Mononeuropatije su karakterizirane osjetnim ispadima i slabosti u distribuciji zahvaćenog perifernog živca. Dijagnoza se postavlja klinički, ali može zahtijevati potvrdu sa elektrodijagnostičkim testovima. Liječenje je usmjereno na uzrok, ponekad se koriste udlage, nesteroidni protuupalni lijekovi, kortikosteroidne injekcije, a teški slučajevi uklještenja živca rješavaju se kirurški.

(Vidi također Pregled poremećaja perifernog živčanog sustava.)

Uzroci

Uzroci mononeuropatija

Trauma je najčešći uzrok akutne mononeuropatije, a mogu se pojaviti u sljedećim stanjima:

• Nagla i silovita mišićna aktivnost ili prekomjerna ekstenzija zgloba može izazvati fokalnu neuropatiju kao i brojne ponavljajuće traume (npr. čvrsto stiskanje malog alata, vibracije od pneumatskog čekića).

• Dugotrajni, neprekidni pritisak na koštane izbočine može uzrokovati neuropatiju pritiska, koja obično zahvaća površinske živce (ulnarni, radijalni, peronealni), osobito u mršavih ljudi; takav se pritisak može pojaviti tijekom čvrstog sna, intoksikacije, vožnje biciklom ili anestezije.

• Kompresija živaca u uskim prolaznim kanalima uzrokuje neuropatiju uklještenja (npr. kod sindroma karpalnog tunela).

• Kompresija živca tumorom, hiperostozom, ortopedskim pomagalima ili dugotrajnim zgrčenim položajem (npr. za vrijeme vrtlarenja) mogu uzrokovati kompresivnu paralizu.

Neuropatiju može uzrokovati krvarenje koje pritišće živac, izloženost hladnoći ili zračenju ili direktno širenje tumora.

Kompresija živca može biti prolazna (npr. uzrokovana aktivnošću) ili trajna (npr. uzrokovana tumorskom masom ili anatomskom abnormalnosti).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi mononeuropatija

Izolirane mononeuropatije su karakterizirane bolovima, slabošću i parestezijama u distribuciji zahvaćenog živca ili živaca. Isključivo zahvaćanje motornog živca započinje sa bezbolnom slabosti; isključivo zahvaćanje osjetnog živca započinje sa osjetnim smetnjama bez slabosti.

Sindrom karapalnog kanala

Sindrom karpalnog kanala je najčešća mononeuropatija. Može biti jednostrana ili obostrana. Proizlazi iz kompresije medijalnog živca u području volarne strane zapešća između poprečnog superficijalnog karpalnog ligamenta i tetiva fleksornih mišića podlaktice.

Faktori rizika za sindrom karpalnog kanala uključuju

• Trudnoća

• Šećerna bolest

• Hipotireoza

• Određeni oblici amiloidoze

• Reumatoidni artritis

• Rad koji zahtijeva opetovane snažne pokrete s ispruženim zglobom (npr. pomoću odvijača)

• Moguća upotreba računalne tipkovnice koja nije ispravno postavljena (kontroverzno)

Međutim, mnogi slučajevi su idiopatski (nepoznati).

Kompresija uzrokuje parestezije na radiopalmarnoj strani šake i bolove u šaci i dlanu. Bol se može projicirati i u podlakticu i rame. Bol može biti izraženija noću. Nadalje, može doći do gubitka osjeta na palmarnoj strani prva tri prsta, a mišići koji su zaduženi za abdukciju i opoziciju palca mogu oslabiti i atrofirati.

Senzorni simptomi zbog sindroma karpalnog kanala su slični onima koji su posljedica disfunkcije C6 korijena zbog cervikalne radikulopatije.

Paraliza peronealnog živca

Paraliza peronealnog živca je obično posljedica kompresije živca o lateralnu stranu vrata fibule. Najčešće se viđa u ispijenih ležećih bolesnika ili mršavih osoba koje sjedeći, iz navike križaju noge.

Peronealna paraliza dovodi do pada stopala (oslabljena dorzifleksija i everzija stopala) i povremeno gubitka osjeta u anterolateralnom dijelu potkoljenice i dorzuma stopala, ili u prostoru između. 1. i 2. metatarzalne kosti.

