Paronihija je infekcija periungualnog tkiva. Akutna paronihija uzrokuje pojavu crvenila, topline i boli uzduž rubova nokta. Dijagnoza se postavlja inspekcijom. Liječi se antistafilokoknim antibioticima i drenažom purulentnog sadržaja.
(Vidi također Pregled poremećaja noktiju.)
Paronihija je obično akutna, no mogu se pojaviti i kronični slučajevi. Kod akutne paronihije uzročnici su obično Staphylococcus aureus ili streptokoki, a rjeđe Pseudomonas ili Proteus spp. Mikroorganizmi ulaze kroz puknuće epidermisa koji nastaje uslijed zanoktice, traume nabora nokta, gubitka kutikule ili kronične iritacije (npr. vodom i deterdžentima). Griženje noktiju ili sisanje prstiju mogu biti predisponirajući čimbenici za razvoj infekcije. Na nogama stopala, infekcija često započinje na uraslom noktu.
Novi modaliteti liječenja, kao što su s inhibitori receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR), ciljne molekule za rapamicin kod sisavaca (mTOR), a rjeđe BRAF inhibitori, mogu uzrokovati pojavu paronihije uz ostale promjene na koži. Način nastanka promjena nije u potpunosti poznat. Međutim, u većini slučajeva se čini da promjene uzrokovane lijekom, poput promjena u metabolizmu retinoične kiseline, a ne zbog pojave sekundarne infekcije.
U dijabetičara i osoba s perifernom vaskularnom bolešću paronihija nokta na nozi može ugroziti čitav ekstremitet.
Simptomi i znakovi
Paronihija se razvija uz rub nokta (lateralni i/ili proksimalni) te tijekom nekoliko sati do dana dolazi do pojave boli, topline, crvenila i edema. Uz rub nokta, a ponekad i ispod njega pojavljuje se gnojni sekret. Infekcija se može proširiti na jagodicu prsta. Rijetko, infekcija prodire duboko u prst, izazivajući ponekad infektivni fleksorni tenosinovitis.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja inspekcijom. Neke bolesti kože mogu uzrokovati promjene koje mogu izgledati poput paronihije pa ih treba uzeti u obzir, osobito ako inicijalno liječenje nije učinkovito. Te bolesti uključuju rak pločastih stanica, proksimalnu onihomikozu, piogeni granulom, piodermu gangrenosum, i herpes na prstu.
Liječenje
Rano liječenje se sastoji od toplih kompresa ili obloga i antistafilokoknog antibiotika (npr. peroralnog dikloksacilina ili cefaleksina 250 mg 4× dnevno ili klindamicina 300 mg 4× dnevno). U područjima gdje se nalazi meticilin-rezistentni S. aureus, antibiotici koji djeluju na uzročnika (npr. trimetoprim/sulfametoksazol) trebaju biti ordinirani na temelju rezultata lokalnih testiranja osjetljivosti. U dijabetičara i osoba s perifernom vaskularnom bolešću uz paronihiju na nogama treba nadzirati znakove celulitisa ili teže infekcije (npr. širenja edema ili crvenila, limfadenopatiju, vrućicu).
Razmekšana područja ili vidljivi gnoj treba drenirati Freerovim elevatorom, malim hemostatom ili skalpelom s oštricom br. 11 umetnutima između nokta i nabora nokta. Incizija kože nije potrebna. Treba uvesti tanki sloj gaze koji ostaje na mjestu 24–48 h kako bi se omogućila drenaža.
Slučajevi uzrokovani EGFR inhibitorima i otpornijim na uobičajene terapijske opcije se mogu uspješno tretirati s autolognom plazmom bogatom trombocitima.
Ključne poruke
-
Akutna paronihija se može povezati s pojavom zanoktice, traume nabora nokta, gubitkom kutikule, kroničnom iritacijom, griženjem ili sisanjem prstiju.
-
Dijagnoza je očita kada se dolazi do akutne pojave izrazitog crvenila, boli, i topline uz rub nokta, no ukoliko je terapija bez uspjeha treba razmotriti i diferencijane dijagnoze.
-
Liječenje se provodi drenažom vidljivog gnoja ili ako gnojni sadržaj nije vidliv, s antibioticima i toplim zavojima.