Ileus je privremeni prekid crijevne peristaltike. Najčešće se javlja nakon abdominalnog zahvata, osobito kod manipulacije crijevom. Simptomi su mučnina, povraćanje i neodređena abdominalna nelagoda. Dijagnoza se bazira na rendgenskom nalazu i kliničkom dojmu. Liječenje je potporno, nazogastričnom sukcijom i IV nadoknadom tekućine.
Etiologija
Najčešći uzrok ileusa je
Ostali uzroci uključuju
-
Intraperitonealnu ili retroperitonealnu upalu (npr. apendictis, divertikulitis, perforirani ulkus dvanaesnika)
-
Retroperitonealne ili intra-abdominalne hematome (primjerice od rupturirane aneurizme abdominalne aorte, tupe traume abdomena)
-
Metabolički poremećaji (npr. hipokalemija)
-
Lijekove (npr. opijati, antikolinergici, blokatori kalcijevih kanala ponekad)
-
Ileus se ponekad javlja i u sklopu bubrežnih ili torakalnih poremećaja (npr. prijelom donjih rebara, pneumonija donjih lobusa, infarkt miokarda).
Poslije abdominalnog kirurškog zahvata uobičajeni su poremećaji motiliteta želuca i debelog crijeva. U pravilu je tanko crijevo najslabije zahvaćeno pa se motilitet i apsorpcija normaliziraju već nakon nekoliko sati od operacije. Pražnjenje želuca promijenjeno je oko 24 ili više sati. Debelo crijevo je uglavnom najzahvaćenije i ostaje neaktivno od 48-72 sata ili više.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi su distenzija abdomena, mučnina, povraćanje i neodređena nelagoda. Bol rijetko ima klasičan količki karakter poput one kod mehaničke opstrukcije. Može se javiti opstipacija ili pasaža manje količine proljevaste stolice. Auskultacijom se zamjećuje tihi abdomen ili minimalna peristaltika. Abdomen nije osjetljiv, osim ako osnovni uzrok nije upala.
Dijagnoza
-
Klinička procjena
-
Ponekad RTG snimanje
Najvažnije je razlučiti ileus od opstrukcije crijeva. U oba stanja RTG pokazuje plinsku distenziju izoliranih segmenata crijeva. Ipak, u poslijeoperativnom ileusu zrak se može više nakupljati u debelom nego u tankom crijevu. Postoperativno nakupljanje zraka u tankom crijevu često upućuje na razvoj komplikacije (npr. opstrukcija, peritonitis). U drugim vrstama ileusa, RTG nalazi slični su opstrukciji; diferencijacija može biti teška, osim ako klinička obilježja jasno govore u prilog jednog ili drugog stanja. CT s kontrastom može pomoći u razlikovanju između ovih stanja i ukazati na uzrok ileusa.
Liječenje
Liječenje uključuje kontinuiranu nazogastričnu sukciju, IV nadoknadu tekućine i elektrolita, minimalnu količinu sedativa uz izbjegavanje opioida i antikolinergika. Osobito je važno održavanje adekvatne serumske razine kalija (>4 mmol/L). Kod ileusa koji traje >1 tjedna treba razmatrati kirurški zahvat, jer je uzrok vjerojatno mehanička opstrukcija.
Ponekad se ileus debelog crijeva može razriješiti kolonoskopskom dekompresijom, a rjeđe je nužna cekostomija. Kolonoskopska dekompresija je korisna u liječenju pseudoopstrukcije (Ogilivijeva sindroma), koji predstavlja jasnu opstrukciju na lijenalnoj fleksuri, premda se kolonoskopijom ili kontrasnom klizmom ne može pronaći uzrok opstrukcije. Neki liječnici koriste IV neostigmin (što zahtijeva praćenje rada srca) za liječenje Ogilvie sindrom.
Ključne poruke
-
Postoje mnogi uzroci ileusa; abdominalna kirurgija je najčešći.
-
Auskultacijom se zamjećuje tihi abdomen ili minimalna peristaltika.
-
Najvažnije je razlučiti ileus od opstrukcije crijeva.
-
Liječenje je potporno, nazogastričnom sukcijom i IV nadoknadom tekućine.
-
Izbjegavajte opioide i antikolinergične lijekove.