Ataksija–teleangiektazija posljedica je defekta T–stanica, a uzrokuje progresivnu cerebelarnu ataksiju, teleangiektazije konjunktiva i kože te ponavljajuće infekcije sinusa i pluća.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficjiencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
Ataksija-teleangiektazija je autosomno-recesivni poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje kombinirani humoralni i stanični nedostatak. Procijenjena incidencija je 1 u 20.000 do 100.000 rođenih. Uzrokovana je mutacijama gena koji kodiraju ataksija– teleangiektazija–mutirajući (ATM) protein. ATM protein značajan je za prijenos mitogenog signala, mejotske rekombinacije i za kontrolu staničnog ciklusa.
Bolesnici obično nemaju IgA i IgE, te imaju progresivni defekt T–stanica.
Simptomi i znakovi
Pojava neuroloških simptoma i znakova imunodeficijencije varira.
Ataksija je često prvi simptom i obično se razvija kada djeca počinju hodati. Napredovanje neuroloških simptoma vodi k teškoj invalidnosti. Govor postaje nejasan, javljaju se koreoatetotični pokreti i nistagmus, a mišićna slabost obično napreduje do mišićne atrofije.
Teleangiektazije se ne moraju pojaviti do 4. ili 6. godine; najvidljivije su na bulbarnoj konjunktivi, ušima, antekubitalnim i poplitealnim jamama te na vratu.
Ponavljajuće infekcije sinusa i pluća izazivaju recidivirajuće pneumonije, bronhiektazije i kroničnu restriktivnu bolest pluća.
Mogu se pojaviti i endokrine bolesti uključujući disgenezu gonada, atrofiju testisa i šećernu bolest.
Velika je učestalost maligniteta (posebice leukemija, limfoma, tumora mozga i karcinoma želuca). Rak se obično javlja nakon 10. godine života i po stopi od oko 1%/ god., ali prisutan je cjeloživotni rizik i može se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Dijagnoza
Sljedeći klinički rezultati ukazuju na dijagnozu ataksija-teleangiektazija:
-
Cerebelarna ataksija (osobito kada su prisutne teleangiektazije)
-
Niska razina IgA (prisutna u 80% pacijenata s ovim poremećajem)
-
Visoka razina serumskog alfa-1-fetoproteina
Povećana učestalost kromosomskih lomova zbog defektnog popravka DNA.
Dijagnoza ataksija-teleangiektazija potvrđuje se identifikacijom mutacija na oba alela gena za ATM protein. Budući da nositelji ataksija-teleangiektazije obično ostanu asimptomatski, testiranje srodnika može pomoći u predviđanju njihove šanse da dobiju bolesno dijete.
Testiranje za endokrinološke poremećaje i karcinome vrši se na osnovu kliničke slike.
Liječenje
Liječenje s profilaktičkim antibioticima i IV imunoglobulinima može pomoći pacijentima s ataxia-teleangiektazija sindromom.
U jednom malom istraživanju liječenje amantadinom dovelo je do minimalnog poboljšanja u motornim funkcijama, ali nema učinkovitog liječenja za progresivno neurološko pogoršanje koje dovodi do smrtnog ishoda, obično do 30. godine.
Kemoterapija je često indicirana za liječenje povezanih karcinoma.