Mrtvorođenje jest porod mrtvog fetusa čija je gestacijska dob >20 tj. Radi se testiranje u majke i fetusa kako bi se utvrdio uzrok. Menadžment je isti kao i kod rutinskog porođaja živog djeteta.
Mrtvorođenče, prema definiciji, uključuje smrt fetusa te povećava rizik od smrti fetusa u sljedećim trudnoćama (vidi Rizična trudnoća).
Etiologija
Etiologija mrtvorođenosti
Fetalna smrt u kasnoj trudnoći može biti uzrokovana maternalnim, placentarnim fetalnim ili genestkim uzrocima (vidi tablicu Najčešći uzroci mrtvorođenja).
Najčešći uzroci mrtvorođenja Komplikacije
Ako fetus umre u kasnoj trudnoći ili blizu termina, ali ostaje u maternici tjednima, može se razviti diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK).
Dijagnoza
mrtvorođenja
Dijagnoza mrtvorođenja je klinička.
Testovi za određivanje uzroka uključuju sljedeće:
Opći pregled mrtvorođenog fetusa (npr. fizički izgled, težina, duljina, opseg glave [1])
Fetalna kariotipizacija
Majčina kompletna krvna slika (za dokaz anemije ili leukocitoze)
Kleihauer-Betke-ov test
Ciljani probir za stečene trombofilije, uključujući testove antifosfolipidnih antitijela (lupus antikoagulant, antikardiolipin [IgG i IgM], anti-beta2 glikoprotein I [IgG i IgM])
TORCH test (toksoplazmoza [s IgG i IgM], ostali patogeni [npr. humani parvovirus B19, varicella-zoster virus], rubeola, citomegalovirus, herpes simplex)
Brzi plazma reagin (RPR)
TSH i, ako je abnormalan, T4
Testiranje na dijabetes (HbA1C)
Pregled posteljice
Toksikološka analiza
Tiroksin (T4) test
Testiranje na nasljedne trombofilije rutinski se ne preporučuje. Povezanost mrtvorođenja s nasljednim trombofilijama manje je jasna, ali ne čini se da je jaka, osim možda za faktor V Leiden mutacije. Testiranje (npr. na faktor V Leiden) može se razmotriti kada se otkriju ozbiljne abnormalnosti u placenti, kod intrauterinog zastoja u rastu ili ako žena ima pozitivnu osobnu ili obiteljsku anamnezu na tromboembolijske incidente (1).
Često se uzrok ne može utvrditi.
Literatura
Liječenje
kod mrtvorođenosti
Evakuacija materišta moguća je spontano. Ako se ne dogodi, evakuaciju bi trebalo učiniti korištenjem lijekova (npr. oksitocina) ili kirurškim zahvatom (primjerice, dilatacija i evakuacija [D & E], prije kojih se cerviks pripremi osmotskim dilatatorima, s ili bez misoprostola), ovisno o gestacijskoj dobi.
Nakon što se produkti začeća izbace, može biti potrebna kiretaža kako bi se odstranili ostaci posteljice. Više je vjerojatno da će fragmenti ostati pri mrtvorođenju u vrlo ranoj trudnoći.
Ako se razvije DIK, koagulopatiju treba odmah i agresivno liječiti transfuzijom krvnih derivata prema potrebi.
Postupak nakon poroda sličan je onome kod živorođenog djeteta.
Roditelji obično osjećaju znakovitu tugu te im je potrebna emocionalna podrška te ponekad formalno savjetovanje. O rizicima u budućim trudnoćama, koji se odnose na pretpostavljeni uzrok, treba razgovarati s pacijentima.
Ključne točke
Postoje mnogi uzroci mrtvorođenosti (maternalni, fetalni, placentarni)
Sekundarno se može razviti diseminirana intravaskularna koagulacija.
Učinite testove kako bi utvrdili uzrok, međutim često se uzrok ne može odrediti.
Evakuirajte maternicu pomoću lijekova ili D i E, te pružite emocionalnu podršku roditeljima.