L5 radikulopatija može uzrokovati slične ispade, ali za razliku od peronealne paralize, dovodi do slabosti abdukcije kuka od strane mišića gluteus mediusa.

Paraliza radijalnog živaca

Paraliza radijalnog živca (Paraliza subotnje večeri) uzrokovana je kompresijom živca o humerus (nadlaktična kost), kao kada je ruka zarobljena iza naslona stolice duže vremena (npr. prilikom intoksikacije ili dubokog sna).

Tipični simptomi radijalne paralize uključuju viseću šaku (slabost zapešća i ekstenzora prstiju) i ispad osjeta na dorzalnoj strani prvog dorzalnog interosealnog mišića.

C7 radikulopatija može uzrokovati slične motorne deficite.

Paraliza ulnarnog živca

Paraliza ulnarnog živca u području lakta je često uzrokovana traumom živca u ulnarnom kanalu lakta zbog naslanjanja na lakat ili asimetričnog rasta kosti nakon frakture u djetinjstvu (kasna ulnarna kljenut). Ulnarni živac može također biti pritisnut u svojem tijeku ispod medijalnog epikondila kroz tkiva koja formiraju kubitalni kanal (ponekad uzrokuje sindrom kubitalnog kanala).

Kompresija na razini lakta može uzrokovati parestezije i ispad osjeta u petom prstu i medijalnoj polovici četvrtog prsta; aduktor palca, abduktor petog prsta i interosealni mišići su slabi i mogu biti atrofični. Teška kronična ulnarna paraliza može dovesti do deformiteta, tzv. “pandžaste šake“.

Ulnarni živac

Senzorni simptomi uzrokovalni ulnarnom paralizom su slični onima koji su posljedica disfunkcije C8 korijena zbog cervikalne radikulopatije; međutim, radikulopatija obično zahvaća više proksimalna područja C8 dermatoma.

Dijagnoza

Dijagnoza mononeuropatija

• Klinička procjena

• Elektrodijagnostički testovi ukoliko je klinička dijagnoza neuvjerljiva

Simptomi i rezultati fizikalnog pregleda mogu biti gotovo patognomonični za specifične mononeuropatije.

Elektrodijagnostički testovi se obično obavljaju u svrhu potvrde dijagnoze, osobito ako su klinički rezultati neuvjerljivi - na primjer,

• U razlikovanju osjetnih simptoma uzrokovanih ulnarnom paralizom od disfunkcije C8 korijena uslijed cervikalne radikulopatije.

• U razlikovanju osjetnih simptoma uslijed sindroma karpalnog kanala od disfunkcije C6 korijena zbog cervikalne radikulopatije

Elektrodijagnostički testovi mogu također pomoći pri lokalizaciji lezija, procijeniti težinu i prognozu.

Liječenje

Liječenje mononeuropatija

• Različiti tretmani, ovisno o uzroku

Liječe se podležeći poremećaji.

Liječenje kompresivnih neuropatija ovisi o uzroku:

• Fiksna kompresija (npr. tumorom) često se mora zbrinuti kirurški.

• Za prolazne kompresije, odmor, toplina, ograničene količine nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAR) u dozama koje smanjuju upalu (npr. ibuprofen 800 mg 3 puta dnevno) te izbjegavanje ili modifikacija uzročnog djelovanja obično ublažava simptome.

• Za sindrom karpalnog kanala, konzervativna terapija uključuje udlagu za zglob, oralnu ili parenteralnu primjenu kortikosteroida i ultrazvuk. Za refraktorne slučajeve uglavnom je efikasno kirurško liječenje.

Proteze ili udlage se često koriste u išćekivanju rezultata i za sprječavanje kontraktura.

Kirurško liječenje je potrebno razmotriti onda kada se progresija javlja usprkos kozervativnom liječenju.

Ključne točke

• Ako rezultati ukazuju na to da je zahvaćen jedan živac, najvjerojatniji uzrok je trauma.

• Potrebno je učiniti elektrodijagnostičke testove ukoliko je potrebno razlikovati mononeuropatije od radikulopatija i ostalih poremećaja koji uzrokuju slične simptome.

• Kod prolaznih kompresivnih neuropatija, savjetovanje pacijenata da izbjegavaju provocirajuće čimbenike može biti dovoljno; razmotriti kirurško liječenje onda kada se javlja progresija unatoč konzervativnom liječenju.