Meniereova bolest je bolest unutarnjeg uha koja izaziva vrtoglavicu, kolebajući zamjedbeni gubitak sluha i tinitus. Pouzdana dijagnostička pretraga ne postoji. Vrtoglavica i mučnina se liječe antikolinergicima i benzodiazepinima. Diuretici i neslana prehrana mogu smanjiti učestalost i težinu napada. Kod teških slučajeva, vestibularni se sustav može oslabiti lokalnom primjenom gentamicina ili kirurškim zahvatom.
Kod Meniereove bolesti, promjene tlaka i količine endolimfe u labirintu utječu na funkciju unutarnjeg uha. Etiologija povećanja količine endolimfe nije poznata. Čimbenici rizika uključuju Meniereovu bolest u obiteljskoj anamnezi, od prije postojeće autoimune bolesti, alergije, traumu glave ili uha i, rijetko, sifilis (čak i od prije nekoliko desetljeća). Vrhunac incidencije je između 20 i 50 god.
Simptomi i znakovi
Bolesnici imaju iznenadne napade vrtoglavice koji traju i do 24 h, obično uz mučninu i povraćanje. Popratni simptomi mogu uključivati dijaforezu, proljev i nesigurnost prilikom hoda.
Tinitus u zahvaćenom uhu može biti stalan ili povremen, zujanje ili grmljavina; a nije izazvan položajem ili pokretom glave. Može uslijediti gubitak sluha, koji tipično zahvaća niže frekvencije. Prije napada, većina bolesnika osjeća punoću ili pritisak u zahvaćenom uhu. U 50% bolesnika zahvaćeno je samo jedno uho.
U ranim fazama, simptomi se povlače između epizoda; periodi bez simptoma mogu trajati > 1 god. Međutim, s napredovanjem bolesti, oštećenje sluha postaje trajno i postupno se pogoršava, a tinitus može biti trajan.
Dijagnoza
Dijagnoza Meniereovog bolesti se postavlja klinički. Istovremena kombinacija fluktuirajućeg zamjedbenog oštećenja sluha u niskim frekvencijama, epizodne vrtoglavice, istostrane fluktuirajuće punoće u uhu i tinitusa je karakteristika ove bolesti. Slični simptomi mogu biti izazvani labirintitisom ili neuritisom, tumorom u cerebelopontinom kutu (npr. neurinomom statoakustikusa) ili moždanim udarom u području moždanog debla. Iako Meniereovog bolest može biti bilateralna, bilateralni simptomi povećavaju vjerojatnost alternativnih dijagnoza (npr. vestibularne migrene). Vestibularnu migrenu (poznatu i kao migrenozni vertigo) karakteriziraju epizode vrtoglavice kod pacijenata koji imaju povijest migrene ili s drugim značajkama migrene, kao što su glavobolja, fotofobija i fonofobija, ili vizualna aura; nema gubitka sluha.
Prilikom pregleda za vrijeme akutnog napada, bolesnik ima nistagmus i pada na zahvaćenu stranu. Između napada, pregled može biti potpuno normalan. Međutim, u dugotrajnom ili otpornom obliku bolesti s pridruženom hipofunkcijom labirinta je Fukuda test (stupanje na mjestu zatvorenih očiju, prethodno poznat kao Unterberger test) tipičan - pacijent se okreće prema zahvaćenom uhu, u skladu s jednostranom lezijom labirinta.
Halmagyi manevar trzaja glavom, ili head impulse test, je još jedna tehnika koja se koristi za procjenu jednostrane labirintne disfunkcije. U Halmagyi manevru, ispitivač mora pacijentov pogled fiksirati na jednu točku (npr. ispitivačev nos). Ispitivač zatim brzo okreće glavu ispitanika od 15 do 30 ° na jednu i drugu stranu, dok promatra gibanje pacijentovih bulbusa. Kad je vestibularna funkcija na strani na koju se glava rotira normalna, pacijentove oči moraju ostati fiksirane na objekt. Kad je vestibularna funkcija umanjena na strani na koju se zakreće glava, vestibulo-okularni refleks nije u funkciji, a pacijentove se oči ne mogu fiksirati na neki objekt, nego privremeno slijede rotaciju glave, a zatim se brzo i voljno vraćaju natrag do objekta (kasne ili očite doknadne sakade).
