(Vidi također Antibiotici u novorođenčadi .)

Antibiotici imaju mnogo mehanizama djelovanja, uključujući sljedeće:

• Inhibiranje sinteze stanične stijenke

• Povećanje propusnosti stanične stijenke

• Ometanje sinteze proteina, metabolizma nukleinskih kiselina i drugih metaboličkih procesa (npr. sinteza folne kiseline)

Antibakterijski lijekovi ponekad stupaju u interakcije s drugim lijekovima, povisujući ili snizujući njihovu serumsku koncentraciju, na način da smanjuju ili povećavaju njihov metabolizam ili različitim drugim mehanizmima (vidi tablicu Česte interakcije antibiotika s drugim lijekovima). Većina klinički važnih interakcija odnosi se na lijekove s uskom terapijskom širinom (tj. toksična koncentracija je blizu terapijskoj). Također, drugi lijekovi mogu povećati ili smanjiti serumsku koncentraciju antibiotika.

Mnogi antibakterijski lijekovi su kemijski srodni pa su zato svrstani u skupine. Premda lijekovi unutar svake skupine imaju određene sličnosti po građi i funkciji, često imaju različitu farmakologiju i spektar djelovanja.

Za liječenje teških infekcija često su potrebne kombinacije antibiotika jer više vrsta bakterija može biti prisutno ili zbog sinergističkog djelovanja protiv jedne bakterijske vrste. Sinergizam je obično definiran kao brže i kompletnije baktericidno djelovanje kombinacije antibiotika u usporedbi na djelovanje pojedinog antibiotika. Uobičajen je primjer antibiotik koji djeluje na staničnu stijenku (npr. beta-laktam, vankomicin) u kombinaciji s aminoglikozidom.

Antibiotici se mogu grupirati u 3 opće kategorije (1) na temelju farmakokinetike koja optimizira antimikrobno djelovanje (farmakodinamika):

• Ovisno o koncentraciji: veličina razlike za koju vršna koncentracija premašuje MIK (obično izražena kao omjer vršne koncentracije i MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću

• Ovisno o vremenu: trajanje intervala doziranja u kojem koncentracija antibiotika premašuje MIK (obično izraženo kao postotak vremena iznad MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću

• Ovisno o ekspoziciji: količina lijeka u odnosu na MIK (količina lijeka je 24-h područje ispod krivulje koncentracija-vrijeme ("area under the curve" - AUC₂₄); omjer AUC₂₄ i MIK-a najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću)

Aminoglkozidi, fluorokinoloni i daptomicin iskazuju baktericidnu aktivnost ovisnu o koncentraciji. Povišenjem njihove koncentracije sa koncentracije neznatno iznad MIK-a na koncentraciju daleko iznad MIK-a raste njihova baktericidna aktivnost. Nadalje, ako koncentracije aminoglikozida i fluorokinolona čak vrlo kratko premaše MIK, dolazi do postantibiotskog učinka (PAU) na rezidualne bakterije; duljina trajanja PAU je također ovisna o koncentraciji. Ako je PAU dugotrajan, koncentracija lijeka može biti ispod MIK-a duži period bez gubitka učinkovitosti, što omogućava rjeđe doziranje. Posljedica toga je da su aminoglikozidi i fluorokinoloni obično najučinkovitiji u obliku intermitentnih bolusa kojima se postižu vršne serumske koncentracije ≥10 puta od MIK-a bakterije; koncetracija netom prije sljedeće doze ("trough" koncentracija) obično nije bitna.

Beta–laktami, klaritromicin i eritromicin iskazuju baktericidnu aktivnost ovisnu o vremenu. Povećanjem njihove koncentracije iznad MIK-a ne dolazi do povećanja njihove baktericidne aktivnosti, a njihovo ubijanje in vivo općenito je sporo. Osim toga, budući da rezidualne inhibicije bakterijskog rasta ili nema ili je ona vrlo kratkotrajna nakon pada koncentracije ispod MIK-a (tj. minimalni PAU), beta–laktami su najčešće učinkoviti kada koncentracija slobodnog lijeka u serumu (lijek koji nije vezan za serumske proteine) premašuje MIK tijekom ≥ 50% vremena. Dugi poluživot ceftriaksona u serumu (~8 sati) omogućava slobodnoj serumskoj koncentraciji da premaši MIK vrlo osjetljivih patogena za vrijeme čitavog 24–h intervala doziranja. Međutim, beta-laktame koji imaju serumski poluživot ≤ 2 sata potrebno je često dozirati ili primjenjivati putem kontinuirane infuzije kako bi se optimiziralo vrijeme iznad MIK-a.

Većina antimikrobnih lijekova ima antibakterijsko djelovanje ovisno o izloženosti koje najbolje karakterizira omjer AUC-MIK. Vankomicin, tetraciklini i klindamicin su primjeri.

