Pregled antibiotika

Autor: Brian J. Werth, PharmD

Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.

Prijevod: Ljiljana Lukić, dr. med.

Antibakterijski lijekovi porijeklom su ili od bakterija/plijesni, ili su sintetizirani de novo. Iako termin "antibiotik" u užem smislu riječi podrazumijeva samo antimikrobni lijek koji je porijeklom od bakterija ili pljesni (kao i u Priručniku), često se koristi kao sinonim za "antibakterijski lijek".

(Vidi također Antibiotici u novorođenčadi .)

Antibiotici imaju mnogo mehanizama djelovanja, uključujući sljedeće:

Inhibiranje sinteze stanične stijenke
Povećanje propusnosti stanične stijenke
Ometanje sinteze proteina, metabolizma nukleinskih kiselina i drugih metaboličkih procesa (npr. sinteza folne kiseline)

Antibakterijski lijekovi ponekad stupaju u interakcije s drugim lijekovima, povisujući ili snizujući njihovu serumsku koncentraciju, na način da smanjuju ili povećavaju njihov metabolizam ili različitim drugim mehanizmima (vidi tablicu Česte interakcije antibiotika s drugim lijekovima). Većina klinički važnih interakcija odnosi se na lijekove s uskom terapijskom širinom (tj. toksična koncentracija je blizu terapijskoj). Također, drugi lijekovi mogu povećati ili smanjiti serumsku koncentraciju antibiotika.

Mnogi antibakterijski lijekovi su kemijski srodni pa su zato svrstani u skupine. Premda lijekovi unutar svake skupine imaju određene sličnosti po građi i funkciji, često imaju različitu farmakologiju i spektar djelovanja.

Česte Interakcije antibiotika s drugim lijekovima

Lijek	Toksičnost pojačana od	Bez promjene s
* S obzirom na to da ovi lijekovi djeluju na faktore zgrušavanja ovisne o vitaminu K, mogu povećati rizik od krvarenja ako se primjene zajedno s antitromboticima i tromboliticima,
Digoksin	Svi makrolidi (npr, azitromicin, klaritromicin, eritromicin) Doksiciklin Minocklin Rifampicin (smanjena koncentracija digoksina) Tetraciklin Trimetoprim	Aminoglikozidi Betalaktamski antibiotici (uključujući karbapeneme, cefalosporine, i peniciline) Klindamicin Fluorokinoloni Oksazolidinoni (uključujući tedizolid) Metronidazol Quinupristin/dalfopristin Sulfonamidi Tigeciklin Vankomicin
Fenitoin	Kloramfenikol Ciprofloksacin Izonijazid Pojedini macrolides (eritromicin, clarithromycin, telithromicin) Rifampicin (smanjena razina fenitoina) Sulfonamides	Azitromicin Aminoglikozidi Cefalosporini Klindamicin Doksiciklin Fluorokinoloni osim ciprofloksacina Linezolid Metronidazol Penicilini Kvinupristin / dalfopristin Tetraciklin Trimetoprim Vankomicin
Teofilin	Ciprofloksacin Klaritromicin Eritromicin Rifampicin (smanjena razina teofilina)	Aminoglikozidi Azitromicin Cefalosporini Klindamicin Doksiciklin Linezolid Metronidazol Penicilini Quinupristin/dalfopristin Sulfonamidi Tetraciklin Trimetoprim Vankomicin
Varfarin	cefoperazon/sulbaktam* Cefotetan * Chloramphenicol Klaritromicin Doksiciklin Eritromicin Neki fluorokinoloni (ciprofloksacin, levofloksacin, moksifloksacin, ofloksacin) Metronidazole Rifampicin (smanjuje protrombinsko vrijeme) Sulfonamides	Aminoglikozidi IV Azitromicin Cefalosporini (neki) Klindamicin Doksiciklin Linezolid Penicilini Kvinupristin / dalfopristin Tetraciklin Trimetoprim Vankomicin

Odabir i primjena antibakterijskih lijekova

Antibakterijski lijekovi bi trebali biti korišteni samo ako klinički ili laboratorijski pokazatelji ukazuju na bakterijsku infekciju. Primjena kod virusnih bolesti ili nerazjašnjene vrućice nije opravdana, izlaže bolesnika komplikacijama lijeka bez ikakve dobrobiti, te doprinosi razvoju bakterijske rezistencije.

Određene bakterijske infekcije (npr. apscesi, infekcije sa stranim tijelima) zahtijevaju kiruršku intervenciju i ne odgovaraju samo na antibiotike.

Općenito, kliničari bi trebali pokušati koristiti antibiotike s najužim spektrom aktivnosti i u što kraćem trajanju.

Spektar djelovanja

MIkrobiološke kulture i njihove osjetljivosti na antibiotike su ključni za odabir lijekova za teške infekcije. Međutim, često se s terapijom mora započeti prije prispjeća rezultata kultura pa se odabir antibiotika temelji na najvjerojatnijim uzročnicima (empirijska antibiotska terapija).

Bilo da odabir počiva na rezultatima kultura ili ne, primjenjeni lijekovi trebaju posjedovati najuži spektar djelovanja koji će kontrolirati infekciju. Za empirijsku terapiju teških infekcija koje mogu biti prouzročene bilo kojim od nekoliko patogena (npr. febrilna neutropenija) ili koje mogu biti izazvane većim brojem uzročnika (npr. polimikrobna anaerobna infekcija), poželjan je širok spektar djelovanja. Najvjerojatniji uzročnici i njihova osjetljivost na antibiotike variraju ovisno o geografskom području (među gradovima ili čak unutar pojedinih bolnica), a mogu se mijenjati iz mjeseca u mjesec. Podatke o osjetljivosti treba sastaviti u antibiograme i koristiti za usmjeravanje empirijskog liječenja kad god je to moguće. Antibiogrami sažimaju regionalne obrasce osjetljivosti uobičajenih patogena na uobičajene antibiotike.

Za liječenje teških infekcija često su potrebne kombinacije antibiotika jer više vrsta bakterija može biti prisutno ili zbog sinergističkog djelovanja protiv jedne bakterijske vrste. Sinergizam se obično definira kao brži i bolji baktericidni odgovor u kombinaciji antibiotika nego što se dogodi kada se isti antibiotici koriste zasebno. Primjer su antibiotici koji djeluju na stanični zid (npr. betalaktam, vankomicin) plus aminoglikozid.

