Otitis media (sekretorna)

Autor: Richard T. Miyamoto, MD, MS
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Andro Košec, dr. med.

Sekretorna upala srednjeg uha je izljev u srednje uho koji nastaje uslijed nepotpunog povlačenja akutne upale srednjeg uha ili začepljenja Eustahijeve cijevi, bez infekcije. Simptomi su nagluhost i osjećaj punoće ili pritiska u uhu. Dijagnoza počiva na izgledu bubnjića i ponekad na timpanometriji. Većina slučajeva spontano nestaje unutar 2 do 3 tjedna. Ako nema poboljšanja unutar 1 do 3 mjeseca, indicirana je miringotomija, obično s umetanjem ventilacijske timpanostomijske cjevčice. Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima.

Normalno, srednje uho se prozračuje 3 do 4 puta/min kako se za vrijeme gutanja Eustahijeva cijev otvara, a O2 se apsorbira u krv žila sluznice srednjeg uha. Ako je prohodnost Eustahijeve cijevi poremećena, unutar srednjeg uha se stvara dodatni negativni tlak, što dovodi do nakupljanja tekućine. Ova tekućina može izazvati provodnu nagluhost.

Sekretorna upala srednjeg uha je česta posljedica AOM u djece (koja se često otkriva prilikom rutinskog pregleda uha) i može trajati tjednima do mjesecima. U drugim slučajevima, začepljenje Eustahijeve cijevi može biti posljedica upalnih zbivanja u nazofarinksu, alergija, hipertrofičnih adenoidnih vegetacija ili drugih opstruktivnih nakupina limfatičnog tkiva na ušću Eustahijeve cijevi i u Rosenmüllerovoj udubini, ili dobroćudnih ili zloćudnih tumora. Izljev može biti sterilan ili (češće) sadrži patogene bakterije, premda ne postoji očita upala.

Simptomi i znakovi

Mnogi bolesnici nemaju simptoma, ali neki (ili članovi njihovih obitelji) uočavaju gubitak sluha. Bolesnici mogu osjetiti punoću, pritisak ili pucketanje u uhu tijekom gutanja. Otalgija je rijetka.

Moguće razne promjene na bubnjića (TM) uključuju jantarnu ili sivu boje, pomak trokutastog svjetlosnog refleksa, blage do teške retrakcije i naznačenog reljefa srednjeg uha. Prilikom upuhivanja zraka, bubnjić je nepomičan. Kroz njega se može vidjeti razine zraka i tekućine ili mjehuriće zraka.

Dijagnoza

  • Pneumatska otoskopija

  • Timpanometrija

  • Nazofaringoskopija

Dijagnoza sekretorne otitis medije je klinička. Timpanometrija može biti učinjena kako bi se potvrdio izljev u srednjem uhu (tj. nedostatak mobilnosti bubnjića). Odraslima valja učiniti nazofaringoskopiju kako bi se isključila zloćudna bolest.

Liječenje

  • Opservacija

  • Ukoliko nema poboljšanja, miringotomija uz inserciju ventilacijske cjevčice.

  • Ako se ponavljaju u djetinjstvu, ponekad adenoidektomija

U većine bolesnika jedino je potreban pažljivi nadzor. Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima. Bolesnicima kod kojih je u pitanju alergija od koristi mogu biti antihistaminici i topikalni kortikosteroidi.

Ukoliko za 1 do 3 mj. ne dođe do nikakvog poboljšanja, može se učiniti paracenteza kako bi se aspirirala tekućina i uvela drenažna cjevčica—timpanostoma, kojom se omogućuje prozračivanje srednjeg uha i privremeno ublažava začepljenje Eustahijeve cijevi, bez obzira na njezin uzrok. Cjevčica (timpanostoma) se može uvesti kod trajnog gubitka provodnog sluha ili za sprječavanje ponavljanja AOM.

Ponekad se srednje uho privremeno prozračuje Valsalvinim manevrom ili policeriranjem. Za izvođenje Valsalvina manevra, bolesnik zatvara usta i pokušava silom ispuhati zrak kroz zatvorene nosnice (do pucketanja u uhu). Za izvođenje policeriranja, liječnik upuhuje zrak posebnom špricom (inflatorom srednjeg uha) u jednu od bolesnikovih nosnica, a zatvara drugu, dok bolesnik guta. To upuhuje zrak u Eustahijevu cijev i srednje uho. Niti jedan od ovih postupaka se ne smije izvoditi ako je bolesnik prehlađen i ima rinoreju.

Kod trajnih, opetovanih sekretornih upala srednjeg uha, može biti potrebno liječenje osnovnih nazofaringealnih poremećaja. U djece, osobito adolescenata, nazofaringealne angiofibrome treba isključiti prije daljeg liječenja, a kod odraslih, valja isključiti karcinom nazofarinksa. U djece, povoljan učinak može imati adenoidektomija, uključujući odstranjenje središnje adenoidne nakupine i limfatičnih nakupina na ušću Eustahijeve cijevi i u Rosenmüllerovoj udubini. Kod bakterijskog rinitisa, sinusitisa i nazofaringitisa bi se trebali primjenjivati antibiotici. Dokazani alergeni se trebaju odstraniti iz bolesnikovog okoliša, a u obzir dolazi i imunoterapija.

Budući da promjene pritiska okoline mogu uzrokovati bolne barotraume, ronjenje i putovanje zrakoplovom treba izbjegavati ili odgoditi kada je to moguće. Ako se putovanje zrakoplovom ne može izbjeći, žvakanje hrane ili pijenje tijekom leta (npr. iz plastične boce) može pomoći djeci. Valsalvin manevar ili policeriranje mogu pomoći starijoj djeci i odraslima.

Ključne poruke

  • Sekretorna otitis medija je neupalni izljev u srednjem uhu, obično nakon akutne upale srednjeg uha.

  • Dijagnoza je klinička; Odrasle osobe i adolescente valja nazofaringoskopirati kako bi se isključila prisutnosti malignih ili benignih tumora.

  • Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima.

  • Ukoliko nema poboljšanja u 1 do 3 mjeseca opservacije, može biti potrebna miringotomija uz inserciju ventilacijske cjevčice.