Generalizirani anksiozni poremećaj je trajno stanje povećane anksioznosti i napetosti obilježeno pretjeranom zabrinutošću, strahom i bojazni. Tjelesni simptomi mogu uključivati tremor, znojenje, višestruke somatske tegobe i iscrpljenost. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se bihevioralnim metodama, ponekad u kombinaciji s lijekovima.
(Vidi također Pregled Anksiozni poremećaji u djece i adolescenata i Generalizirani anksiozni poremećaj u odraslih.)
Simptomi i znakovi
Djeca s generaliziranim anksioznim poremećajem (GAP), imaju višestruke i proširene brige, koje su pogoršane stresom. Ta djeca često imaju poteškoća s održavanjem pozornosti i mogu biti hiperaktivna i nemirna. Oni mogu loše spavati, pretjerano se znojiti, osjećati se iscrpljeno i žaliti se na tjelesnu nelagodu (npr. bol u trbuhu, bolovi u mišićima, glavobolja).
Dijagnoza
Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) se dijagnosticira u djece i adolescenata s upadljivim i onemogućavajućim simptomima anksioznosti koji nisu dovoljni da bi zadovoljavali mjerila specifičnog poremećaja, poput društvene fobije ili paničnog poremećaja. Osim toga, GAP je odgovarajuća dijagnoza u djece koja imaju specifični anksiozni poremećaj, poput separacijskog straha, no koja također imaju druge značajne simptome anksioznosti veće i šire od onih u specifičnom anksioznom poremećaju.
Posebni kriteriji uključuju pretjeranu anksioznost i zabrinutost da pacijenti imaju poteškoće u kontroliranju i da je prisutan više dana nego odsutan u periodu od najmanje 6 mjeseci. Simptomi moraju uzrokovati značajne tegobe ili narušiti društveno funkcioniranje ili u školi i moraju biti u udruženi najmanje jednim od sljedećeg:
Povremeno, GAP se može zamijeniti s Poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću (ADHD), jer GAP može izazvati smetnje pažnje i psihomotornu uznemirenost (tj. hiperaktivnost). Međutim, kod ADHD djeca također imaju poteškoće u koncentraciji i osjećaju se nemirno kada nisu zabrinuti. Neka djeca imaju i ADHD i anksioznosni poremećaj.
Liječenje
Zbog difuznih simptoma, posebno je izazovno liječiti GAP bihevioralnim načinom. Trening opuštanja je često prikladniji.
Anksiolitici mogu biti potrebni kod bolesnika s teškim GAP–om ili kod onih koji ne reagiraju na psihoterapeutske postupke. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja, lijekovi izbora su tipično SIPPS ( vidi: Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja). Ponekad se koristi buspiron kod djece koja ne podnose SIPPS; međutim, on je mnogo manje učinkovit. Početna doza buspirona iznosi 5 mg dva puta dnevno a može se postupno povećavati do 30 mg dva puta dnevno (ili 20 mg tri puta dnevno), prema podnošenju. Prilikom povišenja doze, probavne smetnje ili glavobolja mogu biti ograničavajući čimbenik.
Ključne točke
-
Djeca s generaliziranim anksioznim poremećajem (GAP), imaju veći broj zabrinutosti koje su difuzne, ne samo jednu specifičnu.
-
Dijagnosticirati GAP kada simptomi uzrokuju značajne tegobe djetetu ili narušavaju društveno ili akademsko funkcioniranje a dijete ima ≥ 1 specifičnih simptoma (npr, nemir, napetost ili se osjećaju na rubu)
-
Terapija opuštanja može pomoći; ako djeca imaju teški GAP ili ne reagiraju na psihoterapijske intervencije, razmisliti o anksioliticima (po mogućnosti SIPPS).