Poremećaji cirkadijanog ritma spavanja su posljedica desinkronizacije unutarnjeg i vanjskog ritma budnosti i spavanja te ciklusa svjetla i tame. Pacijenti obično imaju nesanicu, pretjeranu dnevnu pospanost ili oboje, što se u pravilu rješava nakon što se unutarnji sat prilagodi. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje ovisi o uzroku.
(Vidi također Pristup pacijentu s poremećajem spavanja ili budnosti.)
U cirkadijanim poremećaja ritma spavanja, endogeni ritam spavanja i budnosti (unutarnji sat) i vanjski svjetlo-tama ciklus postanu desinkronizirani. Uzrok može biti unutarnji (npr. sindrom odgođene ili preuranjene faze spavanja) ili vanjski (npr. jet lag, smjenski rad). Poremećaji cirkadijanog ritma spavanja se mogu javiti kod pacijenata sa Alzheimerovom bolest ili Parkinsonovom bolesti i kod pacijenata koji su imali traumu glave ili encefalitis.
Ako je uzrok vanjski, ostali cirkadijani ritmovi organizma, uključujući temperaturu i lučenje hormona mogu postati desinkronizirani sa svjetlo-tama ciklusom (vanjska desinkronizacija) i jedni sa drugim (unutarnja desinkronizacija); uz nesanicu i pretjeranu pospanost ovi poremećaji mogu urokovarimučninu, slabost, razdražljivost i depresiju. Rizik kardiovaskularnih i metaboličkih poremećaja se također može povećati.
Posebno se teško prilagoditi na ponavljajuće cirkadijane pomake (npr. česta daleka putovanja ili smjenski rada) pogotovo ako se smjene mijenjaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Promjene smjena koje se javljaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu mijenjaju vrijeme buđenja i spavanja unaprijed (npr. kada se leti prema istoku ili kada se smjena mijenja od dnevne prema noćnoj ili večernjoj). Simptomi se povlače kroz nekoliko dana ili kod nekih pacijenata (npr.starijih) kroz nekoliko tjedana ili mjeseci, kako se ritmovi podešavaju. Kako je svjetlost jaki sinkronizator cirkadijanih ritmova, izlaganje jarkom svjetlu (sunčevom ili umjetnom svjetlu jačine od 5.000–10.000 luksa) nakon željenog vremena buđenja i upotreba naočala koje smanjuju izloženost svjetlu prije željenog vremena spavanja ubrzava prilagodbu. Melatonin prije spavanja može pomoći.
Pacijenti s poremećajem cirkadijanog ritma četo pretjerano konzumiraju alkohol, hipnotike i stimulanse.
Cirkadijani poremećaji ritma uključuju sljedeće:
-
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, tip jet lag.
-
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, rad u smjenama.
-
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, poremećaj faza spavanja.
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, tip jet lag.
Ovaj sindrom je posljedica brzog putovanja kroz >2 vremenske zone. Putovanje na istok (preuranjeni ciklus spavanja) uzrokuje teže simptome nego putovanje na zapad (zakašnjelo spavanje).
Ukoliko je to moguće, putnici bi trebali postupno podesiti vrijeme usnivanja i buđenja prije puta na ono koje je na njihovoj destinaciji i maksimalizirati izloženost sunčevoj svjetlosti na novoj lokaciji (posebno ujutro) te izlođenost tami prije spavanja. Kratkodjelujući hipnotici i lijekovi koji potiču budnost (npr. modafinil) se mogu koristiti tijekom kratkog perioda nakon dolaska.
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, rad u smjenama.
Jačina simptoma je proporcionalna
-
Učestalosti promjena smjene
-
Opsegu svake promjene
-
Broju uzastopnih radnih noći
-
Duljini smjene
-
Učestalosti promjena koje su suprotne od kazaljke na satu (preuranjeno spavanje)
Ustaljeno radno vrijeme (npr. puno radno vrijeme noću ili uvečer) je poželjno; mijenjanje smjena bi trebalo biti u smjeru kazaljke na satu (tj dnevna u večernju pa u noćnu). Unatoč tome, ljudi koji rade ustaljene smjene imaju poteškoće zbog dnevne buke i svjetla koje narušava kvalitetu sna, a radnici uglavnom skraćuju vrijeme spavanja da bi mogli sudjelovati u socijalnim i obiteljskim zbivanjima.
Smjenski radnici bi trebali maksimizirati izloženost jarkom svjetlu (suncu ili posebno konstruiranim umjetnim svjetlosnim izvorima) u vrijeme kada bi trebali biti budni te osigurati da je spavaća soba zatamnjena i tiha tijekom spavanja. Nošenje sunčanih naočala tijekom odlaska kući s posla i iščekivanju sna je također korisno. Maske za spavanje i uređaji koji proizvode bijelu buku su korisni. Melatonin prije spavanja također može pomoći. Kad su simptomi trajni i utječu na funkcioniranje, može se uzeti hipnotik srednjedugog djelovanja ili lijek za održavanje budnosti uz oprez.
Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, poremećaj faza spavanja.
Kod ovih sindroma pacijenti imaju urednu kvalitetu sna i trajanje sna u 24–satnom cirkadijanom ritmu, no ciklus nije sinkroniziran sa potrebnim vremenom buđenja. Rjeđe, ciklus ne traje 24 sata, pa se pacijenti bude i idu spavati ranije ili kasnije svaki dan. Ako mogu slijediti svoj prirodni bioritam, pacijenti nemaju simptoma.
-
Sindrom zakašnjele faze spavanjapacijenti stalno idu spavati kasno i bude se kasno (npr. 3 ujutro i 10 ujutro). Ovaj ritam je češći u adolescenata. Ako je potrebno da se probudi ranije na posao ili u školu, dolazi do pretjerane dnevne pospanosti; uspjeh u školi je često loš ili preskaču jutarnju nastavu. Oni se mogu razlikovati od ljudi koji idu kasnije na spavanje vlastitim izborom ili zato što ne mogu zaspati ranije čak i ako pokušaju. Manji poremećaji ritma (<3 sata) se mogu liječiti upornim ranijim ustajanjem uz svjetlosnu terapiju ujutro, a ako je potrebno može se dodati i melatonin 4 do 5 h prije spavanja. Alternativna metoda je da se postupno odgađa vrijeme za spavanje i buđenje za 1 do 3 sata / dan dok se ne postigne ispravno vrijeme.
-
Sindrom preuranjene faze spavanja ovaj sindrom (rani odlazak na spavanje i rano ustajanje) je češće kod starijih i odgovara na liječenje jarkim svjetlom navečer i naočalama koje smanjuju svjetlo ujutro.
-
Sindrom ne slijedi 24-satni ritam spavanja i buđenja Mnogo rjeđe, ovaj sindrom je karakteriziran samostalnim stilom spavanja i buđenja. Ovaj ciklus spavanja i budnosti uglavnom ostaje konstantan u duljini, ali je > 24 h, što je rezultira odgodom spavanja i buđenja za 1 do 2 h svaki dan. Ovaj poremećaj je češći među slijepim osobama. Tasimelteon, agonist melatonin receptora, može povećati trajanje noćnog spavanja i smanjiti trajanje dnevnog spavanja u potpuno slijepih pacijenata koji imaju ovaj poremećaj. Doza je 20 mg jednom / dan prije spavanja, u isto vrijeme svake noći.