Efikasnost

Na in vivo efikasnost antibiotika utječu mnogi čimbenici, uključujući

Farmakokinetima: protok antibiotika koji ovisi o čimbenicima kao što su apsorpcija, distribucija (koncentracija u tekućinama i tkivima, vezanje za proteine), brzina metabolizma, i izlučivanje
Farmakodinamika: antimikrobna aktivnost lokalne antibiotske koncentracije na ciljanog patogena i odgovor tog patogena uključujuži reszistenciju.
Prisutnost stranih tijela
Kontrola izvora infekcije
Interakcije s lijekovima ili inhibirajućim tvarima
Mehanizni obrane domaćina

Baktericidni lijekovi ubijaju bakterije Bakteriostatski lijekovi usporuju ili zaustavljau in vitro rast bakterijua. Te definicije nisu apsolutne; bakteriostatski lijekovi mogu ubiti neke susceptibilne bakterijske vrste, a baktericidni lijekovi mogu tek inhibirati rast nekih susceptibilnih vrsta. Kvantitativne metode otkrivaju minimalnu in vitro koncentraciju pri kojoj antibiotik može inhibirati rast (minimalna inhibicijska koncentracija, ili MIK) ili ubiti (minimalna baktericidna koncentracija, ili MBK). Antibiotik s baktericidnim djelovanjem može poboljšati ubijanje bakterija kada su mehanizmi obrane domaćina insuficijentni lokalno na mjestu infekcije (npr. kod meningitisa ili edokarditisa) ili sustavno (npr. kod neutropeničnih i ostalih imunokompromitiranih pacijenata). Međutim, postoje ograničeni klinički podaci koji pokazuju da bi baktericidni lijek trebao biti odabran umjesto bakteriostatskog lijeka samo na temelju te klasifikacije. Odabir lijeka za optimalnu učinkovitost trebao bi se temeljiti na tome kako se koncentracija lijeka mijenja tijekom vremena u odnosu na MIK, a ne posjeduje li lijek baktericidnu ili bakteriostatsku aktivnost.

Antibiotici se mogu grupirati u 3 opće kategorije (1) na temelju farmakokinetike koja optimizira antimikrobno djelovanje (farmakodinamika):

Ovisno o koncentraciji: veličina razlike za koju vršna koncentracija premašuje MIK (obično izražena kao omjer vršne koncentracije i MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću
Ovisno o vremenu: trajanje intervala doziranja u kojem koncentracija antibiotika premašuje MIK (obično izraženo kao postotak vremena iznad MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću
Ovisno o ekspoziciji: količina lijeka u odnosu na MIK (količina lijeka je 24-h područje ispod krivulje koncentracija-vrijeme ("area under the curve" - AUC24); omjer AUC24 i MIK-a najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću)

Aminoglikozidi, fluorokinoloni, i daptominin imaju aktivnosti osivnu o koncentraciji. Povišenjem njihove koncentracije sa koncentracije neznatno iznad MIK-a na koncentraciju daleko iznad MIK-a raste njihova baktericidna aktivnost. Nadalje, ako koncentracije aminoglikozida i fluorokinolona čak vrlo kratko premaše MIK, dolazi do postantibiotskog učinka (PAU) na rezidualne bakterije; duljina trajanja PAU je također ovisna o koncentraciji. Ako je PAU dugotrajan, koncentracija lijeka može biti ispod MIK-a duži period bez gubitka učinkovitosti, što omogućava rjeđe doziranje. Posljedica toga je da su aminoglikozidi i fluorokinoloni obično najučinkovitiji u obliku intermitentnih bolusa kojima se postižu vršne serumske koncentracije ≥10 puta od MIK-a bakterije; koncetracija netom prije sljedeće doze ("trough" koncentracija) obično nije bitna.

Betalaktami, klaritromicin i eritromicin imaju baktericidnu aktivnost u ovisnosti o vremenu. Povećanjem njihove koncentracije iznad MIK-a ne dolazi do povećanja njihove baktericidne aktivnosti, a njihovo ubijanje in vivo općenito je sporo. Osim toga, budući da rezidualne inhibicije bakterijskog rasta ili nema ili je ona vrlo kratkotrajna nakon pada koncentracije ispod MIK-a (tj. minimalni postantibiotski učinak), beta–laktami su najčešće učinkoviti kada koncentracija slobodnog lijeka u serumu (lijek koji nije vezan za serumske proteine) premašuje MIK tijekom ≥ 50% vremena. Dugi poluživot ceftriaksona u serumu (~8 sati) omogućava slobodnoj serumskoj koncentraciji da premaši MIK vrlo osjetljivih patogena za vrijeme čitavog 24–h intervala doziranja. Međutim, beta-laktame koji imaju serumski poluživot ≤ 2 sata potrebno je često dozirati ili primjenjivati putem kontinuirane infuzije kako bi se optimiziralo vrijeme iznad MIK-a.

Većina antimikrobnih lijekova ima antibakterijsko djelovanje ovisno o izloženosti koje najbolje karakterizira omjer AUC-MIK. Vancomicin, tetraciclini, i klindamicin su primjeri

Vrijeme u odnosu na koncentraciju jedne doze hipotetskog antibiotika.

Postoje 3 farmakokinetička/farmakodinamička parametra povezana s učinkovitošću antimikrobnih lijekova:

Omjer vršne koncentracije u serumu i MIK-a
Postotak vremena iznad MIK-a
Omjer 24-h AUC-a prema MIK-u

Referenca učinkovitosti

1. A PK/PD Approach to Antibiotic Therapy. Pristup 04/03/2018.

Način primjene

Za mnoge antibiotike, oralna primjena dovodi do terapijske razine u krvi gotovo jednako brzo kao i kod IV primjene. Međutim, IV primjena lijeka koji je inače dostupan i u peroralnom obliku preferira se u sljedećim okolnostima:

Oralni antibiotici se ne mogu tolerirati (npr. zbog povraćanja).
Oralni antibiotici se slabo absorbiraju (npr. uslijed malapsorpcije nakon operacije crijeva ili oštećene peristaltike [npr. kod korštenja opioida]).
Kod kritično bolesnih pacijenata može doći do smanjene perfuzije GI trakta, a i čak kratkotrajno odlaganje oralnom primjenom može biti štetno.