Vrijeme u odnosu na koncentraciju jedne doze hipotetskog antibiotika.

Postoje 3 farmakokinetička/farmakodinamička parametra povezana s učinkovitošću antimikrobnih lijekova: Omjer vršne koncentracije u serumu i MIK-a Postotak vremena iznad MIK-a Omjer 24-h AUC-a prema MIK-u

Referenca učinkovitosti

• 1. A PK/PD Approach to Antibiotic Therapy. RxKinetics. Accessed 7/22/18.

Ruta primjene

Za mnoge antibiotike, oralna primjena dovodi do terapijske razine u krvi gotovo jednako brzo kao i kod IV primjene. Međutim, IV primjena lijeka koji je inače dostupan i u peroralnom obliku preferira se u sljedećim okolnostima:

• Oralni antibiotici se ne mogu tolerirati (npr. zbog povraćanja).

• Oralni antibiotici se slabo absorbiraju (npr. uslijed malapsorpcije nakon operacije crijeva ili oštećene peristaltike [npr. kod korštenja opioida]).

• Kod kritično bolesnih pacijenata može doći do smanjene perfuzije GI trakta, a i čak kratkotrajno odlaganje oralnom primjenom može biti štetno.

Posebne skupine populacije

Dozu i režim primjene antibakterijskih lijekova treba prilagoditi kod sljedećih skupina:

• Dojenčad

• Starije osobe

• Bolesnici s zatajenjem bubrega (vidi tablicu Uobičajene doze često propisivnih antibiotika)

• Pacijenti koji imaju insuficijenciju jetre (najčešće za cefoperazon, kloramfenikol, metronidazol, rifabutin i rifampicin)

• Pretili pacijenti

• Bolesnici s cističnom fibrozom

Trudnoća i dojenje utječu na izbor antibiotika. Penicilini, cefalosporini i eritromicin su među najsigurnijim antibioticima tijekom trudnoće; tetraciklini su kontraindicirani. Većina antibiotika doseže dovoljne koncentracije u majčinom mlijeku da utječu na dojeno dijete, što ponekad kontraindiicra njihovo korištenje u dojilja.

