Uobičajena varijabilna imunodeficijencija (stečena ili hipogamaglobulinemija odrasle dobi) obilježena je niskom razinom imunoglobulina (Ig) s fenotipski normalnim B–stanicama koje mogu proliferirati, ali se ne mogu razviti u stanice koje stvaraju imunoglobuline. Bolesnici s CVID imaju ponavljajuće respiratorne infekcije. Dijagnoza se postavlja na temelju razine serumskih imunoglobulina. Liječenje uključuje profilaktičku nadomjesnu terapiju IgG i antibiotike za infekciju.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
Uobičajena varijabilna imunodeficijencija (CVID) je poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje poremećaj humoralne imunosti. Obična varijabilna imunodeficijencija (engl. common variable immunodeficiency = CVID) uključuje nekoliko različitih molekularnih defekata, ali je u većine bolesnika molekularni defekt nepoznat. Mutacije su sporadične u > 90% slučajeva. CVID je klinički sličan X–vezanoj agamaglobulinemiji prema vrstama infekcija koje se razvijaju, ali početak je obično kasniji (između 20. i 40. godine života). U nekih bolesnika T–stanična imunost može biti oštećena.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi CVID-a
Bolesnici s CVID imaju ponavljajuće respiratorne infekcije.
Mogu se javiti autoimuni poremećaji (npr. autoimuna trombocitopenija, autoimuna hemolitička anemija ili perniciozna anemija, sistemski eritematozni lupus, Addisonova bolest, tireoiditis, reumatoidni artritis, alopecija areata), kao i malapsorpcija, nodularna limfoidna hiperplazija probavnog sustava, sistemska granulomatozna upala, limfocitna intersticijska pneumonija, splenomegalija i bronhiektazije. Karcinom želuca i limfomi javljaju se u 10% pacijenata.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze CVID-a
-
Određivanje serumske razine Ig i titra protutijela
-
Protočna citometrija za subpopulacije T i B-stanica
-
Elektroforeza serumskih proteina
Na dijagnozu obične varijabilne imunodeficijencije obično upućuje pojava ponavljajućih respiratornih infekcija, te sljedeće:
-
Niske (najmanje 2 standardne devijacije ispod prosjeka) razine IgG
-
Niske razine IgA, IgM, ili oboje
-
Oslabljen odgovor na imunizaciju (obično i proteina i polisaharida cjepiva)
-
Isključivanje ostalih poremećaja imunodeficijencije
Titar protutijela ne treba se mjeriti ako su bolesnici liječeni IV imunoglobulinima (IVIG) u prethodnih 6 mjeseci, jer bilo koja detektirana protutijela potječu iz IVIG.
Kvantifikacija B-stanica i T-stanica protočnom citometrijom radi se kako bi se isključili drugi poremećaji imunodeficijencije i kako bi se CVID razlikovao od X-vezane agamaglobulinemije, multiplog mijeloma i kronične limfocitne leukemije; nalazi mogu uključivati mali broj klasno prekopčanih memorijskih B stanica ili CD21+ stanica. Indicirana je i elektroforeza serumskih proteina kao pretraga probira na monoklonske gamapatije (npr. mijelom) koje mogu biti uzrok smanjene razine drugih izotipova imunoglobulina.
Imunofiksacijski (IFE) test krvi
Spirometrija, kompletna krvna slika, testovi jetrene funkcije, te osnovne metaboličke pretrage preporučuju se učiniti jednom godišnje kako bi se ustvrdili eventualni poremećaji povezani s CVID-om. Ukoliko dođe do promjena plućne funkcije, potrebno je učiniti CT pluća.
Budući da se mutacije pojavljuju sporadično, probira rodbine se ne preporučuje, osim ako ne postoji značajna obiteljska povijest CVID.
Liječenje
Liječenje CVID-a
Liječenje CVID-a sastoji se od primjene imunoglobulina i antibiotika prema potrebi za liječenje infekcije.
Rituksimab, TNF-alfa inhibitori (npr. etanercept, infliksimab), kortikosteroidi, i/ili drugi oblici liječenja mogu biti potrebni za liječenje komplikacija kao što su autoimune bolesti, limfoidna intersticijska pneumonija i granulomatozne upale.
Nedavna ispitivanja potvrdila su dobrobit profilaktičke primjene antibiotika kod određenih acijenata s nedostatkom protutijela (1).
Literatura
-
1. Milito C, Pulvirenti F, Cinetto F, et al: Double-blind, placebo-controlled, randomized trial on low-dose azithromycin prophylaxis in patients with primary antibody deficiencies. J Allergy Clin Immunol 144:584–593. e7, 2019. doi: 10.1016/j.jaci.2019.01.051