Posebne skupine populacije

Dozu i režim primjene antibakterijskih lijekova treba prilagoditi kod sljedećih skupina:

Dojenčad
Starije osobe
Osobe s bubrežnom insuficijencijom (vidjeti tablicu Uobičajene doze za često propisivane antibitoike)
Pacijenti koji imaju insuficijenciju jetre (najčešće za cefoperazon, kloramfenikol, metronidazol, rifabutin i rifampicin)
Pretili pacijenti
Bolesnici s cističnom fibrozom

Trudnoća i dojenje utječu na izbor antibiotika. Penicilini, cefalosporini i eritromicin su među najsigurnijim antibioticima tijekom trudnoće; tetraciklini su kontraindicirani. Većina antibiotika doseže dovoljne koncentracije u majčinom mlijeku da utječu na dojeno dijete, što ponekad kontraindiicra njihovo korištenje u dojilja.

Uobičajene doze često propisivanih antibiotika[a]

Droga	Doziranje za odrasle	Pedijatrijsko (dob > 1 mjesec) doziranje	Doza kod zatajenja bubregabb (CrCl <10 mL/min)
Oralno	Parenteralno	Ozbiljne infekcije	Oralno	Parenteralno
[a] Vidi također Preporučene doze odabranih parenteralnih antibiotika za novorođenčad, Preporučene doze odabranih aminoglikozida za novorođenčad Doziranje vankomicina za novorođenčad, i Preporučene doze odabranih oralnih antibiotika za novorođenčad.
[b] Početna udarna doza treba biti ekvivalentna uobičajenoj dozi za pacijente s normalnom funkcijom bubrega, nakon čega slijedi doza prilagođena za zatajenje bubrega. Za prilagodbu doziranja aminoglikozida trebale bi se koristiti vršne koncentracije (1 sat nakon početka 30 minutne IV infuzije) i koncentracije netom prije sljedeće doze - tzv. "trough" koncentracije (30 min prije sljedeće doze).
[c] Brzinu ili opseg apsorpcije se smanjuje kad se lijek uzima s hranom.
[d] Doziranje ne smije premašiti doziranje za odrasle.
[e] Ti lijekovi se općenito izbjegavaju u djece.
[f] Doza se temelji na TMP.
[g] Standard skrbi za doziranje ovog antibiotika za teške infekcije je kompleksan i brzo se razvija (vidi raspravu o lijeku za više informacija).
[h] Doze treba prilagoditi kako bi se postigla konstantna koncentracija od 15-20 mg/L. Kada je tehnički moguće, poželjno je prilagoditi doze prema AUC24/MIC omjeru.
[i] Osim toga, intratekalna ili intraventrikularna primjena vankomicina od 10-20 mg/dan može biti potrebna, a dozu je potrebno prilagoditi kako bi se postigla "trough" koncentracija u likvoru od 10-20 mcg/mL.
AUC24 = 24-h površina ispod krivulje koncentracija-vrijeme; MIK = minimalna inhibitorna koncentracija; N/A = nije primjenjivo; TMP = trimetoprim.
Aminoglikozidi
Amikacin	N / A	15 mg / kg IV jednom / dan ili 7,5 mg/kg svakih 12 h	15 mg / kg IV jednom / dan ili 7,5 mg/kg IV svakih 12 h	N / A	5-7,5 mg/kg IV svakih 12 h	1,5-2,5 mg/kg IV svakih 24-48 h
Gentamicin	N / A	5-7 mg/kg IV jednom dnevno ili 1,7 mg/kg IV svakih 8 h	5-7 mg/kg IV jednom dnevno	N / A	1-2,5 mg/kg IV svakih 8 h	0,34 do 0,51 mg/kg IV svakih 24-48 h
Za sinergističko djelovanje s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa uzrokovanog patogenima osjetljivih na gentamicin	N / A	1 mg/kg IV svakih 8 h	N / A	N / A	1 mg/kg IV svakih 8 h	Za doziranje je potrebna konzutacija infektologa Doziranje se prilagođava kako bi se postigla vršna serumska koncentracija od 3-4 mcg/mL (6.3-8.4 mikromola/L) i "trough" koncentracija (koncentracija netom prije sljedeće doze) od <1 mcg/mL (2.1 mikromola/L)
Neomicin
Za preoperativnu antiseptičnu terapiju crijeva (s eritromicinom i mehaničkim čišćenjem)	1 g za 3 doze (npr. u 13, 14 i 23 sata na dan prije operacije)	N / A	N / A	15 mg/kg svakih 4h 2 dana ili 25 mg/kg u 13, 14 i 23 sata dan prije operacije	N / A	N / A
Za hepatalnu komu	1-3 g 4 puta dnevno	N / A	N / A	0,6-1,75 g / m² svakih 6 h ili 0,4-1,2 g / m² svakih 4 h	N / A	N / A
Streptomycin
tuberkuloza jetre	N / A	15 mg/kg IM svaka 24 sata (maksimalno: 1,0 g/dan) u početku, zatim 1,0 g 2-3 puta tjedno	N / A	N / A	20-40 mg / kg IM jednom / dan	7,5 mg / kg IM svakih 72-96 h (maksimalno: 1 g)
Za sinergiju s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa	N / A	7,5 mg / kg IM svakih 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A
Tobramicin	N / A	5-7 mg/kg IV jednom dnevno ili 1,7 mg/kg IV svakih 8 h	5-7 mg/kg IV jednom dnevno ili 1,7 mg/kg IV svakih 8 h	N / A	1-2,5 mg/kg IV svakih 8 h	0,34 do 0,51 mg/kg IV svakih 24-48 h
Betalaktami: cefalospotini (I.generacija)
Cefadroksil	0,5-1 g svakih 12 sati	N / A	N / A	15 mg/kg svakih 12 sati	N / A	0,5 g oralno svakih 36 sati
Cefazolin	N / A	1-2 g IV svakih 8 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	16,6-33,3 mg / kg IV q 8 h	1–2 g IV svakih 24–48 sati
