Ortoze pružaju potporu oštećenim zglobovima, ligamentima, tetivama, mišićima i kostima. Većina je prilagođena pacijentovim potrebama i anatomiji. Ortoze koje se stavljaju u cipele mogu se dizajnirati tako da prebacuju bolesnikovu težinu na određene dijelove stopala čime se kompenzira gubitak funkcije,sprječava deformacija ili ozljeda, pomaže pri oslanjanju punom težinom, ublažava bol i pruža oslonac. Ortoze su često skupe i nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.
Pomagala za hod
|
Karakteristike
|
|
Štake
|
Štapovi
|
|
Stabilnost
|
Vrlo dobro
|
Dobro
|
Najmanje stabilan
|
|
Brzina hoda
|
Najsporija
|
Sporo
|
Može biti brzo
|
|
Koristi se na stepenicama
|
Nema
|
Potrebna obuka
|
Lako
|
|
Snaga ruku potrebna za korištenje
|
Normalan
|
Umjerena snaga
|
Normalan
|
|
Broj ruku potrebnih za korištenje
|
2
|
Obično 2
|
Obično 1
|
|
Mogućnost za nošenje predmeta
|
Zahtijeva spajanje košare
|
Nema
|
Moguće
|
|
Trošak
|
Najskuplja
|
Relativno jeftino
|
Najmanje skupo
|
Pomagala za hodanje uključuju hodalice, štake i štapove (vidi sliku Ispravna visina štapa). Pomažu pri prijenosu težine i održavanju ravnoteže. Svako pomagalo ima prednosti i nedostatke te se može pronaći u različitim izvedbama. Nakon procjene, terapeut bi trebao odabrati ono koje pacijentu pruža najbolju kombinaciju stabilnosti i slobode (vidi tablicu Pomagala za hod). Liječnici bi trebali znati kako podesiti štake (vidi sliku Podešavanje štaka). Recepti (doznake) za pomagala trebaju biti što precizniji.
Kako podesiti i koristiti štake
Ispravna visina štapa.Ruka/visina štapa treba biti u razini ipsilateralnog velikog trohantera, što rezultira oko 20 do 30° savijanja lakta. Štap treba držati u ruci kontralateralno od zahvaćenog kuka. Štap se može držati s obje strane za bol u koljenu, ovisno o sigurnosti i preferencijama pacijenta.  |
Podešavanja štakaPacijenti bi trebali nositi cipele koje obično nose, stajati uspravno i gledati ravno naprijed s opuštenim ramenima. Za ispravno podešavanje, svaka štaka treba biti postavljena oko 5 cm s vanjske strane cipele i 15 cm ispred razine prstiju, a duljina treba biti namještena tako da je vrh štake otprilike 2 do 3 širine prsta ispod aksile (oko 5cm) Rukohvati trebaju biti podešeni tako da je lakat pod kutem od 20 do 30°.  |
Invalidska kolica omogućuju mobilnost bolesnicima koji ne mogu hodati. Neki modeli su dizajnirani s vlastitim pogonom, pružaju stabilnost za kretanje i na neravnoj površini, kao i preko rubova pločnika. Neki su modeli dizajnirani tako da ih gura pomoćnik; oni imaju manju stabilnost i brzinu. Invalidska su kolica dostupna s različitim značajkama. Za pacijente atletičare s onesposobljenim donjim udovima, ali snažnim rukama dostupna su invalidska kolica za utrkivanje. Upravljanje kolicima jednom rukom pogodno je za hemiplegične pacijente s dobrom koordinacijom. Ako pacijenti imaju malu ostatnu funkciju ruke, propisuju se kolica na električni pogon. Invalidska kolica za kvadriplegičare imaju opciju kontrole bradom ili ustima (gutanje i puhanje) i ugrađene ventilatore.
Skuteri imaju baterijski pogon, volan za upravljanje, kontrolu brzine, opciju vožnje naprijed i natrag. Koriste se na čvrstim, ravnim površinama unutar zgrada ili vani, ali ne mogu se voziti po krivinama ili stepenicama. Skuteri su korisni ljudima koji mogu stajati i hodati na kraćim relacijama (npr. transfer na skuter ili sa skutera), ali nemaju snage i izdržljivosti za hod na dužim relacijama.
Proteze su umjetni dijelovi tijela, najčešće udovi dizajnirani da zamijene donje ili gornje ekstremitete nakon amputacije (vidi Rehabilitacija nakon amputacije donjeg uda). Tehničke inovacije su znatno popravile udobnost i funkcionalnost proteza. Mnoge se proteze mogu kozmetički dotjerati da izgledaju potpuno prirodno. Protetičar treba rano biti uključen u proces opskrbe protezom, prezentirati pacijentu različite opcije koje će odgovarati pacijentovim potrebama i sigurnosnim zahtjevima. Kod mnogih se pacijenata može očekivati povratak vrlo dobre funkcije. Fizikalna terapija treba započeti prije opskrbe protezom; nastaviti se dok pacijent ne nauči funkcionirati s novim udom. Neki pacijenti ne toleriraju protezu ili nisu sposobni proći cijelu rehabilitaciju koja je potrebna za nošenje proteze.
(Vidi također: Pregled rehabilitacije)