Pregled infekcija trakavicama

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Vedran Stevanović, dr. med.

Životni ciklus svih trakavica (cestodes) prolazi kroz 3 stadija—jajašca, larve i odrasle jedinke. Odrasle jedinke naseljavaju crijeva krajnjih domaćina, sisavaca mesojeda. Nekoliko odraslih trakavica koje zaražuju ljude nazvane su prema intermedijarnim domaćinima:

Iznimka je azijska trakavica (Taenia asiatica), slična T. saginata u mnogim aspektima, ali stječe se konzumacijom svinjetine u Aziji.

Jajašca se izlučuju u okoliš stolicom, te dospijevaju u intermedijarnog domaćina (tipično druge životinjske vrste) u kojem se razvijaju larve, ulaze u cirkulaciju i začahure se u mišićima ili drugim organima. Kad se intermedijarni domaćin pojede, ciste se razvijaju u odrasle trakavice u crijevima konačnog domaćina, započinjući od početka životni ciklus. Kod nekih vrsta trakavica (npr, T. solium), konačni domaćin može poslužiti i kao srednji domaćina; to jest, ako se jaja, a ne tkivne ciste, progutaju, ona se razviju u ličinke koje ulaze u cirkulaciju i encistiraju u različitim tkivima.

Odrasle trakavice su tipično dugački, multisegmentirani plosnati crvi koji nemaju probavni sustav već apsorbiraju hranjive tvari neposredno iz domaćinovog tankog crijeva. U probavnom traktu domaćina, odrasle trakavice mogu postati velike; najduži parazit na svijetu je 40-m dugačka trakavica kita, Polygonoporus sp.

Trakavice imaju 3 prepoznatljiva dijela.

  • Skoleks (glava) funkcionira kao sidreni organ za prijanjanje na crijevnu sluznicu.

  • Vrat je nesegmentirana regija s visokom regenerativnom sposobnosti. Ako se liječenjem ne uspije odstraniti vrat i skoleks, čitava se trakavica može regenerirati.

  • Ostatak trakavice se sastoji od brojnih proglotida (segmenata). Proglotide koje se nalaze najbliže vratu su nediferencirane. Kako se proglotide pomiču prema kaudalno, u svakoj se razvijaju dvospolni spolni organi. Distalne su proglotide gravidne i u maternici sadrže jajašca.

Simptomi i znakovi

Odrasle trakavice su tako dobro prilagođene svojim domaćinima da obično uzrokuju tek minimalne simptome. Postoje neke iznimke. Teške infekcije s Hymenolepis nana mogu uzrokovati bolove u želucu, proljev i gubitak težine; Diphyllobothrium latum može uzrokovati nedostatak vitamina B12 i megaloblastičnu anemiju.

Za razliku od odraslih trakavica, larve mogu uzrokovati tešku, čak i smrtonosnu bolest kada se razviju i ekstraintestinalnim organima poput mozga ali i u jetri, plućima, očima, mišićima i potkožnim tkivima. Kod ljudi, T. solium uzrokuje cisticerkozu, a Echinococcus granulosus i E. multilocularis hidatidnu bolest. Ličinke Spirometra spp, Sparganum proliferum, T. multiceps, i T. serialis također mogu zaraziti i ljude.

Dijagnoza

  • Za infekcije odraslim trakavicama, mikroskopski se pregledava uzorak stolice.

  • Za infekciju ličinkama, koriste se metode slikovne dijagnostike.

Infekcije odraslim trakavicama dijagnosticiraju se po nalazu jajašaca ili gravidnih proglotida u stolici. Infekciju larvama najbolje je identificirati slikovnim metodama (primjerice, CT mozga i / ili MRI). Serološki testovi također mogu biti od pomoći.

Liječenje

  • antihelmintici

Antihelmintici prazikvantel i niklozamid su učinkoviti protiv većine crijevnih trakavica. Niklozamid je alternativa koja nije dostupna u SAD-u. Nitazoxanide može koristiti za H. nana infekcija.

Neke infekcije izvan crijeva odgovaraju na antihelmintike, dok je kod ostalih potreban kirurški zahvat.

Prevencija

Prevencija i kontrola uključuju sljedeće:

  • Temeljno kuhanje svinjetine, govedine, janjetine, mesa divljači i ribe (preporučene temperature i vremena variraju)

  • Dugotrajno zamrzavanje mesa za neke trakavice (npr riblje trakavice)

  • Redovito čišćenje pasa i mačaka od crva;

  • Sprječavanje recirkuliranjem kroz domaćine, poput pasa koji jedu ubijenu divljač ili stoku;

  • Redukcija i izbjegavanje intermedijarnih domaćina poput glodavaca, buha i žohara;

  • Inspekcija mesa

  • Sanitarna inspekcija mesa i sanitarno odlaganje ljudskog izmeta.

Sušenje mesa nije djelotvorno u prevenciji infekcije.