cefaleksin	0,25-0,5 g svakih 6 h	N / A	N / A	6.25-12.5 mg / kg svakih 6 h ili 8,0-16 mg / kg svakih 8 h	N / A	0,25-0,5 g oralno svakih 24-48 sati
Beta-laktami: Cefalosporini (2. generacija)
Cefaklor[c]	0,25-0,5 g svakih 8 h	N / A	N / A	10-20 mg/kg svakih 12 sati ili 6,6-13,3 mg / kg svakih 8 h	N / A	0,5 g oralno svakih 12 sati
Cefotetan	N / A	1-3 g IV svakih 12 sati	2-3 g IV svakih 12 sati	N / A	20-40 mg/kg IV svakih 12 sati	1-3 g IV svakih 48 sati
cefoksitin	N / A	1 g IV svakih 8 sati do 2 g IV svaka 4 sata	2 g IV svaka 4 sata ili 3 g IV svakih 6 sati	N / A	27-33 mg/kg IV svakih 8 sati ili, za teške infekcije, 25-40 mg/kg svakih 6 sati	0,5–1,0 g IV svakih 24–48 sati
Cefprozil	0,25 g svakih 12 sati ili 0,5 g svakih 12-24 sata	N / A	N / A	15 mg/kg svakih 12 sati za upalu srednjeg uha	N / A	0,25 g oralno svakih 12-24 sata
Cefuroksim	0,125-0,5 g svakih 12 h	0,75-1,5 g IV svakih 6-8 h	1,5 g IV svakih 6 sati	10-15 mg/kg suspenzije svakih 12 sati Za stariju djecu: Tablete od 125-250 mg svakih 12 sati	25-50 mg/kg IV svakih 8 sati	0,25-0,5 g po svakih 24 h ili 0,75 g IV svaka 24 sata
Za meningitis	—	—	3 g IV svakih 8 sati	—	50-60 mg/kg IV svakih 6 sati	—
Beta-laktami: Cefalosporini (3. generacija)
Cefotaksim	N / A	1 g svakih 12 sati do 2 g IV svaka 4 sata	2 g IV svaka 4 sata	N / A	8,3-33,3 mg / kg IV svaka 4 h ili 16,6-66,6 mg / kg svakih 6 h	1-2 g IV svaka 24 sata
Cefpodoksime[d]	0,1 do 0,4 g svakih 12 h	N / A	N / A	5 mg/kg svakih 12 sati	N / A	0,1 do 0,4 g po svaka 24 h
ceftazidim	N / A	1 g IV svakih 12 sati do 2 g svakih 8 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	25-50 mg/kg IV svakih 8 sati	0,5 g IV svakih 24-48 sati
Ceftazidim / avibaktam (2,5 g = ceftazidim 2 g + avibaktam 0,5 g)	N / A	2,5 g IV svakih 8 sati	2,5 g IV svakih 8 sati	N / A	N / A	0,94 g IV svaka 24–48 h
Ceftibuten[c]	0,4 g svaka 24 sata	N / A	N / A	9 mg / kg jednom / dan	N / A	0,1 g oralno svaka 24 sata
Ceftriakson	N / A	1-2 g IV svaka 24 sata	2 g IV svaka 24 sata	N / A	50-75 mg/kg IV svaka 24 sata ili 25–37,5 mg/kg svakih 12 sati	Isto kao doza za odrasle
Za meningitis	N / A	2 g IV svakih 12 sati	2 g IV svakih 12 sati	N / A	50 mg/kg IV svakih 12 sati ili 100 mg/kg svaka 24 sata (ne smije prelaziti 4 g/dan) Moguća udarna doza od 100 mg/kg IV (ne smije prijeći 4 g) na početku terapije	2 g IV svakih 12 sati
Beta-lactams: Cefalosporini (4. generacije)
cefepim	N / A	1–2 g IV svakih 8–12 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	50 mg/kg IV svakih 8-12 sati	0,25-1 g IV svakih 24 h
Betalaktami: Cefalosporini (5. generqacije)
Ceftarolin	N / A	0,6 g IV svakih 12 sati	0,6 g IV svakih 12 sati	N / A	N / A	0,2 g IV svakih 12 sati
Novi cefalosporini
Ceftolozan / tazobaktam (1,5 g = ceftolozan 1 g + tazobaktam 0,5 g)	N / A	1,5 g IV svakih 8 sati	1,5 g IV svakih 8 sati	N / A	N / A	0,75 g IV jednom, zatim 0,15 g IV q 8 h
Cefiderocol	N / A	2 g IV svakih 8 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	N / A	0,75 g IV svakih 12 sati
Betalaktami: Penicilini
Amoksicilin	0,25-0,5 g svakih 8 h ili 0,875 g svakih 12 sati	N / A	N / A	12,5-25 mg/kg svakih 12 sati ili 7-13 mg / kg svakih 8 h	N / A	0,25-0,5 g po svakih 24 h
Za profilaksu endokarditisa	2 g po 1 dozi	N / A	N / A	50 mg/kg 1 sat prije postupka	N / A	2 g po 1 doza
AMoksicilin/Klavulanska kiselina/clavulanate	0,25-0,5 g svakih 8 h ili 0,875 g svakih 12 sati	N / A	N / A	If > 40 kg: Odrasli doza	N / A	0,25-0,5 g po svakih 24 h
Amoksicilin / klavulonska kiselina, ES-600	N / A	N / A	N / A	45 mg/kg svakih 12 sati	N / A	N / A
Amoksicilin / klavulonska kiselina, produženo otpuštanje	2 g svakih 12 sati	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
ampicilin	N / A	0,5-2,0 g IV svakih 4-6 h	2 g IV svaka 4 sata	N / A	25-50 mg/kg IV svakih 6 sati	0,5-2,0 g IV svakih 12-24 h
Za meningitis	N / A	2 g IV svaka 4 sata	2 g IV svaka 4 sata	N / A	50-100 mg/kg IV svakih 6 sati	2 g IV svakih 12 sati
Ampicilin / sulbaktam (3 g = 2 g ampicilin + 1 g sulbaktam)	N / A	1,5–3,0 g IV svakih 6 sati	3 g IV svakih 6 sati	N / A	25-50 mg/kg IV svakih 6 sati	1,5-3,0 g IV svakih 24 h
Dikloksacilin[c]	0,125-0,5 g svakih 6 h	N / A	N / A	3,125-6,25 mg / kg svakih 6 h	N / A	0,125-0,5 g po svakih 6 sati
nafcilin	Rijetko korišten	1-2 g IV svaka 4 sata	2 g IV svaka 4 sata	N / A	12,5-25 mg / kg IV svakih 6 h ili 8,3-33,3 mg / kg svakih 4h	1-2 g IV svaka 4 sata
oksacilin	Rijetko korišten	1-2 g IV svaka 4 sata	2 g IV svaka 4 sata	N / A	12,5-25 mg / kg IV svakih 6 h ili 8,3-33,3 mg / kg IV svakih 4 h	1-2 g IV svaka 4 sata
