javno izražavanje rodnog identiteta i uključuje sve što ljudi govore i čine kako bi ukazali sebi i drugima u kojoj mjeri se identificiraju s rodom koji im je biološki determiniran.

Neki adolescenti bore se s pitanjem spolnog identiteta, a mogu se bojati otkriti svoju seksualnu orijentaciju prijateljima ili članovima obitelji. Adolescenti mogu osjećati da su neželjeni u obitelji ili vršnjački skupinama ako izraze određene seksualne želje ili rodni identitet. Takav pritisak (pogotovo u vrijeme kad je društvena prihvaćenost od presudne važnosti) može izazvati izniman stres. Strah od napuštanja od strane roditelja, ponekad realan, može dovesti do nepotpune komunikacije između adolescenata i njihovih roditelja. Ovi adolescenti također mogu biti izloženi ruganju i i maltretrianju od strane svojih vršnjaka. Prijetnje fizičkim nasiljem treba uzeti ozbiljno i prijaviti u školi ili drugih institucija. Emocionalni razvoj adolescenata trebali bi nadzirati liječnici, prijatelji i članovi obitelji.

Malo je elemenata ljudskog iskustva koji kombiniraju fizičke, intelektualne i emocionalne aspekte tako temeljito kao seksualnost i svi osjećaji koji idu uz nju. Iznimno je važno pomoći adolescentima da razviju zdrav stav o seksualnosti i rodnog indetiteta, uključujući tu i pitanja reprodukcije i spolno prenosivih bolesti. Adolescente i njihove roditelje trebalo bi ohrabriti da otvoreno govore o svojim stavovima prema spolnom odnosu i seksualnosti. Mišljenje roditelja i dalje ostaje važna odrednica ponašanja adolescenata.