Bolesnicima sa simptomima koji ukazuju na bolest treba učiniti audiogram i MR (pomoću gadolinija) CNS–a uz osvrt na unutarnje zvukovode, kako bi se isključili drugi uzroci. Audiogram tipično pokazuje zamjedbeni gubitak sluha na niskim frekvencijama u zahvaćenom uhu. Rinneov test i Weberov test također mogu ukazivati na zamjedbeno oštećenje sluha.
Liječenje
-
Olakšanje simptoma antiemeticima, antihistaminicima, ili benzodiazepinima
-
Diuretici i dijeta siromašna solju
-
Rijetko vestibularna ablacija lijekovima ili operacijom
Meniereova bolest prolazi ili se ograničava spontano s vremenom. Liječenje akutnog napada usmjereno je na ublažavanje simptoma i čini se planski; najmanje invazivne mjere imaju prednost, a zatim slijedi ablativna kirurgija, ako konzervativne mjere ne uspiju.
Antikolinergički antiemetici (npr. proklorperazin 25 mg rektalno ili 10 mg po svakih 6 do 8 sati, prometazin 25 mg rektalno ili 25 mg po svakih 6 do 8 sati) mogu smanjiti vagalne simptome GI sustava; ondansetron je drugi red terapije protiv povraćanja. Antihistaminici (npr. difenhidramin, meklizin ili ciklizin 50 mg po svakih 6 h) i benzodiazepini (npr. diazepam 5 mg po svakih 6 do 8 sati), koriste se za sedaciju vestibularnog sustava. Ni antihistaminici niti benzodiazepini nisu učinkoviti kao profilaktičko liječenje. Neki liječnici za liječenje akutnog napada primjenjuju i kortikosteroide (npr. prednizon u dozi od 60 mg 1×/dan tijekom 1 tj., a zatim dozu postupno smanjuju kroz slijedećih tjedan dana), ili intratimpanično injekcije deksametazona tijekom akutnih epizoda.
Pri sprječavanju vrtoglavice može pomoći prehrana siromašna solju (<1,5 g/dan), izbjegavanje alkohola i kofeina te primjena diuretika (npr. hidroklortiazida u dozi od 25 mg PO 1×/dan). Međutim, ne postoje dobro dizajnirane studije koje jasno dokazuju učinkovitost tih mjera za Meniereovu bolesti.
Endolimfatična dekompresija u nekih bolesnika ublažava vrtoglavicu, a predstavlja prihvatljivu opasnost od gubitka sluha. Taj postupak je još uvijek klasificiran kao poštedna vestibularna kirurgija.
Kad vestibularni tretmani ne uspiju, ablativno liječenje se može razmotriti. Intratimpanička primjena gentamicina (kemijska labirintektomija - tipično 0,5 ml koncentracije 40 mg / ml) se injicira kroz bubnjić. Za razlikovanje gubitka sluha od kohleotoksičnosti, preporučuje se praćenje serijskim audiometrijskim mjerenjima. Ako vrtoglavica i dalje traje, a bez gubitka sluha, ubrizgavanje lijeka se može ponoviti za 4 tj.
Kirurški je zahvat ograničen za bolesnike s čestim, teškim, onemogućavajućim napadima, koji ne odgovaraju na druge oblike liječenja. Vestibularna neurektomija (intrakranijalni postupak) ublažava vrtoglavicu u 95% bolesnika i obično čuva sluh. Kirurška labirintektomija se izvodi tek ako je gubitak sluha jako izražen.
Nažalost, nije poznato kako spriječiti prirodno napredovanje gubitka sluha. Većina bolesnika razvije umjereni do teški zamjedbeni gubitak sluha za 10 do 15 god.
Ključne poruke
-
Meniereova bolest obično uzrokuje vrtoglavice s mučninom i povraćanjem, unilateralni tinitus, te kronični, progresivni gubitak sluha.
-
Testiranje se provodi audiometrijom, a MR se radi kako bi se isključile druge bolesti.
-
Antiemetici i antihistaminici mogu pomoći ublažiti simptome; neki liječnici također koriste peroralne ili intratimpanalne kortikosteroide.
-
Invazivni tretmani za refraktorne slučajeve uključuju dekompresiju endolimfatičkog sakula, intratimpanalnu aplikaciju gentamicina, te vestibularnu neurektomiju.
-
Diuretici, dijeta siromašna solju i izbjegavanje alkohola i kofeina pomažu u sprječavanju napada.