Penicilin G[c]	N / A	1-4 milijuna jedinica IV svakih 4-6 sati	4 milijuna jedinica IV svaka 4 sata	N / A	6250-100 000 jedinica / kg IV svakih 6 sati ili 4166,6-66666 jedinica / kg IV svakih 4 sata	0,5-2 milijuna jedinica IV svakih 4-6 sati (maksimalna ukupna dnevna doza: 6 milijuna jedinica/dan)
Penicilin V	0,25-0,5 g svakih 6-12 sati	N / A	N / A	6,25-12,5 mg / kg svakih 8 h	N / A	N / A
Penicilin G benzatin (Ja sam samo)
Za streptokokni faringitis	N / A	1,2 milijuna jedinica IM za 1 dozu	N / A	N / A	25 000–50 000 jedinica/kg IM kao jedna doza ili kod < 27 kg: 300000– 600000 jedinica kao jednokratna doza. ili Ako ≥ 27 kg: 0,9 milijuna jedinica kao jedna doza	1,2 milijuna jedinica IM za 1 dozu
Profilaksa za reumatsku vrućicu	N / A	1,2 milijuna jedinica IM svaka 3-4 tjedna	N / A	N / A	25 000–50 000 jedinica/kg IM svaka 3–4 tjedna	1,2 milijuna jedinica IM svaka 3-4 tjedna
Za rani sifilis	N / A	2,4 milijuna jedinica IM za 1 dozu	N / A	N / A	50000 jedinica / kg IM za 1 dozu	2,4 milijuna jedinica IM za 1 dozu
Za kasni sifilis (isključujući neurosifilis)	N / A	2,4 milijuna jedinica IM/tjedan za 3 tjedna	N / A	N / A	50 000 jedinica/kg IM u 3 doze u razmaku od 1 tjedna	2,4 milijuna jedinica IM za 1 dozu
Penicilin G prokain (IM samo)	N / A	0,3–0,6 milijuna jedinica IM svakih 12 sati	N / A	N / A	25000-50000 jedinica / kg IM svakih 24 h ili 12500-25000 jedinica / kg IM svakih 12 h	0,3 do 0,6 milijuna jedinica IM svakih 12 sati
piperacilin (1,9 mEq natrija/g)	N / A	3 g IV svakih 4-6 sati	3 g IV svaka 4 sata	N / A	50-75 mg / kg IV svakih 6 h ili 33,3-50 mg / kg IV svakih 4 h	3-4 g IV svakih 12 sati
Piperacilin/tazobaktam (2,25 g = 2,0 g piperacilina + 0,25 g	N / A	3,375 g IV q 4-6 h	3,375 g IV u infuziji tijekom 4 h svakih 8 h ili 4.5 g IV svakih 6 sati	N / A	80 mg/kg IV svakih 8 sati	2,25 g IV svakih 8 h do 4,5 g IV svakih 12 h
Betalaktami: Monobaktami
Aztreonam	N / A	1–2 g IV svakih 6–12 sati	2 g IV svakih 6 sati	N / A	30-40 mg/kg IV svakih 6-8 sati	0,5 g IV svakih 8 sati
Betalaktami: Karbapenemi
Ertapenem	N / A	1 g IV svaka 24 sata	1 g IV svaka 24 sata	N / A	N / A	0,5 g IV svaka 24 sata
Imipenem	N / A	0,5–1,0 g IV svakih 6 sati	1 g IV svakih 6 sati	N / A	Za dojenčad 4 tj.-3 mj.: 25 mg / kg IV svakih 6h Za djecu > 3 mjeseca: 15–25 mg/kg IV svakih 6 h	0,125–0,25 g IV svakih 12 sati (može povećati rizik od napadaja)
meropenem	N / A	1 g IV svakih 8 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	20-40 mg/kg IV svakih 8 sati	0,5 g IV svaka 24 sata
Za meningitis	N / A	2g IV svakih 8 sati	2 g IV svakih 8 sati	N / A	40 mg / kg IV svakih 8 h	1 g IV svaka 24 sata
Meropenem/vaborbactam (4 g = meropenem 2 g + vaborbactam 2 g)	N / A	4 g IV svakih 8 sati	4 g IV svakih 8 sati	N / A	N / A	1g IV svakih 12 sati
Doripenem	N / A	0,5 g IV svakih 8 sati	0,5 g IV svakih 8 sati	N / A	N / A	0,25 g IV svaka 24 sata
Fluorokinoloni
Ciprofloksacin	0,5 do 0,75 g q 12 h	0,2-0,4 g IV q 8-12 h	0,4 g IV svakih 8 sati	10-15 mg/kg IV svakih 12 sati (u odabranim okolnostima)	10-15 mg/kg IV svakih 12 sati (u odabranim okolnostima)	0,5 do 0,75 g po svakih 24 h ili 0,2-0,4 g IV svakih 24 h
Produljeno otpuštanje za nekomplicirani cistitis	0,5 g svaka 24 sata tijekom 3 dana	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Delafloksacin	450 mg svakih 12 sati	300 mg IV svakihq 12 h	300 mg IV svakih 12 h	N / A	N / A	N / A
Gemifloksacin	320 mg svaka 24 sata	N / A	N / A	N / A	N / A	160 mg oralno svaka 24 sata
Levofloksacin	0,25-0,75 g svakih 24 h	0,25-0,75 IV g svakih 24 h	0,75 g IV svaka 24 sata	N / A	N / A	0,25-0,5 g po ili IV svakih 48 h
Moksifloksacin	0,4 g svaka 24 sata	0,4 g IV svaka 24 sata	0,4 g IV svaka 24 sata	N / A	N / A	0,4 g svakih 24 h po ili IV
Norfloksacin[c]	0,4 g svakih 12 sati	N / A	N / A	N / A	N / A	0,4 g oralno svaka 24 sata
ofloksacin	0,2-0,4 g svakih 12 h	0,4 g IV svakih 12 sati	0,2–0,4 g IV svakih 12 sati	N / A	N / A	0,1-0,2 g po ili IV svakih 24 h
Macrolidi
Azitromicin	0,5 g 1. dana, zatim 0,25 g svaka 24 sata tijekom 4 dana	0,5 g IV svaka 24 sata	0,5 g IV svaka 24 sata	—	N / A	0,5 g oralno 1. dan, zatim 0,25 g oralno svaka 24 sata tijekom 4 dana ili 0,5 g IV svaka 24 sata
Za negonokokni cervicitis i uretritis	1 g jednokratno	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za putnički proljev	1 g jednokratno	N / A	N / A	5–10 mg/kg za 1 dozu	N / A	N / A
Za tonzilitis ili faringitis	N / A	N / A	N / A	12 mg / kg 5 dana	N / A	N / A
