Trihineloza

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ante Šokota, dr. med.

Trihineloza je infekcija s Trichinella spiralis ili Trichinellai sličnim vrstama. Simptomi su nadražaj probavnog sustava nakon kojeg slijedi periorbitalni edem, bol u mišićima, vrućica i eozinofilija. Dijagnoza se postavlja klinički i pomoću seroloških pretraga. Biopsija mišića može biti dijagnostička, ali je rijetko potrebna. Liječi se mebendazolom ili albendazolom uz prednizon ako su simptomi teški.

(Vidi Pristup Parazitskim Infekcijama.)

Trihineloza je proširena diljem svijeta. Osim klasične Trichinella spiralis, trihineloza može biti uzrokovana s T. pseudospiralis, T. nativa, T. nelsoni, i T. britovi na različitim zemljopisnim lokacijama.

Patofiziologija

Životni ciklus Trichinellae uključuje uzgajane životinje (svinje, konji) ili se hrane drugim životinjama (medvjedi, lisice, veprovi) čiji poprečnoprugasti mišići sadže cistične forme zaraznih ličinki. Ljudi se zaraze jedući sirovo, nedovoljno kuhano ili obrađeno meso zaraženih životinja, najčešće svinje, vepra ili medvjeda. Ličinke se iz cista oslobađaju u tankom crijevu, prodiru u sluznicu i odrastaju za 6 do 8 dana. Ženke su duge oko 2,2 mm, a mužjaci su dugi oko 1,2 mm.

Zrele ženke tijekom 4 do 6 tj. otpuštaju žive ličinke, a potom ugibaju ili bivaju izbačene iz crijeva. Novostvorene ličinke migriraju krvlju kroz tijelo, no konačno preživljavaju samo unutar poprečnoprugastih mišićnih stanica. Ličinke se u potpunosti učahure u ciste za 1 do 2 mj. te kao intracelularni paraziti preživljavaju nekoliko godina. Uginule ličinke se na kraju resorbiraju ili kalcificiraju. Ciklus se nastavlja samo ako učahurene larve pojede drugi mesojed.

Simptomi i Znakovi

Mnoge infekcije Trichinellaom su asimptomatske ili blage

Tijekom 1. tj. se mogu pojaviti mučnina, grčevi u trbuhu i proljev.

Tjedan do dva nakon infekcije počinju sistemski simptomi i znakovi: edem lica ili periorbitalnog područja, mijalgija, trajna vrućica, glavobolja i subkonjunktivalna krvarenja i petehije. Mijalgiji često prethode bol u očima i fotofobija.

Simptomi uslijed prodora u mišiće mogu nalikovati polimiozitisu. Dišni, govorni i  žvačni mišići mogu biti bolni, kao i gutanje. Kod teških infekcija može doći do teške dispneje.

Vrućica je često remitirajuća, s porastom do 39 °C ili više, pritom ostajući visoka tijekom nekoliko dana, a potom se postupno smanjuje. Eozinofilija tipično počinje kad novostvorene ličinke invadiraju tkivo, doseže vrhunac 2 do 4 tj. nakon infekcije te postupno opada kako se ličinke učahuruju.

Kod teških infekcija, upala može uzrokovati srčane (miokarditis, zatajenje srca, aritmiju), neurološke (encefalitis, meningitis, vidne ili slušne poremećaje, konvulzije) ili plućne komplikacije (pneumonitis, pleuritis). Smrt može nastupiti zbog miokarditisa ili encefalitisa.

Znakovi i simptomi postupno slabe i većina ih nestane za oko 3 mj., kada se ličinke u mišićnim stanicama potpuno učahure i nestanu iz drugih organa i tkiva. Nejasne mišićne boli i zamor mogu trajati mjesecima.

Rekurentne infekcije T. nativa u sjevernim geografskim širinama mogu uzrokovati kronični proljev.

Dijagnoza

  • Enzimatski imunoesej

  • Rijetko biopsija mišića

Ne postoje specifične pretrage za dijagnosticiranje crijevnog stadija. Nakon 2. tj. infekcije, mišićnom se biopsijom mogu otkriti ličinke i ciste, no to je rijetko potrebno. Difuzna upala u mišićnom tkivu ukazuje na nedavnu infekciju.

Do sada su korišteni brojni serološki testovi no čini se da je najbrži način za otkrivanje infekcije enzimski imunoesej (EIA) koji koristi ekskretorni-sekretorni antigen (ES) T. spiralis. - koristi se u SAD-u. Antitijela su često ne mogu otkriti prvih 3-5 tjedana od infekcije, pa pretrage treba ponoviti u razmacima od tjedan dana ako su rezultati u početku negativni. Budući da protutijela mogu zaostati godinama, vrijednost seroloških pretraga je najveća ako su u početku vrijednosti negativne, a potom postanu pozitivne. Serološki testovi i biopsija mišića komplementarni su testovi: obje metode mogu biti negativne kod određenih pacijenata s trihinelozom. Kožno testiranje s antigenima ličinki je nepouzdano.

Mišićni enzimi (kreatin fosfokinaza i LDH) su povišeni u 50% bolesnika i koreliraju s poremećenim elektromiogramima.

Trihinelozu treba razlikovati od

Liječenje

  • Simptomatsko liječenje:

  • Albendazol ili mebendazol eliminaciju odraslih crva

Antihelmintici eliminiraju odrasle crve iz GI trakta no vjerojatno imaju mali minimalni učinak na ličinke u cistama.

Može se koristiti albendazol 2x400 mg PO tijekom 8 do 14 dana ili mebendazol 3x200 do 400 mg PO tijekom 3 dana, nakon čega slijedi 3x400 do 500 mg tijekom 10 dana.

Analgetici mogu pomoći kod bolova u mišićima. Kod teških alergijskih manifestacija ili zahvaćanja miokarda ili SŽS–a, primjenjuje se prednizon 20 do 60 mg PO 1×/dan tijekom 3 do 4 dana, a potom se doza postupno smanjuje kroz 10 do 14 dana.

Prevencija

Trihinoza se sprječava pečenjem/kuhanjem mesa dok ne poprimi smećkastu boju (na > 71 °C u cijeloj debljini mesa). Ličinke mogu biti ubijene u svinjetini debljine < 15 cm smrzavanjem na -15° C (-5° F) tijekom 20 dana. Zamrzavanje se ne preporučuje za meso divljači jer ono može biti zaraženo sa Trichinella spp koje su otporne na niske temperature.

Sušenje/dimljenje, kuhanje u mikrovalnoj pećnici ili usoljavanje mesa ne uništava pouzdano ličinke.

Strojeve za usitnjavanje mesa i druge predmete koji se koriste za pripremu sirovog mesa treba temeljito očistiti. Pranje ruku sapunom i vodom je također važno.

Domaće svinje ne bi trebalo hraniti nekuhanim mesnim proizvodima.

Ključne Točke
Politika privatnosti