Uobičajene doze često propisivnih antibiotika^a

Lijek	Doza za odrasle	Pedijatrisjka doza (dob > 1 mjeseca)	Doza kod zatajenja bubregabb (CrCl <10 mL/min)
Oralna primjena	Parenteralna primjena	Teške infekcije	Oralna primjena	Parenteralna primjena
aVidi također Preporučene doze odabranih parenteralnih antibiotika za novorođenčad, Preporučene doze odabranih aminoglikozida za novorođenčadDoziranje vankomicina za novorođenčad, i Preporučene doze odabranih oralnih antibiotika za novorođenčad.
b ab Početna udarna doza treba biti ekvivalentna uobičajenoj dozi za pacijente s normalnom funkcijom bubrega, nakon čega slijedi doza prilagođena za zatajenje bubrega. Za prilagodbu doziranja aminoglikozida trebale bi se koristiti vršne koncentracije (1 sat nakon početka 30 minutne IV infuzije) i koncentracije netom prije sljedeće doze - tzv. "trough" koncentracije (30 min prije sljedeće doze).
c bc Brzinu ili opseg apsorpcije se smanjuje kad se lijek uzima s hranom.
d cd Doziranje ne smije premašiti doziranje za odrasle.
e deTi lijekovi se općenito izbjegavaju u djece.
f ef Doza se temelji na TMP.
g fg Standard skrbi za doziranje ovog antibiotika za teške infekcije je kompleksan i brzo se razvija (vidi raspravu o lijeku za više informacija).
h Doze treba prilagoditi kako bi se postigla konstantna koncentracija od 15-20 mg/L. Kada je tehnički moguće, poželjno je prilagoditi doze prema AUC24/MIC omjeru.
ii Osim toga, intratekalna ili intraventrikularna primjena vankomicina od 10-20 mg/dan može biti potrebna, a dozu je potrebno prilagoditi kako bi se postigla "trough" koncentracija u likvoru od 10-20 mcg/mL.
AUC24 = 24-h površina ispod krivulje koncentracija-vrijeme; MIK = minimalna inhibitorna koncentracija; N/A = nije primjenjivo; TMP = trimetoprim.
AMINOGLIKOZIDI
Amikacin	N/A	15 mg / kg IV jednom / dan  ili 7,5 mg/kg q 12 h	15 mg/kg IV jednom/dan  ili 7,5 mg/kg IV q 12 h	N/A	5-7,5 mg/kg IV q 12 h	1,5-2,5 mg/kg IV q 24-48 h
Gentamicin	N/A	5–7 mg/kg IV 1×/dan  ili 1,7 mg/kg IV q 8 h	5–7 mg/kg IV 1×/dan	N/A	1-2,5 mg/kg IV q 8 h	0,34 do 0,51 mg/kg IV q 24-48 h
Za sinergističko djelovanje s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa uzrokovanog patogenima osjetljivih na gentamicin	N/A	1 mg/kg IV q 8 h	N/A	N/A	1 mg/kg IV q 8 h	Za doziranje je potrebna konzutacija infektologa Doziranje se prilagođava kako bi se postigla vršna serumska koncentracija od 3-4 mcg/mL i "trough" koncentracija (koncentracija netom prije sljedeće doze) od <1 mcg/mL
Za endokarditis uzrokovan streptokokom ili Staphylococcus aureus	—	1 mg/kg IV q 8 h  ili 3 mg/kg IV jednom / dan	N/A	N/A	1 mg/kg IV q 8 h  ili 3 mg/kg IV jednom/dan	N/A
Neomicin
Za preoperativnu antiseptičnu terapiju crijeva (s eritromicinom i mehaničkim čišćenjem)	1 g u tri doze (npr. u 13, 14 i 23 sata, na dan prije operacije)	N/A	N/A	15 mg/kg q 4h 2 dana  ili 25 mg/kg u 13, 14 i 23 sata, na dan prije operacije	N/A	N/A
Za hepatalnu komu	1–3 g qid	N/A	N A	0,6-1,75 g / m2 q 6 h  ili 0,4-1,2 g / m2 q 4 h	N A	N / A
Streptomicin
Za TBC	N / A	15 mg/kg IM q 24 h (1.0 g/dan maksimalna doza) inicijalno, zatim 1.0 g 2–3 puta/tj.	N / A	N / A	20-40 mg / kg IM jednom / dan	7,5 mg / kg IM q 72-96 h (maksimalno: 1 g)
Za sinergiju s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa	N / A	7,5 mg / kg IM q 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A
Tobramicin	N / A	5–7 mg/kg IV 1×/dan  ili 1,7 mg / kg IV q 8 h	5–7 mg/kg IV 1×/dan  ili 1,7 mg / kg IV q 8 h	N / A	1-2,5 mg / kg IV q 8 h	0,34 do 0,51 mg / kg IV q 24-48 h
Beta-laktami: Cefalosporini (1. generacije)
Cefadroksil	0,5-1 g q 12 h	N / A	N / A	15 mg/kg q 12 h	N / A	0.5 g q 36 h