Za upalu srednjeg uha ili pneumoniju stečenu u općoj populaciji	N / A	N / A	N / A	10 mg/kg 1. dan, zatim 5 mg/kg jednom dnevno 2.-5	N / A	N / A
Klaritromicin	0,25-0,5 q 12 h Produljeno oslobađanje: 1 g svakih 24 h	N / A	N / A	7,5 mg/kg svakih 12 h	N / A	0,25-0,5 g po svakih 24 h
Baza eritromicina[c]	0,25-0,5 g svakih 6 h	N / A	N / A	10-16,6 mg / kg svakih 8 h ili 7,5-12,5 mg / kg svakih 6 h	N / A	0,25 g oralno svakih 6 sati
Za GI preoperativnu pripremu crijeva	1 g za 3 doze	N / A	N / A	20 mg/kg za 3 doze	N / A	N / A
Eritromicin laktobionat	N / A	0,5-1 g IV svakih 6 h	1 g IV svakih 6 sati	N / A	3,75-5,0 mg / kg IV svakih 6 h	0,5 g IV svakih 6 sati
Eritromicin gluceptat	N / A	0,5-1 g IV svakih 6 h	1 g IV svakih 6 sati	N / A	3,75-5,0 mg / kg IV svakih 6 h	0,5 g IV svakih 6 sati
Fidaaksomicin za Clostridioides difficile (prethodno Clostridium difficile) infekciju	800 mg IV 5 puta / dan tijekom 14 dana,	N / A	N / A	Doziranje na temelju tjelesne težine za dojenčad ≥ 6 mjeseci i djecu: 16 mg/kg 2 puta dnevno tijekom 10 dana; maksimalno: 200 mg/dozi Doziranje za dojenčad ≥ 6 mjeseci, djecu i adolescente: 4 do < 7 kg, oralna suspenzija: 80 mg 2 puta dnevno tijekom 10 dana 7 do < 9 kg, oralna suspenzija: 120 mg 2 puta dnevno tijekom 10 dana 9 do < 12,5 kg, oralna suspenzija: 160 mg 2 puta dnevno tijekom 10 dana ≥ 12,5 kg, oralna suspenzija, tablete: 200 mg 2 puta dnevno tijekom 10 dana	N / A	N/A (minimalna sistemska apsorpcija)
Sulfonamidi i trimetoprim
Sulfisoksazol	1,0 g svakih 6 sati	25 mg/kg IV svakih 6 sati (nije dostupno u SAD-u)	N / A	30-37,5 mg / kg svakih 6 h ili 20-25 mg / kg svakih 4h	N / A	1 g oralno svakih 12-24 sata
Sulfametizol	0,5-1 g svakih 6-8 sati	N / A	N / A	7,5-11,25 mg / kg svakih 6 h	N / A	N / A
Sulfametoksazol	1 g svakih 8-12 sati	N / A	N / A	25-30 mg/kg svakih 12 sati	N / A	1 g oralno svaka 24 sata
trimetoprim	0,1 g svakih 12 sati ili 0,2 g svaka 24 sata	N / A	N / A	2 mg/kg svakih 12 sati tijekom 10 dana za infekciju mokraćnog sustava	N / A	0,1 g oralno svaka 24 sata
Trimetoprim/sulfameokzasol[f]	0,16 / 0,8 g q 12 h	3-5 mg TMP / kg IV svakih 6-8 h	5 mg TMP / kg IV svakih 6 h	3–6 mg TMP/kg svakih 12 sati	3-6 mg TMP / kg IV svakih 12 h	Ne preporučuje se ako su dostupne druge alternative
For Pneumocystis jirovecii pneumonia[f]	0,32/1,6 g svakih 8 sati tijekom 21 dana	5 mg TMP / kg IV svakih 8 h kroz 21 dan	5 mg TMP / kg IV svakih 6-8 h	5-6,6 mg TMP / kg svakih 8 h ili 3,75-5 mg TMP / kg svakih 6 sati	5-6,6 mg TMP / kg IV svakih 8 h ili 3,75-5 mg TMP / kg IV svakih 6 h	Ako nema drugih alternativa, 5 mg TMP / kg IV svakih 24 h ili 1,25 mg TMP / kg IV svakih 6 h
Tetraciklini
Doksiciklin	0,1 g svakih 12 sati	0,1 g IV svakih 12 sati	0,1 mg IV svakih 12 h	Dob > 8 godina: 2–4 mg/kg svakih 24 sati ili 1-2 mg / kg svakih 12 h	Dob > 8 godina: 2–4 mg/kg IV svakih 24 sati ili 1-2 mg / kg IV svakih 12 h	0,1 g IV ili PO svakih 12 h
Eravaciklin	N / A	1 mg/kg IV svakih 12 sati	Isto kao doza za odrasle	N / A	N / A	Isto kao doza za odrasle
Minociklin	0,1 g svakih 12 sati	0,1 g IV svakih 12 sati	0,1 g IV svakih 12 sati	N / A	N / A	0,1 g IV ili PO svakih 12 h
Omadaciklin	0,45 g svaka 24 sata x 2 doze, zatim 0,3 g svaka 24 sata	0,2 g IV 1. dana, zatim 0,1 g IV svaka 24 sata	Isto kao doza za odrasle	N / A	N / A	Isto kao doza za odrasle
Tetraciklin[c]	0,25-0,5 g Q 6 h	N / A	N / A	Dob > 8 godina: 6.25–12.5 mg/kg svakih 6 sati	N / A	Umjesto tetraciklina koristi se doksiciklin
Tigeciklin	N / A	100 mg, a zatim 50 mg (25 mg kod teške hepatalne disfunkcije) IV svakih 12 h	Isto kao doza za odrasle	N / A	N / A	Isto kao doza za odrasle
Drugi
Klindamicin	0,15-0,45 g svakih 6 h	0,6 g IV svakih 6 h 0.9 g IV svakih 8 h	0,9 g IV svakih 8 sati	6.2.-6.6. mg / kg svakih 8 h ili 2-5 mg/kg svakih 6 sati	6,6-13,2 mg / kg IV svakih 8 h ili 5-10 mg / kg IV svakih 6 h	0,15-0,45 g po svakih6 sati ili 0,6-0,9 g IV svakih 6-8 h
Kloramfenikol	0,25-1 g svakih 6 sati	0,25–1,0 g IV svakih 6 sati	1 g IV svakih 6 sati	N / A	12,5-18,75 mg / kg IV svakih 6 h	0,25–1,0 g IV svakih 6 sati
Za meningitis	N / A	12,5 mg/kg svakih 6 sati (maksimalno: 4 g/dan)	12,5 mg/kg IV svakih 6 sati (maksimalno: 4 g/dan)	N / A	18,75-25 mg / kg IV svakih 6 h	12,5 mg/kg IV svakih 6 sati (maksimalno: 4 g/dan)
Kolistin (polimiksin E)	N / A	2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 doze	2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 doze	N / A	N / A	1,5 mg/kg svakih 36 sati
Dalbavancin	N / A	1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije	1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije	N / A	N / A	1125 mg jednokratno ili 750 mg nakon čega slijedi 375 mg 7 dana kasnije
