Trihotilomanija

Autori: Katharine A. Phillips, MD
Dan J. Stein, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Rogulj Maja, dr. med.

Trihotilomaniju karakterizira ponavljano čupanje kose što rezultira gubitkom kose.

Pacijenti ponavljano izvlače ili čupaju kosu iz nekozmetskih razloga. Najčešće čupaju kosu vlasišta, obrva i / ili trepavica, međutim moguće je povlačenje dlaka bilo kojeg dijela tijela. Područja s kojih se čupa kosa se mijenjaju.

Kod nekih pacijenta, ova aktivnost je automatska (tj., potpuno nesvjesna); drugi su više svjesni aktivnosti. Čupanje kose ne pokreću opsesije ili briga o izgledu, ali joj može prethoditi osjećaj napetosti ili anksioznosti koja se smanjuje čupanjem kose, a često vodi zadovoljstvu.

Pacijenti pokušavaju prestati čupati kosu ili to činiti rjeđe, ali to ne mogu.

Uglavnom počinje neposredno prije ili nakon puberteta. Poremećaj se javlja u oko 1 do 2% ljudi. Oko 90% odraslih oboljelih od trihotilomanije su žene.

Simptomi i znakovi

Trihotilomanija je obično kronična, s jačanjem i slabljenjem simptoma.

Načini gubitka kose su različiti. Neki imaju područja potpune ćelavosti ili su bez trepavica i / ili obrva; drugi su samo prorijeđene kose.

Čupanje kose može biti praćeno nizom ponašanja (rituala). Pacijenti pomno pretražuju točno određenu vlas koju žele počupati; mogu pokušati i počupati vlas na određeni način. Mogu valjati dlaku između prstiju, provlačiti je između zubiju ili grickati izvučene dlake. Mnogi pacijenti progutaju dlake. Gutanje kose ponekad rezultira trihobezoarima (čvrsto upakiranim nakupinama progutane kose koje ne mogu proći kroz želudac), što rijetko dovodi do medicinskih komplikacija (npr. želučane opstrukcije ili perforacije) i koje može zahtijevati kirurško uklanjanje.

Pacijenti osjećaju neugodu ili sram zbog svog izgleda i nemogućnosti kontrole ponašanja. Mnogi pokušavaju prikriti gubitak kose pokrivanjem ćelavih područja (npr. nošenjem perika ili marama). Mogu čupati kosu s međusobno različitih područja kako bi se prikrio gubitak. Izbjegavaju situacije u kojima drugi ljudi mogu vidjeti njihov gubitak kose; ne čupaju kosu pred drugima, izuzev članova obitelji.

Neki pacijenti čupaju kosu drugih ili s kućnih ljubimaca ili izvlače niti vlaknastih materijala (npr. odjeće, pokrivača).

Većina ih ima i druga tijelu usmjerena ponavljajuća ponašanja, kao što su čačkanje kože ili grizenje noktiju. Mnogi boluju od velikog depresivnog poremećaja.

Dijagnoza

  • Klinički kriteriji

Dijagnostički kriteriji za trihotilomaniju obično uključuju sljedeće:

  • Opetovano čupanje dlaka

  • Ponavljajuće pokušaje zaustavljanja čupanja kose

  • Posljedičnu značajnu uznemirenost i poteškoće

praćene osjećajem nelagode ili srama (npr. zbog gubitka kontrole ponašanja ili kozmetskih posljedica gubitka kose).

Liječenje

SIPPS ili klomipramin (triciklički antidepresiv s potentnim serotonergičnim učinkom) se mogu koristiti za komorbidnu depresiju ili anksiozne poremećaje. Pri tom je klomipramin učinkovitiji od dezipramina (tricikličkog antidepresiva koji inhibira ponovnu pohranu noradrenalina). Studije SIPPS u bolesnika s trihotilomanijom su razočaravajuće; ograničene malim uzorkom i stoga nedovoljno statistički značajne.

U kontroliranom ispitivanju, N-acetilcistein (djelomični glutamatergični agonist) djelotvoran je za odrasle (1), ali u drugom manjem istraživanju nije bio djelotvorniji od placeba kod djece (2). Postoje dokazi o učinkovitosti niskih doza dopaminskih blokatora, međutim pri tom uz pažljivu procjenu omjera rizika i koristi.

Kognitivno-bihevioralna terapija, prilagođena liječenju specifičnih simptoma trihotilomanije je psihoterapijski pravac izbora. Preporučen je obrat navika, bihevioralni pristup, a uključuje sljedeće:

  • Trening osvještavanja (npr. samokontrole, identifikacije trigera simptomatskog ponašanja)

  • Kontrola stimulusa (modificiranje situacija - npr. izbjegavanje okidača - kako bi se smanjila vjerojatnost simptomatskog ponašanja)

  • Trening preusmjeravanja odgovora (uče pacijente zamjenskim radnjama, kao što su stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama)

Literatura

  • 1. Grant JE, Odlaug BL, Kim SW: N-Acetilcistein, modulator glutamata, u liječenju trihotilomanije: Dvostruko slijepa, placebo-kontrolirana studija. Arch Gen PsychiatryArch Gen Psychiatry 69(6):580–587, 2012. doi: 10.1001/archgenpsychiatry.2009.60.

  • 2. Bloch MH, Panza KE, Grant JE, et al: N-Acetilcistein u liječenju dječje trihotilomanije: randomizirano, dvostruko slijepo, placebo-kontrolirano dodatak. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 52 (3):231–240, 2013. doi: 10.1016/j.jaac.2012.12.020.

Ključne točke
Politika privatnosti