Cefazolin	N / A	2 g IV q 8 h	2 g IV q 8 h	N / A	16,6-33,3 mg / kg IV q 8 h	1–2 g q 24–48 h
Cefaleksin	0,25-0,5 g Q 6 h	N / A	N / A	6.25-12.5 mg / kg q 6 h  ili 8,0-16 mg / kg q 8 h	N / A	0.25–0.5 g q 24–48 h
Beta-laktami: Cefalosporini (2. generacije)
cefaklor bcc	0,25-0,5 g q 8 h	N / A	N / A	10–20 mg q 12 h  ili 6,6-13,3 mg / kg q 8 h	N / A	0.5 g q 12 h
Cefotetan	N / A	1–3 g IV q 12 h	2–3 g IV q 12 h	N / A	20–40 mg/kg q 12 h	1–3 g q 48 h
Cefoksitin	N / A	1 g IVq 8 h do 2 g IV q 4 h	2 g IV q 4 h  ili 3 g IV q 6 h	N / A	27–33 mg/kg q 8 h ili, za teške infekcije, 25–40 mg/kg q6h	0.5–1.0 g IV q 24–48 h
Cefprozil	0.25 g q 12 h  ili 0.5 g q 12–24 h	N / A	N / A	15 mg/kg q 12 h (za otitis media)	N / A	0.25 g q 12–24 h
Cefuroksim	0,125-0,5 g q 12 h	0,75-1,5 g IV q 6-8 h	1 g IV q 6 h	10–15 mg/kg suspenzije q 12 h; za stariju djecu, 125–250 mg tablete q 12 h	25–50 mg/kg q 8 h	0,25-0,5 g po q 24 h  ili 0.75 g IV q 24 h
Za meningitis	—	—	3 g IV q 8 h	—	50–60 mg/kg q 6 h	—
Beta-laktami: Cefalospoorini (3. generacija)
Cefotaksim	N / A	1 g q 12 h do 2 g q 4 h	2 g IV q 4 h	N / A	8,3-33,3 mg / kg IV q 4 h  ili 16,6-66,6 mg / kg q 6 h	1–2 g q 24 h
Cefpodoksim cdd	0,1 do 0,4 g q 12 h	N / A	N / A	5 mg/kg q 12 h	N / A	0,1 do 0,4 g po q 24 h
Ceftazidim	N / A	1 g q 12 h do 2 g q 8 h	2 g IV q 8 h	N / A	25–50 mg/kg q 8 h	0.5 g q 24–48 h
Ceftazidim / avibaktam (2,5 g = ceftazidim 2 g + avibaktam 0,5 g)	N / A	2,5 g IV q 8 h	2,5 g IV q 8 h	N / A	N / A	0,94 g IV q 24–48 h
Ceftibuten bcc	0.4 g q 24 h	N / A	N / A	9 mg / kg jednom / dan	N / A	0.1 g q 24 h
Ceftriakson	N / A	1–2 g q 24 h	2 g IV q 24 h	N / A	50-75 mg / kg IV q 24 h ili 25-37,5 mg / kg q 12 h  ili 25–30 mg/kg q 12 h	Isto kao doza za odrasle
Za meningitis	N / A	2 g IV q 12 h	2 g IV q 12 h	N / A	50 mg/kg q 12 h ili 100 mg/kg q 24 h (ne prijeći 4 g/dan); Udarna doza od 100 mg/kg (ne prijeći 4 g) može se primjeniti na početku terapije	2 g IV q 12 h
Beta-laktami: Cefalosporini (4. generacija)
Cefepim	N / A	1–2 g q 8–12 h	2 g IV q 8 h	N / A	50 mg/kg q 8–12 h	0,25-1 g IV q 24 h
Beta-laktami: Cephalosporin (5. generacija)
Ceftarolin	N / A	0.6 g IV q 12 h	0.6 g IV q 12 h	N / A	N / A	0,2 g IV q 12 h
Noviji cefalosporini
Ceftolozan / tazobaktam (1,5 g = ceftolozan 1 g + tazobaktam 0,5 g)	N / A	1,5 g IV q 8 h	1,5 g IV q 8 h	N / A	N / A	0,75 g IV jednom, zatim 0,15 g IV q 8 h
Beta-laktami: Penicilini
Amoksicilin	0,25-0,5 g q 8 h  ili 0.875 g q 12 h	N / A	N / A	12.5-25 mg/kg q 12 h  ili 7-13 mg / kg q 8 h	N / A	0,25-0,5 g po q 24 h
Za profilaksu endokarditisa	2 g po 1 dozi	N / A	N / A	50 mg/kg 1 h prije zahvata	N / A	2 g po 1 doza
Amoksicilin / klavulanat	0,25-0,5 g q 8 h  ili 0.875 g q 12 h	N / A	N / A	Ako 40 kg: doza za odrasle	N / A	0,25-0,5 g po q 24 h
Amoksicilin / klavulanat, ES-600	N / A	N / A	N / A	45 mg/kg q 12 h	N / A	N / A
Amoksicilin / klavulanat, produženo otpuštanje	2 g q 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Ampicilin	N / A	0,5-2,0 g IV q 4-6 h	2 g IV q 4 h	N / A	25–50 mg/kg q 6 h	0,5-2,0 g IV q 12-24 h
Za meningitis	N / A	2 g IV q 4 h	2 g IV q 4 h	N / A	50–100 mg/kg q 6 h	2 g IV q 12 h
Ampicilin / sulbaktam (3 g = 2 g ampicilin + 1 g sulbaktam)	N / A	1,5-3,0 g IV q 6 h	3 g IV q 6 h	N / A	25–50 mg/kg q 6 h	1,5-3,0 g IV q 24 h
Dikloksacilin bcc	0,125-0,5 g q 6 h	N / A	N / A	3,125-6,25 mg / kg q 6 h	N / A	0,125-0,5 g po q 6 sati
Nafcilin	Rijetko se primjenjuje	2 g IV q 4 h	2 g IV q 4 h	N / A	12,5-25 mg / kg IV Q6 h  ili 8,3-33,3 mg / kg q 4h	1-2 g IV q 4 h
Oksacilin	Rijetko se primjenjuje	2 g IV q 4 h	2 g IV q 4 h	N / A	12,5-25 mg / kg IV q 6 h  ili 8,3-33,3 mg / kg IV q 4 h	1-2 g IV q 4 h