Daptomicin	N / A	4-6 mg/kg IV svaka 24 sata	8-10 mg / kg IV svakih 24 sata	N / A	N / A	4-6 mg/kg IV svakih 48 sati
Fidaksomicin	0,2 g svakih 12 sati	N / A	N / A	N / A	N / A	0,2 g oralno svakih 12 sati
Fosfomicin	3 g u 100 mL vode jednokratno	Nije dostupno u SAD-u	N / A	N / A	N / A	3 g u 100 mL vode jednokratno
Lefamulin	0,6 g svakih 12 sati	0,15 g IV svakih 12 sati	Isto kao doza za odrasle	N / A	N / A	Isto kao doza za odrasle
Linezolid	0,6 g svakih 12 sati	0,6 g IV svakih 12 sati	0,6 g IV svakih 12 sati	10 mg/kg svakih 8 sati	10 mg / kg IV svakih 8 h	0,6 g IV ili oralno svakih 12 sati
Metronidazol
Za anaerobnu infekciju	7,5 mg/kg svakih 6 sati (ne smije prelaziti 4 g/dan)	7,5 mg/kg IV svakih 6 sati (ne smije prelaziti 4 g/dan)	7,5 mg/kg IV svakih 6 sati (ne smije prelaziti 4 g/dan)	7,5 mg / kg svakih 6 h	7,5 mg / kg IV svakih 6 h	3,75 mg/kg IV ili oralno svakih 6 sati (ne smije prelaziti 2 g/dan)
Za trihomonijazu	2 g po 1 dozi ili 0,5 g svakih 12 h 7 dana	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za Clostridioides difficile–uzrokovani proljev diarrhea (pseudomembranozni kolitis)	0,5 g svakih 6-8 sati tijekom 10-14 dana	500 mg IV svakih 6-8 h	500 mg IV svakih 6 sati	7,5 mg / kg svakih 8 h	7,5 mg / kg IV svakih 6 h	250 mg po ili IV svakih 8 h
Za amebijazu	0,5–0,75 g svakih 8 sati tijekom 10 dana nakon čega slijedi paromomicin oralno 0,5 g svakih 8 sati tijekom 7 dana	0,75 g IV svakih 8 sati tijekom 10 dana nakon čega slijedi paromomicin oralno 0,5 g svakih 8 sati tijekom 7 dana	0,75 g IV svakih 8 sati tijekom 10 dana nakon čega slijedi paromomicin oralno 0,5 g svakih 8 sati tijekom 7 dana	11,6-16,6 mg/kg svakih 8 sati tijekom 7-10 dana	11,6-16,6 mg/kg IV svakih 8 sati tijekom 7-10 dana	N / A
Za đardiozu	0,25 g svakih 6-8 sati tijekom 5-7 dana	N / A	N / A	5 mg/kg svakih 6-8 sati tijekom 5 dana	N / A	N / A
Makrokristali nitrofurantoina	50-100 mg svakih 6 sati	N / A	N / A	1,25-1,75 mg / kg svakih 6 h	N / A	Nije preporučeno
Nitrofurantoin monohidrat/makrokristali	100 mg svakih 12 sati	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Oritavancin	N / A	1200 mg kao jedna doza	1200 mg kao jedna doza	N / A	N / A	1200 mg kao jedna doza
Kvinupristin / dalfopristin	N / A	7,5 mg / kg IV svakih 8-12 h	7,5 mg / kg IV svakih 8 h	N / A	7,5 mg / kg IV q 12 sati za komplicirane infekcije kože i potkožja ili 7,5 mg / kg q 8 svakih za teške infekcije	7,5 mg / kg IV svakih 8-12 h
Rifampin[c]
Za plućnu TBC (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)	0,6 g svaka 24 sata	0,6 g IV svaka 24 sata	N / A	5-10 mg / kg svaki 12 h ili 10-20 mg/kg svaka 24 sata	10-20 mg/kg IV svaka 24 sata	0,3-0,6 g IV ili PO svakih 24 h
Kontakt s meningokokom	0,6 g svakih 12 sati za 4 doze	N / A	N / A	Dob ≥ 1 mj.: 10 mg / kg svakih 12 h kroz 2 dana DOb < 1 mjeseci: 5 mg/kg svakih 12 sati kriz 2 dana	N / A	0,6 g oralno svakih 12 sati u 4 doze
Za Haemophilus influenzae izloženost	20 mg/kg svaka 24 sata tijekom 4 dana (ne smije prijeći 600 mg svaka 24 sata)	N / A	N / A	20 mg/kg svaka 24 sata tijekom 4 dana Dob < 1 mjeseci: 10 mg/kg svakih 24 sati kroz 4 dana	N / A	20 mg/kg svaka 24 sata tijekom 4 dana (ne smije prijeći 600 mg svaka 24 sata)
Za stafilokokne infekcije (koristi se s penicilinom, cefalosporinom ili vankomicinom)	0,3 g svakih 8 sati ili 0,6-0,9 g svakih 24 h	0,3 g IV svakih 8 sati ili 0,6-0,9 g IV svakih 24 h	0,3 g IV svakih 8 sati ili 0,6-0,9 g IV svakih 24 h	—	—	0,3 g IV ili PO svakih 8 h ili 0,6-0,9 g IV ili PO svakih 24 h
Rifapentin
Za plućnu TBC (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)	Početna faza (2 mj): 0,6 g dva puta / tjedan Faza nastavka (4 mj): 0,6 g jednom / tjedan	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za latentnu TBC (u kombinaciji s izonijazidom)	0,9 g jednom / tjedan (3 mj)	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Tedizolid	200 mg svaka 24 sata	200 mg IV svakih 24 h	200 mg IV svakih 24 h	N / A	N / A	200 mg po ili IV svakih 24 h
Telavancin	N / A	10 mg / kg IV svakih 24 h	10 mg / kg IV svakih 24 h	N / A	N / A	N / A
Vancomicin	125 mg svakih 6 sati (učinkovito samo za C. difficile– inducirani proljev)	15 mg/kg IV svakih 12 sati (često 1 g svakih 12)	25 mg / kg jednom, zatim 15-20 mg / kg IV, 8–12 hg	N / A	13 mg / kg IV svakih 8 h ili 10 mg / kg IV svakih 6 h	0,5–1,0 g IV svaki tjedan [h]
Za meningitis	N / A	N / A	15-20 mg / kg IV qsvakih 12 sati	N / A	15 mg/kg IV svakih 6 sati	15 mg/kg IV svaki tjedan [h]

