Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) karakteriziraju ponavljajuće, ustrajne, neželjene, intruzivne misli, porive ili slike (opsesije) i/ili ponavljajuća ponašanja ili mentalne radnje koje su pacijenti primorani izvršiti (prisila) da bi smanjili ili spriječili anksioznost uzrokovanu opsesijama. Dijagnoza se temelji na anamnezi. Liječenje uključuje psihoterapiju (konkretno, izlaganje i prevenciju reakcije), farmakoterapiju (SIPPS ili klomipraminom) ili kod osobito teških slučajeva, oboje.
OKP je nešto češći kod žena, a javlja se u oko 1 do 2% stanovništva. Srednja dob pojavljivanja opsesivno-kompulzivnog poremećaja je od 19. do 20. godine; 25% slučajeva počinje u dobi od 14 godina ( vidi: Opsesivno kompulzivni poremećaj ). Do 30% oboljelih u anamnezi ima tikove.
Simptomi i znakovi
Opsesije su neželjene, intruzivne misli, porivi ili slike, čija prisutnost obično uzrokuje značajne poteškoće ili anksioznost. Dominantno opsesivne misli upućuju na povređivanje sebe ili drugih, opasnost, kontaminaciju, sumnju, gubitak ili agresiju. Na primjer, pacijente može proganjati misao o kontaminaciji prljavštinom ili klicama, ukoliko se ne peru 2 sata dnevno. Opsesije nisu ugodne. Pacijenti pokušavaju ignorirati i/ili potisnuti misli, porive ili slike. Ili ih pokušavaju neutralizirati izvodeći prisilne radnje.
Prisile (često nazivane rituali) su pretjerane, ponavljajuće, svrhovite radnje koje oboljeli moraju izvršiti da bi spriječili ili smanjili anksioznost uzrokovanu njihovim opsesivnim mislima ili neutralizirali svoje opsesije. Primjeri su
-
Pranje (npr. pranje ruku, tuširanje),
-
Provjere (npr. da je peć isključena, da su vrata zaključana)
-
Brojanje (npr. ponavljanje ponašanja određeni broj puta)
-
Redoslijed (npr. uređenje stola ili predmeta u radnom prostoru prema točno određenoj shemi)
Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, lako su uočljiva, međutim mentalni rituali poput tihog ponavljanog brojanja ili mrmljanja "ispod glasa", nisu. Kompulzivni rituali moraju se izvesti na točno određen način prema strogim pravilima. Rituali mogu i ne moraju biti povezani sa stvarnim strahom. Kada je strah stvaran (npr., tuširanje kako bi se izbjegla prljavost, provjera štednjaka za sprječavanje požara), prisile su pretjerane--npr, tuširanje satima svaki dan ili provjeravanje štednjaka uvijek 30 puta prije izlaska iz kuće. Opsesije i/ili prisile troše vrijeme (1 sat dnevno, često i više) ili stvaraju pacijentu značajne poteškoće i smanjuju funkcionalnost; u ekstremnim situacijama, opsesije i prisile vode potpunoj disfunkcionalnosti.
Razina uvida je različita. Većina oboljelih može do određene razine prepoznati da uvjerenja koja određuju njihove opsesije nisu stvarna (npr. da neće uistinu dobiti karcinom ako dodiruju pepeljaru). Međutim, uvid može u potpunosti izostati (tj, pacijenti su uvjereni da su uvjerenja na kojima se temelji svoje opsesije istinita i da su njihove prisile razumne).
U strahu od sramoćenja ili stigmatizacije, često prikrivaju svoje opsesije i rituale. Socijalni kontakti su poremećeni, slabi poslovni i akademski uspjeh. Depresija je česta sekundarna pojava.
Oboljeli, uz OKP mogu istovremeno imati druge psihičke poremećaje, uključujući
Polovina oboljelih od OKP-a u određenom trenutku može postati suicidalna, a četvrtina ih pokuša suicid. Rizik od pokušaja je povećan ako istovremeno imaju veliki depresivni poremećaj.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike, prisutstvom opsesija, prisila ili oboje. Opsesije ili prisile troše vrijeme (npr. >1h dnevno) ili mogu uzrokovati klinički značajne poteškoće ili smanjenje funkcionalnosti.
Liječenje
Terapija izlaganjem i prevencijom rituala često je učinkovita; važno je postupno izlaganje pacijenata situacijama i ljudima koji izazivaju anksioznost provocirajući opsesije i rituale, dok se od njih traži da ne obavljaju svoje rituale. Na primjer, pacijenta koji ima opsesiju kontaminacije i prisilu pranja ruku, zatražiti se da dodirne WC školjku bez pranja ruku. Ovakav pristup smanjuje anksioznost nastalu izlaganjem, putem navikavanja. Poboljšanje često traje godinama, osobito kod pacijenata koji ovladaju pristupom i primjenjuju ga čak i po završetku službenog liječenja. Međutim, neki pacijenti pokazuju slabiji odgovor (također i na lijekove).
Tehnike kognitivne terapije također mogu biti korisne u zbrinjavanju pojedinih simptoma OKP-a.
Učinkoviti su SIPPS i klomipramin (triciklički antidepresiv sa snažnim serotonergičnim učinkom). Pacijenti često zahtijevaju veće doze od onih korištenih u tretmanu depresije i većine anksioznih poremećaja. Mnogi stručnjaci vjeruju kako je najbolji terapijski pristup kombinacija tehnike izlaganja i prevencije rituala i lijeka, osobito u teškim slučajevima.
Ključne točke
-
Opsesije su intruzivne, neželjene misli, slike ili porivi koji uzrokuju značajne poteškoće ili anksioznost.
-
Prisile su pretjerani, ponavljajući rituali koje su pacijenti primorani izvršiti kako bi smanjili anksioznost uzrokovanu njihovim opsesivne misli ili da neutraliziraju svoje opsesije.
-
Opsesije i/i li prisila troše vrijeme (npr. > 1 h/dan, često i mnogo više) ili uzrokuju značajne poteškoće ili smanjuju funkcionalnost.
-
Tretira ih se postupnim izlaganjem pacijenata situacijama koje stvaraju anksioznost-izazivanje opsesija i rituala, dok se od njih traži da ne obavljaju svoje rituale.
-
Davanje SIPPS ili klomipramin također može pomoći.