Penicilin Gc c	0.25–0.5 g q 6–12 h (penicilin V)	1–4 milijuna jedinica q 4–6 h)	4 milijuna jedinica IV q 4 h	Penicilin VK 6,25-12,5 mg / kg q 8 h	6250-100 000 jedinica / kg IV q 6 sati  ili 4166,6-66666 jedinica / kg IV q 4 sata	0,5–2 milijuna jedinica q 4–6 h (maksimalna ukupna dnevna doza je 6 milijuna jed./dan)
Penicilin G benzatin (benzilpenicilin)
Za streptokokni faringitis	N / A	1,2 milijuna jedinica IM × 1 doza	N / A	N / A	25000-50000 jed./kg IM u jednokratnoj dozi  ili kod < 27 kg: 300000– 600000 jedinica kao jednokratna doza.  ili kod ≥ 27 kg:: 0.9 milijuna jedinica kao jedna doza	1,2 milijuna jedinica IM × 1 doza
Profilaksa za reumatsku vrućicu	N / A	1,2 milijuna jedinica IM q 3–4 tj.	N / A	N / A	25000–50000 jed./kg IM q 3–4 tj.	1,2 milijuna jedinica IM q 3–4 tj.
Za rani sifilis	N / A	2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza	N / A	N / A	50000 jedinica / kg IM za 1 dozu	2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza
Za kasni sifilis (isključujući neurosifilis)	N / A	2,4 milijuna jedinica IM/tj.	N / A	N / A	50000 jed./kg IM u 3 doze u razmaku od 1 tj.	2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza
Penicilin G prokain (samo IM)	N / A	0,3–0,6 milijuna jedinica q 12 h	N / A	N / A	25000-50000 jedinica / kg IM q 24 h  ili 12500-25000 jedinica / kg IM q 12 h	0,3–0,6 milijuna jedinica q 12 h
Piperacilin (1.9 mEq Na/g)	N / A	3 g IV q 4-6 h	3 g IV q 4 h	N / A	50-75 mg / kg IV Q6 h  ili 33,3-50 mg / kg IV Q4 h	3–4 g q 12 h
Piperacilin/tazobaktam (2.25 g = 2.0 g piperacilina + 0,25 g tazobaktama)	N / A	3,375 g IV q 4-6 h	3,375 g IV u infuziji tijekom 4 h q 8 h ili 4.5 g IV q 6 sati	N / A	80 mg/kg q 8 h	2,25 g IV q 8 h do 4,5 g IV q 12 h
Tikarcilin (5.2 mEq Na/g)	N / A	3 g IV q 4-6 h	3 g IV q 4 h	N / A	Ako < 60 kg: 50 mg / kg IV q 4-6 h	1-2 g IV q 12 h
Tikarcilin/klavulanat (3.1 g = 3 g tikarcilina + 0,1 g klavulanske kiseline)	N / A	3,1 g IV q 4-6 h	3,1 g IV q 4h	N / A	Ako<< 60 kg: 50 mg / kg IV (na osnovi tikarcilina) q 4–6 h	2 g IV q 12 h
Beta-laktami: monobaktami
Aztreonam	N / A	1–2 g q 6–12 h	2 g IV q 6 h	N / A	30–40 mg/kg q 6–8 h	0,5 g IV q 8 h
Beta-laktami: karbapenemi
Ertapenem	N / A	1 g IV q 24 h	1 g IV q 24 h	N / A	N / A	0,5 g IV q 24 h
Imipenem	N / A	0,5–1,0 g IV q 6 h	1 g IV q 6 h	N / A	Za dojenčad 4 tj.-3 mj.: 25 mg / kg IV q 6h Za djecu >3 mj: 15-25 mg / kg IV q 6 sati	0,125–0,25 g q 12 h (može povećati rizik od konvulzija)
Meropenem	N / A	1 g IV q 8 h	2 g IV q 8 h	N / A	20–40 mg/kg q 8 h	0,5 g IV q 24 h
Za meningitis	N / A	2 g / kg IV q 8 h	—	N / A	40 mg / kg IV q 8 h	—
Meropenem / vaborbactam (4 g = meropenem 2 g + vaborbaktam 2 g)	N / A	4 g IV q 8 h	4 g IV q 8 h	N / A	N / A	1 g IV q 12 h
Doripenem	N / A	0,5 g IV q 8 h	0,5 g IV q 8 h	N / A	N / A	0,25 g IV q 24 h
Fluorokinolonidee
Ciprofloksacin	0,5 do 0,75 g q 12 h	0,2-0,4 g IV q 8-12 h	0,4 g IV q 8 h	10–15 mg/kg q 12 h (u odabranim stanjima)	10–15 mg/kg q 12 h (u odabranim stanjima)	0,5 do 0,75 g po q 24 h  ili 0,2-0,4 g IV q 24 h
Produljeno otpuštanje za nekomplicirani cistitis	0,5 g q 24 h × 3 dana	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Delafloksacin	450 mg q 12 h	300 mg IV q 6 h	300 mg IV q 6 h	N / A	N / A	N / A
Gemifloksacin	320 mg q 24 h	N / A	N / A	N / A	N / A	160 mg q 24 h
Levofloksacin	0,25-0,75 g q 24 h	0,25-0,75 IV g q 24 h	0,75 g IV q 24 h	N / A	N / A	0,25-0,5 g po ili IV q 48 h
Moksifloksacin	0,4 g q 24 h	0,4 g IV q 24 h	0,4 g IV q 24 h	N / A	N / A	0,4 g q 24 h po ili IV
Norfloksacin bcc	0,4 g q 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A	0,4 g q 24 h
Ofloksacin	0,2-0,4 g q 12 h	0,4 g IV q 12 h	0,2–0,4 g IV q 12 h	N / A	N / A	0,1-0,2 g po ili IV q 24 h
Makrolidi
Azitromicin	0,5 g 1. dan, zatim 0,25 g q 24 h × 4 dana	0,5 g IV q 24 h	0,5 g IV q 24 h	—	N / A	0,5 g 1.dan, zatim 0,25 g q 24 h PO × 4 dana ili 0,5 g IV q 24 h