Trajanje

Antibiotike treba davati nekoliko dana nakon nestanka objektivnih znakova sistemske infekcije (npr. nestanak vrućice, simptoma i patoloških laboratorijskih nalaza). Za neke infekcije (primjerice, endokarditis, tuberkulozu, osteomijelitis, lepra), antibiotici se prmjenjuju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci kako bi se spriječio relaps.

Komplikacije

Komplikacije antibiotske terapije uključuju superinfekcije nesusceptibilnim bakterijama ili gljivama, te nuspojave koje mogu dovesti do kožnih, bubrežnih, hematoloških, neuroloških ili GI oštećenja ili disfunkcije.

Nuspojave su čest razlog prekida primjene lijeka i supstitucije drugim antibiotikom na čije djelovanje su bakterije osjetljive; ponekad nema alternativa.

Pregled mehanizama rezistencije na antibiotike

Ovaj video je nastao kao suradnja između The Manuals i Osmosis.

Rezistencija na antibiotike

Rezistencija na antibiotik može biti intrizična u određene bakterijske vrste ili može biti stečena mutacijama ili stjecanjem gena za antibiotsku rezistenciju od drugih mikroorganizama. Različiti mehanizmi rezistencije kodirani su tim genima (vidi tablicu Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike). Geni za rezistenciju mogu se prenositi između dvije bakterijske stanice sljedećim mehanizmima:

Transformacija (unos gole DNK iz drugog organizma)
Transdukcija (infekcija bakteriofagom)
Konjugacija (razmjena genetskog materijala u obliku ili plazmida, koji su dijelovi neovisno replicirajuće ekstrakromosomske DNK ili u obliku transpozona, koji su pomični dijelovi kromosomske DNK)

Plazmidi i transpozoni mogu brzo širiti gene za rezistenciju.

Uporaba antibiotika prvenstveno eliminira dobro osjetljive bakterije, čime se povećava udio rezistentnih bakterija. Antibiotici imaju ovakav učinak ne samo na patogene bakterije, nego i na normalnu mikrobiotu; rezistentna normalna mikrobiota može postati rezervoar gena za rezistenciju koji se mogu širiti i na patogene bakterije.

Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike

Mehanizam	Primjer
MLSB = makrolid, linkozid, streptogramin B.
Smanjena propusnost vanjske stanične membrane	Gubitak D2 porina vanjske membrane u imipenem rezistentnom Pseudomonas aeruginosa
Enzimska inaktivacija	Proizvodnja beta-laktamaze koja inaktivira peniciline kod npr. Staphylococcus aureus, Haemophilus influenzae, i Escherichia coli koji su rezistentni na penicilin Proizvodnja enzima koji inaktiviraju aminoglikozide kod enterokoka rezistentnih na gentamicin
Promjene mjesta djelovanja (mete)	Smanjen afinitet proteina koji se veže penicilin za beta-laktamski antibiotik (primjerice, kod meticilin rezistentnog Staphylococcus aureus [MRSA] ili u Streptococcus pneumoniae sa smanjenom osjetljivošću na penicilin) Smanjen afinitet metilirane ribosomalne RNK mete za makrolide, klidamicin i kvinupristin kod MLSB-rezistentnog S. aureus Smanjen afinitet promjenjenog prekursora stanične stijenke za vankomicin (primjerice, u Enterococcus faecium) Smanjen afinitet DNK giraze za fluorokinolone kod S. aureus rezistentnog na fluorokinolone
Povećana aktivnost efluentne pumpe antibiotika	Povećano istjecanje tetraciklina, makrolida, klindamicina ili fluorokinolona (primjerice, u S. aureus)
Zaobilaženje inhibicije antibioticima	Razvoj bakterija mutanata koji mogu opstati na produktima koji su prisutni u okolišu (npr. timidin), a ne samo na produktima sintetiziranim unutar bakterije ili mogu pretjerano proizvoditti cilj lijeka, smanjujući učinak tog puta (npr. u određenim bakterijama izloženih sulfametoksazolu / trimetoprimu).