Zastojni dermatitis je upala kože potkoljenica uzrokovana kroničnom venskom insuficijencijom. Simptomi su svrbež, ljuskanje, hiperpigmentacija i ponekad ulceracija. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje je usmjereno na zbrinjavanje kronične venske insuficijencije i sprečavanje nastanka ili razvoj povezanih ulkusa.

(Vidi također Definicija dermatitis.)

Zastojni dermatitis javlja kod pacijenata s kroničnom venskom insuficijencijom jer zastojna venska krv u nogama narušava integritet endotela u mikrovaskulaturi, što rezultira transcelularnim gubitkom fibrina, lokalnom upalom i nekrozom lokalnih stanica.

Kasnije se razvijaju ekcematozne promjene u vidu crvenila, ljuskanja, vlaženja i stvaranja krusta, što se sve može zakomplicirati bakterijskom superinfekcijom ili kontaktnim dermatitisom uslijed mnogih lokalno često primijenjenih lijekova. Hiperpigmentacije i crvenosmeđa obojenost mogu biti posljedica venske staze i biti prisutni prije nego se razvije hipostatski dermatitis. Hiperpigmentacije mogu se pojaviti i nakon razvoja hipostatskog dermatitisa, kao sekundarna promjena. Kad se i kronična venska insuficijencija i zastojni dermatitis ne liječe na odgovarajući način, zastojni dermatitis napreduje do jasne ulceracije kože, vezivnog zadebljanja ili lipodermatoskleroze (bolne induracije koja nastaje zbog panikulitisa, koji, ako je jak, izaziva deformaciju noge u vidu obrnute “boce od Coca–Cole”, s povećanjem lista i suženjem skočnog zgloba).

Kroničnu vensku insuficijenciju treba liječiti na odgovarajući način, podizanjem ekstremiteta i nošenjem kompresivnih čarapa ( vidi: Liječenje).

Kod akutnog zastojnog dermatitisa (obilježenog stvaranjem krusta, eksudacijom i površnom ulceracijom) treba prvo stalno, a potom povremeno stavljati vlažne obloge. Kod vlažnih i secernirajućih promjena najbolji je hidrokoloidni oblog. Kod manje akutnog dermatitisa, treba 3×/dan nanositi kortikosteroidnu kremu ili mast ili mješavinu kortikosteroida i paste cinkova oksida.

Ulceracije se najbolje liječe oblozima (npr. cink oksid pasta); ostali zavoji (npr. hidrokoloidi) su također učinkoviti (). Vrijedovi u pokretnih bolesnika se također mogu zaliječiti Unna pastom (cinkova želatina),zavojem od cinkove želatine ili koloidnim zavojem (svi postoje na tržištu). Zavoji koloidnog tipa, postavljeni ispod elastičnih su učinkovitiji od Unna paste. Može biti potrebno mijenjati zavoj svakih 2–3 dana, no kako se edem povlači, a vrijed zacjeljuje, dovoljno je to činiti 1 ili 2×/tj. Nakon što vrijed zacijeli, elastični se zavoj treba postavljati prije nego što se bolesnik ujutro ustane. Bez obzira na to koji se zavoj koristi, za zacjeljivanje je najvažnije smanjenje edema (obično kompresijom).

Kod superponiranog celulitisa primjenjuju se antibiotici peroralno (npr. cefalosporini, dikloksacilin). Lokalna primjena antibiotika (mupirocina, srebrnog sulfadiazina) je korisna kod erozija i vrijedova. Kad se edem i upala smanje, kod velikih vrijedova može biti potrebno presađivanje kože.

Ne treba primjenjivati složene ili višestruke lijekove za lokalnu primjenu ili lijekove koji se kupuju bez recepta. Koža je uz zastojni dermatitis ranjivija na neposredne nadražaje i na potencijalno senzibilizirajuće tvari koje se nanose lokalno (npr. antibiotike, anestetike, podloge za lijekove za lokalnu primjenu, osobito lanolin ili acetilirani lanolinski alkohol).