Za negonokokni cervicitis i uretritis	1 g jednokratno	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za putnički proljev	1 g jednokratno	N / A	N / A	5–10 mg/kg jednokratno	N / A	N / A
Za tonzilitis ili faringitis	N / A	N / A	N / A	12 mg / kg 5 dana	N / A	N / A
Za upalu srednjeg uha ili pneumoniju stečenu u općoj populaciji	N / A	N / A	N / A	10 mg/kg 1. dan, zatim 5 mg/kg 1×/dan 2.–5. dan	N / A	N / A
Klaritromicin	0,25-0,5 q 12 h Produljeno oslobađanje: 1 g q 24 h	N / A	N / A	7,5 mg / kg q 12 h	N / A	0,25-0,5 g po q 24 h
Eritromicin baza c c	0,25-0,5 g q 6 h	N / A	N / A	10-16,6 mg / kg q 8 h  ili 7,5-12,5 mg / kg q 6 h	N / A	0,25 g q 6 h
Za GI preoperativnu pripremu crijeva	1 g, 3 doze	N / A	N / A	20 mg/kg × 3 doze	N / A	N / A
Eritromicin laktobionat	N / A	0,5-1 g IV q 6 h	1 g IV q 6 h	N / A	3,75-5,0 mg / kg IV q 6 h	0,5 g IV q 6 h
Eritromicin gluceptat	N / A	0,5-1 g IV q 6 h	1 g IV q 6 h	N / A	3,75-5,0 mg / kg IV Q6 h	0,5 g IV q 6 h
Telitromicin	800 mg q 24 h	N / A	N / A	N / A	N / A	800 mg q 24 h
Sulfonamidi i trimetoprim
Sulfisoksazol	1 g q 6 h	25 mg/kg q 6 h (nije raspoloživ u SAD–u)	N / A	30-37,5 mg / kg q 6 h  ili 20-25 mg / kg q 4h	N / A	1 g q 12–24 h
Sulfametizol	0,5–1 g q 6–8 h	N / A	N / A	7,5-11,25 mg / kg q 6 h	N / A	N / A
Sulfametoksazol	1 g q 8–12 h	N / A	N / A	25–30 mg/kg q 12 h	N / A	1 g po q 24 h
Trimetoprim	0,1 g q 12 h  ili 0,2 g q 24 h	N / A	N / A	2 mg/kg q 12 h tijekom 10 dana za uroinfekciju	N / A	0,1 g q 24 h
Trimetoprim / sulfametoksazol eff	0,16 / 0,8 g q 12 h	3-5 mg TMP / kg IV q 6-8 h	5 mg TMP / kg IV q 6 h	3–6 mg TMP/kg q 12 h	3-6 mg TMP / kg IV q 12 h	(Ne preporučuje se ako postoje druge alternative)
Za Pneumocystis jirovecii pneumoniju ff	0,32/1,6 g q 8 h × 21 dan	5 mg TMP / kg IV q 8 h kroz 21 dan	5 mg TMP / kg IV q 6-8 h	5-6,6 mg TMP / kg q 8 h  ili 3,75-5 mg TMP / kg q 6 sati	5-6,6 mg TMP / kg IV q 8 h  ili 3,75-5 mg TMP / kg IV q 6 h	Ako nema drugih alternativa, 5 mg TMP / kg IV q 24 h  ili 1,25 mg TMP / kg IV q 6 h
Tetraciklini
Doksiciklin	0,1 g q 12 h	0,1 g IV q 12 h	0,1 mg IV q 12 h	Dob > 8 god: 2-4 mg / kg q 24 h  ili 1-2 mg / kg q 12 h	Dob > 8 god: 2-4 mg / kg IV q 24 h  ili 1-2 mg / kg IV q 12 h	0,1 g IV ili PO q 12 h
Minociklin	0,1 g q 12 h	0,1 g IV q 12 h	0,1 g IV q 12 h	N / A	N / A	0,1 g IV ili PO q 12 h
Tetraciklin bcc	0,25-0,5 g q 6 h	N / A	N / A	Dob > 8 god: 6,25 - 12,5 mg / kg q 6 sati	N / A	Umjesto tetraciklina koristi se doksiciklin
Tigeciklin	N / A	100 mg, a zatim 50 mg (25 mg kod teške hepatalne disfunkcije) IV q 12 h	Isto kao doza za odraslefgg	N / A	N / A	Isto kao doza za odrasle
Drugi
Klindamicin	0,15-0,45 GQ 6 h	0,6 g IV q 6 h 0.9 IV GQ 8 h	0.4 g IV q 8 h	6.2.-6.6. mg / kg q 8 h  ili 5 mg/kg q 6 h	6,6-13,2 mg / kg IV q 8 h  ili 5-10 mg / kg IV Q6 h	0,15-0,45 g po q 6 sati  ili 0,6-0,9 g IV q 6-8 h
Kloramfenikol	0,25-1 g q 6 h	0,25–1,0 g IV q 6 h	1 g IV q 6 h	N / A	12,5-18,75 mg / kg IV Q6 h	0,25–1,0 g IV q 6 h
Za meningitis	N / A	12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)	12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)	N / A	18,75-25 mg / kg IV Q6 h	12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)
Kolistin (polimiksin E)	N / A	2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 doze	2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 dozefgg	N / A	N / A	1,5 mg/kg q 36 h
Dalbavancin	N / A	1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije	1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije	N / A	N / A	1125 mg jednokratno ili 750 mg nakon čega slijedi 375 mg 7 dana kasnije
Daptomicin	N / A	4-6 mg/kg IV q 24 h	8-10 mg / kg IV q 24 hfg	N / A	N / A	4-6 mg/kg IV q 48 h
