Sekretorna upala srednjeg uha je izljev u srednje uho koji nastaje uslijed nepotpunog povlačenja akutne upale srednjeg uha ili začepljenja Eustahijeve cijevi, bez infekcije. Simptomi su gubitak sluha i osjećaj punoće ili pritiska u uhu. Dijagnoza počiva na izgledu bubnjića i ponekad na timpanometriji. Većina slučajeva spontano nestaje unutar 2 do 3 tjedna. Ako nema poboljšanja unutar 1 do 3 mjeseca, indicirana je miringotomija, obično s umetanjem ventilacijske timpanostomijske cjevčice. Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima.
Normalno, srednje uho se prozračuje 3 do 4 puta u minuti kako se za vrijeme gutanja Eustahijeva cijev otvara, a kisik se apsorbira u krv žila sluznice srednjeg uha. Ako je prohodnost Eustahijeve cijevi poremećena, unutar srednjeg uha se stvara dodatni negativni tlak, što dovodi do nakupljanja tekućine. Ova tekućina može izazvati gubitak sluha.
Sekretorna upala srednjeg uha je česta posljedica upale srednjeg uha u djece (koja se često otkriva prilikom rutinskog pregleda uha) i može trajati tjednima do mjesecima. U drugim slučajevima, začepljenje Eustahijeve cijevi može biti posljedica upalnih zbivanja u nazofarinksu, alergija, hipertrofičnih adenoidnih vegetacija ili drugih opstruktivnih nakupina limfatičnog tkiva na ušću Eustahijeve cijevi i u Rosenmüllerovoj udubini, ili dobroćudnih ili zloćudnih tumora. Izljev može biti sterilan ili (češće) sadrži patogene bakterije, premda ne postoji očita upala.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sekretorne upale srednjeg uha
Mnogi bolesnici nemaju simptoma, ali neki (ili članovi njihovih obitelji) uočavaju gubitak sluha. Bolesnici mogu osjetiti punoću, pritisak ili pucketanje u uhu tijekom gutanja. Otalgija je rijetka.
Moguće razne promjene bubnjića (TM) uključuju jantarnu ili sivu boju, pomak trokutastog svjetlosnog refleksa, blagu do tešku retrakciju i naznačen reljef srednjeg uha. Prilikom upuhivanja zraka, bubnjić može biti nepomičan. Kroz bubnjič se može vidjeti aerolikvidni nivo ili mjehurići zraka.
Sekretorna upala srednjeg uha
U nekim slučajevima akutne sekretorne upale srednjeg uha prisutni su mjehurići i timpanoskleroza (bijele, kredaste naslage na bubnjiću).
TONY WRIGHT, INSTITUTE OF LARYNGOLOGY AND OTOLOGY/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Dijagnoza
Dijagnoza sekretorne upale srednjeg uha
Pneumatska otoskopija
Timpanometrija
Nazofaringoskopija
Dijagnoza sekretorne upale srednjeg uha je klinička i postavlja se pneumatskom otoskopijom, u kojoj se insuflator pričvršćen na glavu otoskopa koristi za pomicanje bubnjića (tekućina u srednjem uhu, perforacija ili timpanoskleroza inhibira ovo kretanje). Timpanometrija može biti učinjena kako bi se potvrdio izljev u srednjem uhu (tj. nedostatak mobilnosti bubnjića).
Odraslima i adolescentima valja učiniti nazofaringoskopiju kako bi se isključila zloćudna bolest. Posebno treba posumnjati na nazofaringealni malignitet u slučajevima jednostrane sekretorne upale srednjeg uha. Ako se sumnja ili se biopsijom dokaže zloćudnost, potrebno je napraviti slikovne pretrage.
Liječenje
Liječenje sekretorne upale srednjeg uha
Opservacija
Ako nema poboljšanja, miringotomija uz inserciju ventilacijske cjevčice.
Ako se ponavljaju u djetinjstvu, ponekad adenoidektomija
U većine bolesnika jedino je potreban pažljivi nadzor. Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima. Bolesnicima kod kojih je u pitanju alergija od koristi mogu biti antihistaminici i nazalni kortikosteroidi.
Ako za 1 do 3 mjeseca ne dođe do nikakvog poboljšanja, može se učiniti miringotomija kako bi se aspirirala tekućina i uvela drenažna cjevčica—timpanostoma, kojom se omogućuje ventilacija srednjeg uha i privremeno ublažava začepljenje Eustahijeve cijevi, bez obzira na njezin uzrok. Cjevčica (timpanostoma) se može uvesti kod trajne provodne nagluhosti uzrokovane tekućinom u srednjem uhu koja ne nestaje. Timpanostomske cjevčice mogu pomoći u sprječavanju recidiva akutnih upala srednjeg uha i sekretornih upala srednjeg uha.
Ponekad se srednje uho privremeno prozračuje Valsalvinim manevrom ili policeriranjem. Za izvođenje Valsalvina manevra, bolesnik zatvara usta i pokušava silom ispuhati zrak kroz zatvorene nosnice (što dovodi do pucketanja u uhu). Za izvođenje policeriranja, liječnik upuhuje zrak posebnom špricom (inflatorom srednjeg uha) u jednu od bolesnikovih nosnica, a zatvara drugu, dok bolesnik guta. To upuhuje zrak u Eustahijevu cijev i srednje uho. Niti jedan od ovih postupaka se ne smije izvoditi ako je bolesnik prehlađen i ima rinoreju.
Kod trajnih, opetovanih sekretornih upala srednjeg uha, može biti potrebno liječenje osnovnih nazofaringealnih poremećaja. U djece, osobito adolescenata, treba isključiti nazofaringealni angiofibrom, a u odraslih, valja isključiti karcinom nazofarinksa. U djece, povoljan učinak može imati adenoidektomija, uključujući odstranjenje središnje adenoidne nakupine i limfatičnih nakupina na ušću Eustahijeve cijevi i u Rosenmüllerovoj udubini. Antibiotici bi se trebali dati za bakterijski rinitis, sinuitis i/ili nazofaringitis. Dokazani alergeni se trebaju odstraniti iz bolesnikovog okoliša, a u obzir dolazi i imunoterapija. Kod osjetljive male djece s produljenim gubitkom sluha zbog dugotrajnog seroznog otitisa može biti potrebna odgovarajuća terapija kako bi se osigurao normalan razvoj jezika.
Budući da bolne barotraume, ronjenje i putovanje zrakoplovom mogu izazvati promjenu tlaka okoliša, treba ih izbjegavati ili odgoditi kada je to moguće. Ako se putovanje zrakoplovom ne može izbjeći, žvakanje hrane ili pijenje tijekom leta (npr. iz plastične boce) može pomoći djeci. Valsalvin manevar ili policeriranje (tijekom spuštanja) mogu pomoći starijoj djeci i odraslima.
Ključne poruke
Sekretorna otitis medija je neupalni izljev u srednjem uhu, obično nakon akutne upale srednjeg uha.
Dijagnoza je klinička; Odrasle osobe i adolescente valja nazofaringoskopirati te, ponekad, provesti slikovne pretrage, kako bi se isključila prisutnosti malignih ili benignih tumora.
Antibiotici i dekongestivi se nisu pokazali korisnima.
Ukoliko nema poboljšanja u 1 do 3 mjeseca opservacije, može biti potrebna miringotomija uz inserciju ventilacijske cjevčice.
Djeci s produljenim gubitkom sluha može biti potrebna odgovarajuća terapija kako bi se osigurao normalan razvoj jezika.