Trihotilomaniju karakterizira ponavljano čupanje kose što rezultira gubitkom kose.

Pacijenti ponavljano izvlače ili čupaju kosu iz nekozmetskih razloga. Najčešće čupaju kosu vlasišta, obrva i / ili trepavica, međutim moguće je povlačenje dlaka bilo kojeg dijela tijela. Područja s kojih se čupa kosa se mijenjaju.

Kod nekih pacijenta, ova aktivnost je automatska (tj., bez potpune svijesti); drugi su više svjesni aktivnosti. Čupanje kose nije uvjetovano opsesijom ili brigom vezanom uz izgled. (kao što je u tjelesnom dismorfnom poremećaju). Ipak, čupanju kose može prethoditi osjećaj napetosti ili tjeskobe koji će tim činom bit smanjen, a počesto praćen zadovoljstvom.

Pacijenti pokušavaju prestati čupati kosu ili to činiti rjeđe, ali to ne mogu.

Trichotillomania

Na ovoj fotografiji, čupanje kose je ograničeno do mjesta dosega desne ruke.In this photo, the hair pulling is limited to the range of the person's right hand.

© Springer Science+Business Media

Uglavnom počinje neposredno prije ili nakon puberteta. Poremećaj se javlja u oko 1 do 2% ljudi. Otprilike oko 85% odraslih oboljelih od trihotilomanije su žene.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi čupanja kose

Neliječena, trihotilomanija je obično kronična, težine simptoma fluktuira.

Načini gubitka kose su različiti. Neki imaju područja potpune ćelavosti ili su bez trepavica i / ili obrva; drugi su samo prorijeđene kose.

Čupanje kose može biti praćeno nizom ponašanja (rituala). Pacijenti pomno pretražuju točno određenu vlas koju žele počupati; također nastoje počupati vlas na točno određeni način. Mogu valjati dlaku između prstiju, provlačiti je između zubiju ili grickati izvučene dlake. Mnogi pacijenti progutaju dlake. Gutanje kose ponekad rezultira trihobezoarima (čvrsto upakiranim nakupinama progutane kose koje ne mogu proći kroz probavni trakt), što rijetko dovodi do medicinskih komplikacija (npr. želučane opstrukcije ili perforacije) i koje može zahtijevati kirurško uklanjanje.

Pacijenti osjećaju neugodu ili sram zbog svog izgleda i nemogućnosti kontrole ponašanja. Mnogi pokušavaju prikriti gubitak kose pokrivanjem ćelavih područja (npr. nošenjem perika ili marama). Mogu čupati kosu s međusobno različitih područja kako bi se prikrio gubitak. Izbjegavaju situacije u kojima drugi ljudi mogu vidjeti njihov gubitak kose; ne čupaju kosu pred drugima, izuzev članova obitelji.

Neki pacijenti čupaju kosu drugih ili s kućnih ljubimaca ili izvlače niti vlaknastih materijala (npr. odjeće, pokrivača).

Većina ih ima i druga tijelu usmjerena ponavljajuća ponašanja, kao što su čeprkanje kože ili grizenje noktiju. Mnogi boluju od velikog depresivnog poremećaja.

Dijagnoza

Dijagnoza trihotilomanije

• Klinički kriteriji

Dijagnostički kriteriji za trihotilomaniju obično uključuju sljedeće:

• uklanjanje kose, što dovodi do gupitka kose

• Ponavljajuće pokušaje zaustavljanja/smanjivanja čupanja kose

• Posljedičnu značajnu uznemirenost i poteškoće

Ovaj poremećaj može uključivati osjećaj nelagode ili srama (npr. zbog gubitka kontrole ponašanja ili kozmetskih posljedica gubitka kose).

Liječenje

Liječenje trihotilomanije

• Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) ili klomipramin

• N-Acetilcistein

• Olanzapin

• Kognitivno-bihevioralna terapija (obratom navika)

SIPPS ili klomipramin (triciklički antidepresiv s potentnim serotonergičnim učinkom) se mogu koristiti pogotovo ako postoji komorbiditeti poput depresije ili anksiozih poremećaja. Pri tom je klomipramin učinkovitiji od dezipramina (tricikličkog antidepresiva koji inhibira ponovnu pohranu noradrenalina). Studije SIPPS u bolesnika s trihotilomanijom su manjkave; ograničene malim uzorkom i stoga nedovoljno statistički značajne.

U kontroliranom ispitivanju, N-acetilcistein (djelomični glutamatni agonist) djelotvoran je za odrasle (1), ali u drugom manjem istraživanju nije bio djelotvorniji od placeba kod djece (2). Postoje dokazi o učinkovitosti niskih doza dopaminskih blokatora, međutim pri tom uz pažljivu procjenu omjera rizika i koristi.

Kognitivno-bihevioralna terapija, prilagođena liječenju specifičnih simptoma trihotilomanije je psihoterapijski pravac izbora. Preporučen je obrat navika, bihevioralni pristup, a uključuje sljedeće:

• Trening osvještavanja (npr. samopromatranje, identifikacije okdača simptomatskog ponašanja)

• Kontrola stimulusa (modificiranje situacija - npr. izbjegavanje okidača - kako bi se smanjila vjerojatnost simptomatskog ponašanja)

• Trening kompetitivnog odgovora (uče pacijente zamjenskim radnjama, kao što su stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama)

Literatura

• 1. Grant JE, Odlaug BL, Kim SW: N-Acetilcistein, modulator glutamata, u liječenju trihotilomanije: Dvostruko slijepa, placebo-kontrolirana studija. Arch Gen Psychiatry 66(7):756–763, 2009. doi: 10.1001/archgenpsychiatry.2009.60.

• 2. Bloch MH, Panza KE, Grant JE, et al: N-Acetylcysteine in the treatment of pediatric trichotillomania: A randomized, double-blind, placebo-controlled add-on trial. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 52(3):231–240, 2013. doi: 10.1016/j.jaac.2012.12.020.

Ključne točke

• U trihotilomaniji, čupanje kose ne pokreću opsesije ili zabrinutost izgledom, ali mu može prethoditi osjećaj napetosti ili anksioznosti koji smanjuje čupanje kose, a često vodi zadovoljstvu.

• Načini gubitka kose su različiti, od područja razrijeđene kose, gubitka trepavica i/ili obrva do područja potpune ćelavosti.

• Pacijenti se trude prestati s čupanjem kose ili činiti to rjeđe, ali ne uspijevaju.

• Tretman uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, prilagođenu liječenju specifičnih simptoma trihotilomanije (posebno obratom navika) i farmakoterapiju klomipraminom, SIPPS, N-acetilcisteinom ili drugim lijekovima.