Purini su ključne sastavnice staničnog sustava energije (npr. ATP, NAD), signaliziranja (npr. GTP, cAMP, cGMP), i s pirimidinima, stvaranja RNA i DNA.
Purini i pirimidini se mogu stvarati nanovo ili se reciklirati obnovom iz razgradnog puta.
Konačni proizvod potpune razgradnje purina je mokraćna kiselina.
Uz poremećaje razgradnje purina, poremećaji metabolizma purina (vidi također tablicu Poremećaji metabolizma purina) uključuju
Dijagnoza se postavlja klinički i obično potvrđuje genskom analizom. Također pogledajte Pristup pacijentu sa sumnjom na nasljednu metaboličku bolest i Obrada zbog sumnje nasljedni metabolički poremećaj.
Manjak mioadenilat deaminaze (ili manjak mišićne adenozin monofosfat deaminaze)
Enzim mioadenilat deaminaza pretvara AMP u inozin i amonijak. Manjak može biti asimptomatski ili uzrokovati vježbom inducirane mialgije ili mišićne krampe; izražaj bolesti se čini varijabilan jer usprkos velikoj učestalosti mutiranog alela (10 do 14%), učestalost mišićnog fenotipa u bolesnika homozigota za mutirani alel je prilično mala. Kad simptomatski bolesnici vježbaju, u njih se ne nakuplja amonijak niti inozin monofosfat kao kod zdravih osoba; navedena spoznaja koristi pri postavljanju dijagnoze.
Liječenje nedostatka mioadenilat deaminaze je ograničavanje napora.
Manjak adenozin deaminaze
Adenozin deaminaza pretvara adenozin i deoksiadenozin u inozin i deoksiinozin, koji se dalje razgrađuju i izlučuju. Manjak enzima (zbog jedne od >60 poznatih mutacija) dovodi do nakupljanja adenozina, koji se pretvara u svoje ribonukleotidne i deoksiribonukleotidne (dATP) oblike pomoću staničnih kinaza. Povećanje dATP–a dovodi do inhibicije ribonukleotid reduktaze i nedovoljnog stvaranja drugih deoksiribonukleotida. Zbog toga je onemogućena replikacija DNA. Imunološke stanice su posebno osjetljive na ovaj manjak; nedostatak adenozin deaminaze uzrokuje jedan od oblika teške kombinirane imunodeficijencije.
Dijagnoza manjka adenozin deaminaze se postavi analizom gena.
Manjak adenozin deaminaze se liječi presađivanjem koštane srži ili matičnih hematopoetskih stanica te enzimskom nadomjesnom terapijom. Također se procjenjuje učinkovitost stanične genske terapije.
Manjak purin nukleozid fosforilaze
Ovaj rijetki, autosomno recesivni poremećaj je obilježen imunodeficijencijom s teškom disfunkcijom T–stanica, a često i neurološkim simptomima. Očituje se limfopenijom, nedostatkom timusa, opetovanim infekcijama i hipouricemijom. Mnogi bolesnici imaju kašnjenje u razvoju, ataksiju ili spasticitet.
Dijagnoza manjka purin nukleozid fosforilaze postavlja se analizom gena.
Manjak purin nukleozid fosforilaze se liječi presađivanjem koštane srži ili matičnih hematopoetskih stanica.
Manjak ksantin oksidaze
Ovaj enzim posreduje stvaranje mokraćne kiseline iz ksantina i hipoksantina. Manjak uzrokuje nakupljanje ksantina, koji se može taložiti u mokraći, uzrokujući simptomatske kamence s hematurijom, kolikama i infekcijama urotrakta.
Postavljanje dijagnoze nedostatka ksantin oksidaze zasniva se na DNA analizi. Za mjerenje aktivnosti enzima potrebno je učiniti biopsiju jetre ili sluznice crijeva, stoga je navedeno rijetko indicirano.
Liječi se obilnim unosom tekućine kako bi se umanjila mogućnost stvaranja kamenaca, a u nekih bolesnika i alopurinolom.
Više informacija
Sljedeći izvori na engleskom jeziku mogu biti korisni. Imajte na umu da Priručnik nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.