Fidaksomicin	0,2 g q 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A	0,2 g po q 12 h
Fosfomicin	3 g u 100 mL vode jednokratno	N / A u SAD-u	N / A	N / A	N / A	3 g u 100 mL vode jednokratno
Linezolid	0,6 g q 12 h	0,6 g IV q 12 h	0,6 g IV q 12 h	10 mg/kg q 8 h	10 mg / kg IV q 8 h	0,6 g IV q 12 h
Metronidazol
Za anaerobnu infekciju	7,5 mg/kg q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)	7,5 mg/kg IV q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)	7,5 mg/kg IV q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)	7,5 mg / kg q 6 h	7,5 mg / kg IV q 6 h	3,75 mg/kg q 6 h (ne prijeći 2 g/dan)
Za trihomonijazu	2 g jednokratno  ili 0,5 g q 12 h 7 dana	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za Clostridiodes (ranije nazivan Clostridium difficile) enterokolitis (pseudomembranski kolitis)	0,5 g q 8 h × 10–14 dana	500 mg IV q 6-8 h	500 mg q 6 h	7,5 mg / kg q 8 h	7,5 mg / kg IV Q6 h	250 mg po ili IV q 8 h
Za amebiasis	0,5–0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom 7 dana	0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom 7 dana	0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom7 dana	11.6–16.6 mg/kg q 8 h tijekom 7–10 dana	11.6–16.6 mg/kg q 8 h tijekom 7–10 dana	N / A
Za đardiozu	0,25 g q 8 h × 5–7 dana	N / A	N / A	5 mg/kg q 8 h × 5 dana	N / A	N / A
Nitrofurantoin makrokristali	50–100 mg q 6 h	N / A	N / A	1,25-1,75 mg / kg q 6 h	N / A	Ne preporučuje se
Nitrofurantoin monohidrat/makrokristali	100 mg q 12 h	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Oritavancin	N / A	1200 mg jednokratno	1200 mg jednokratno	N / A	N / A	1200 mg jednokratno
Kvinupristin / dalfopristin	N / A	7,5 mg / kg IV q 8-12 h	7,5 mg / kg IV q 8 h	N / A	7,5 mg / kg IV q 12 sati za komplicirane infekcije kože i potkožja  ili 7,5 mg / kg q 8 h za teške infekcije	7,5 mg / kg IV q 8-12 h
Rifampin bcc
Za TBC Za plućne tuberkuloze (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)	0,6 g q 24 h	0,6 g IV q 24 h	N / A	5-10 mg / kg q 12 h  ili 10–20 mg/kg q 24 h	10–20 mg/kg q 24 h	0,3-0,6 g IV ili PO q 24 h
Kontakt s meningokokom	0,6 g q 12 h × 4 doze	N / A	N / A	Dob ≥ 1 mj.: 10 mg / kg q 12 h kroz 2 dana Dob < 1 mj.: /B] 5 mg / kg q 12 h kroz 2 dana	N / A	0,6 g q 12 h × 4 doze
Kontakt s Haemophilus influenzae	20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana (ne prijeći 600 mg q 24 h)	N / A	N / A	20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana Dob < 1 mj.:10 mg / kg q 24 h kroz 4 dana	N / A	20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana (ne prijeći 600 mg q 24 h)
Za stafilokokne infekcije (koristi se s penicilinom, cefalosporinom ili vankomicinom)	0,3 g q 8 h  ili 0,6-0,9 g q 24 h	0,3 g IV q 8 h  ili 0,6-0,9 g IV q 24 h	0,3 g IV q 8 h  ili 0,6-0,9 g IV q 24 h	—	—	0,3 g IV ili PO q 8 h  ili 0,6-0,9 g IV ili PO q 24 h
Rifapentin
Za plućnu TBC (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)	Početna faza (2 mj): 0,6 g dva puta / tjedan Faza nastavka (4 mj): 0,6 g jednom / tjedan	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Za latentnu TBC (u kombinaciji s izonijazidom)	0,9 g jednom / tjedan (3 mj)	N / A	N / A	N / A	N / A	N / A
Tedizolid	200 mg q 24 h	200 mg IV q 24 h	200 mg IV q 24 h	N / A	N / A	200 mg po ili IV q 24 h
Telavancin	N / A	10 mg / kg IV q 24 h	10 mg / kg IV q 24 h	N / A	N / A	N / A
Vankomicin	125 mg q 6 h (učinkovit samo za C. difficile kolitis)	15 mg/kg q 12 h (obično 1 g q 12 h)	25 mg / kg jednom, zatim 15-20 mg / kg IV, 8–12 hg	N / A	13 mg / kg IV q 8 h  ili 10 mg / kg IV Q6 h	0.5–1.0 g IV q tj. hh
Za meningitisi	N / A	N / A	15-20 mg / kg IV q 12 hh	N / A	15 mg/kg q 6 h	15 mg/kg IV q tj. hh

