Mastoiditis

Autor: Richard T. Miyamoto, MD, MS
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Andro Košec, dr. med.

Mastoiditis je bakterijska infekcija mastoidnih zračnih celula koja tipično nastaje nakon upale srednjeg uha. Simptomi su crvenilo, bol, nateknuće i fluktacija iznad mastoidnog nastavka, uz odstojanje uške. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se antibioticima poput ceftriaksona i, ponekad, mastoidektomijom kad medikamentozna terapija nije učinkovita.

Kod akutne gnojne upale srednjeg uha, upala se često širi na antrum mastoida i zračne celule u temporalnoj kosti, dovodeći do nakupljanja tekućine. Kod nekih bolesnika se u nakupljenoj tekućini razvija bakterijska infekcija, tipično uzrokovana istim uzročnikom kao i upala srednjeg uha; najčešće pneumokokom. Infekcija mastoida može izazvati osteitis koštanih pregrada, dovodeći do spajanja zračnih celula.

Infekcija se može dekomprimirati kroz perforaciju bubnjića ili širiti kroz lateralni korteks mastoida, stvarajući postaurikularni subperiostalni apsces. Rijetko, dolazi do širenja medijalno i izazivanja apscesa temporalnog režnja ili septične tromboze lateralnog sinusa. Povremeno, infekcija može nagrizati kroz vrh mastoidnog nastavka i stvarati apsces u vratu (Bezoldov apsces).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znaci mastoiditisa

Simptomi započinju nekoliko dana do tjedana nakon početka akutne upale srednjeg uha i uključuju vrućicu i trajnu, pulsirajuću otalgiju. Gotovo svi bolesnici imaju znakove upale srednjeg uha i gnojnu otoreju. Crvenilo, oteklina, bolnost, i fluktuacija se mogu razviti iznad mastoidnog nastavka; uška je obično pomaknuta lateralno i inferiorno.

Dijagnoza

Dijagnoza mastoiditisa
  • Klinički pregled

  • Rijetko CT

Dijagnoza mastoiditisa je klinička. CT se obično radi, osobito ako postoji sumnja na intratemporalnu ili intrakranijalnu komplikaciju, za potvrdu dijagnoze i prikaz proširenosti infekcije. Svaki se iscjedak iz srednjeg uha šalje na uzgoj kulture bakterija i antibiogram. Ukoliko ne dođe do spontane drenaže, u svrhu dobivanja uzoraka za kulturu može se učiniti timpanocenteza. Kompletna krvna slika (KKS) i sedimentacija eritrocita (SE) mogu pokazivati poremećene vrijednosti, no oni nisu ni osjetljivi niti specifični te minimalno doprinose postavljanju dijagnoze.

Liječenje

Liječenje mastoiditisa

Odmah je indicirano IV liječenje antibiotikom koji prolazi krvno–moždanu barijeru, poput ceftriaksona u dozi od 1 do 2 g (za djecu, 50 do 75 mg/kg 1×/dan) tijekom ≥2 tjedna; alternative su vankomicin ili linezolid. Može biti prihvatljivo i oralno liječenje kinolonom. Kasniji izbor antibiotika ovisi o rezultatima kulture i antibiograma.

Subperiostealni apsces obično zahtijeva jednostavnu mastoidektomiju, u kojoj se apsces drenira, inficirane celule mastoidnog nastavka se uklanjaju, te se formira put drenaže iz antruma mastoidnog nastavka do šupljine srednjeg uha.