Trajanje

Antibiotike treba davati nekoliko dana nakon nestanka objektivnih znakova sistemske infekcije (npr. nestanak vrućice, simptoma i patoloških laboratorijskih nalaza). Za neke infekcije (primjerice, endokarditis, TBC, osteomijelitis, lepra), antibiotici se prmjenjuju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci kako bi se spriječio relaps.

Komplikacije

Komplikacije antibiotske terapije uključuju superinfekcije nesusceptibilnim bakterijama ili gljivama, te nuspojave koje mogu dovesti do kožnih, bubrežnih, hematoloških, neuroloških ili GI oštećenja ili disfunkcije.

Nuspojave su čest razlog prekida primjene lijeka i supstitucije drugim antibiotikom na čije djelovanje su bakterije osjetljive; ponekad nema alternativa.

Rezistencija na antibiotike

Rezistencija na antibiotik može biti intrizična u određene bakterijske vrste ili može biti stečena mutacijama ili stjecanjem gena za antibiotsku rezistenciju od drugih mikroorganizama. Različiti mehanizmi rezistencije kodirani su tim genima (vidi tablicu Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike). Geni za rezistenciju mogu se prenositi između dvije bakterijske stanice sljedećim mehanizmima:

• Transformacija (unos gole DNK iz drugog organizma)

• Transdukcija (infekcija bakteriofagom)

• Konjugacija (razmjena genetskog materijala u obliku ili plazmida, koji su dijelovi neovisno replicirajuće ekstrakromosomske DNK ili u obliku transpozona, koji su pomični dijelovi kromosomske DNK)

Plazmidi i transpozoni mogu brzo širiti gene za rezistenciju.

Uporaba antibiotika prvenstveno eliminira dobro osjetljive bakterije, čime se povećava udio rezistentnih bakterija. Antibiotici imaju ovakav učinak ne samo na patogene bakterije, nego i na normalnu floru; rezistentna normalna flora može postati rezervoar gena za rezistenciju koji se mogu širiti i na patogene bakterije.

Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike

Mehanizam	Primjer
MLSB = makrolid, linkozid, streptogramin B.
Smanjena propusnost stanične stijenke	Gubitak D2 porina vanjske membrane u imipenem rezistentnom Pseudomonas aeruginosa
Enzimska inaktivacija	Proizvodnja beta-laktamaze koja inaktivira peniciline kod npr. Staphylococcus aureus, Haemophilus influenzae, i Escherichia coli koji su rezistentni na penicilin Proizvodnja enzima koji inaktiviraju aminoglikozide kod enterokoka rezistentnih na gentamicin
Promjene mjesta djelovanja (mete)	Smanjen afinitet proteina koji se veže penicilin za beta-laktamski antibiotik (primjerice, kod meticilin rezistentnog Staphylococcus aureus [MRSA] ili u Streptococcus pneumoniae sa smanjenom osjetljivošću na penicilin) Smanjen afinitet metilirane ribosomalne RNK mete za makrolide, klidamicin i kvinupristin kod MLSB-rezistentnog S. aureus Smanjen afinitet promjenjenog prekursora stanične stijenke za vankomicin (primjerice, u Enterococcus faecium) Smanjen afinitet DNK giraze za fluorokinolone kod S. aureus rezistentnog na fluorokinolone
Povećana aktivnost efluentne pumpe antibiotika	Povećano istjecanje tetraciklina, makrolida, klindamicina ili fluorokinolona (primjerice, u S. aureus)
Zaobilaženje inhibicije antibioticima	Razvoj bakterija mutanata koji mogu opstati na produktima koji su prisutni u okolišu (npr. timidin), a ne samo na produktima sintetiziranim unutar bakterije (npr. u određenim bakterijama izloženih sulfametoksazolu / trimetoprimu).