( vidi: Prirođena Rubeola.)

Rubeola je zarazna virusna bolest koja može uzrokovati limfadenopatiju, osip te ponekad kratkotrajne, blage opće simptome. Infekcija u ranom stadiju trudnoće može dovesti do pobačaja, mrtvorođenja ili kongenitalnih anomalija. Dijagnoza je obično klinička. Oboljele treba evidentirati javnozdravstvenoj službi. Liječenje obično nije potrebno. Cijepljenje pruža dobru zaštitu.

Većina virusa koji inficiraju ljude mogu zaraziti odrasle i djecu te se o njima raspravlja drugdje u priručniku. Virusi sa značajnim utjecajem na novorođenčad opisani su u Infekcije novorođenčadi. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se obično stječu u djetinjstvu (iako mogu zahvatiti i odrasle).

Rubeola je uzrokovana RNK virusom rubeole koji se prenosi kapljičnim putem u bliskom kontaktu ili putem zraka. Bolesnici mogu prenositi rubeolu tijekom asimptomatske infekcije ili 7 dana prije, odnosno do 15 dana nakon izbijanja osipa; razdoblje najvećeg rizika je nekoliko dana prije pa do 7 dana nakon pojave osipa. Novorođenčad se može kongenitalno zaraziti mnogo mjeseci nakon rođenja.

Rubeola je manje zarazna od ospica. Infekcija virusom rubeole čini se da pruža doživotnu imunost. Međutim, u necijepljene populacije, 10 do 15% mladih odraslih ljudi nije preboljelo infekciju u djetinjstvu te su osjetljivi za rubeolu. Trenutno, incidencija je u SAD-u najniža u povijesti zbog rutinskog cijepljenja u djetinjstvu; svi slučajevi od 2004. su uvedeni.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi

Mnogi slučajevi su blagi. Nakon inkubacije trajanja od 14 do 21 dana, u odraslih se pojavljuje 1 do 5-dnevni prodromalni stadij bolesti karakteriziran blagom vrućicom, malaksalošću, konjuktivitisom i limfadenopatijom, dok je u djece ova faza odsutna ili blaže izražena. Karakteristično je povećanje subokcipitalnih, postaurikularnih i stražnjih cervikalnih limfnih čvorova. Na početku bolesti može se vidjeti hiperemija ždrijela.

Rubeola (limfadenopatija)

Povećani posteriorni, aurikularni limfni čvorovi su često viđeni u infekcije rubeolom.

© Springer Science+Business Media

Osip je sličan onom kod ospica, ali je slabije izražen te kratkotrajniji; kod djece je često prvi znak bolesti. Najprije se pojavljuje na licu i vratu te se brzo širi na trup i ekstremitete. U početku se može pojaviti mrljasti eritem, osobito na licu. Drugog dana bolesti osip postaje skarlatiforman (točkast) sa crvenkastom zažarenošću. Na mekom nepcu se pojavljuju petehije (Forschheimerove pjege) koje se kasnije stapaju u veće crvenilo sluznice. Osip traje 3 do 5 dana.

Rubeola (distribucija osipa)

Distribucija osipa je slična onoj kod osipica, ali je manje crven i konfluirajući.

Image courtesy of the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

U djece su opći simptomi poput slabosti ili povremenih artralgija vrlo blagi ili izostaju. U odraslih obično nema težih općih simptoma, no ponekad se pojavljuje vrućica, slabost, glavobolja, ukočenost zglobova, prolazni aritritis te blagi rinitis. Vrućica obično nestaje drugog dana od pojave osipa.

Encefalitis se javljao rijetko tijekom velikih vojnih epidemija. Tipičan je kompletni oporavak, ali encefalitis može biti i smrtonosan. Rijetko se pojavljuju trombocitopenična purpura i upala srednjeg uha.

Dijagnoza

Dijagnoza rubeole

• Klinička procjena

• Serološko testiranje

Na rubeolu trebamo posumnjati u bolesnika s karakterističnom limfadenopatijom i osipom. Laboratorijska dijagnostika je potrebna samo kod trudnica, novorođenčadi i bolesnika s encefalitisom. Također, laboratorijska potvrda se preporuča kod svih sumnjivih slučajeva zbog javnozdravstvenog interesa. Porast ≥4 puta između akutnog i rekonvalescentnog (4-8 tjedana) titra protutijela potvrđuje dijagnozu, kao i testiranje rubeola IgM u serumu. Detekcija virusne RNK reverznom transkripcijom-PCR u uzorcima iz ždrijela, nosa ili mokraće također može potvrditi dijagnozu; analiza genotipa je korisna u epidemiološkim istraživanjima.

Diferencijalna dijagnoza uključuje ospice, šarlah, sekundarni sifilis, osipe uzrokovane lijekovima, infektivni eritem i infektivnu mononukleozu kao i ehovirusne i coxsackie infekcije ( vidi: Neki od Respiratornih Virusa). Infekcije uzrokovane enterovirusima i parvovirusom B19 (infektivni eritem) ponekad se ne mogu razlučiti od rubeole samo temeljem kliničke slike.

Neke od ovih stanja može se razlikovati od rubeole kako slijedi:

• ospice: Rubeola se diferencira od ospica blažim, kratkotrajnijim osipom, blažim i kraćim općim simptoma, izostankom Koplikovih pjega, fotofobije i kašlja.

• kod šarlaha se već prvi dan bolesti pojavljuju jače izraženi opći simptomi i faringitis.

• u sekundarnoj fazi sifilisa limfni čvorovi obično nisu bolno osjetljivi, a osip se pojavljuje na dlanovima i tabanima. Također, obično je dostupna laboratorijska dijagnostika sifilisa.

• infektivna mononukleoza se može razlikovati od rubeole temeljem jače izraženog faringitisa, dugotrajnog umora, atipičnih limfocita u krvnoj slici te serološkim testovima na EBV protutijela.

Liječenje

Liječenje rubeole

• potporno liječenje

Liječenje je simptomatsko. Ne postoji specifično liječenje ni za encefalitis.

Prevencija

Sprječavanje širenja

Cjepivo sa živim, oslabljenim virusom se daje rutinski ( vidi: Preporučeni raspored cijepljenja za uzrast od 0 do 6 godina i vidi: Preporučeniraspored cijepljenja za uzrast od 7 do 18 godina). Cijepljenjem se stvara imunost u >95% cijepljenih, trajanja ≥15 godina te se čini da ne dolazi do prijenosa cijepnog virusa na osjetljive kontakte. Budući da se neke druge infekcije klinički ne mogu razlučiti od rubeole, sam anamnestički podatak o preboljeloj rubeoli ne mora značiti i postojanje imunosti.

Cijepljenje se provodi kombiniranom cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole u 2 doze:

• prva doza u dobi od 12 do 15 mjeseci

• druga doza u dobi od 4 do 6 godina

Jedna doza se preporuča za sve osjetljive osobe nakon puberteta, osobito studente, vojnike, zdravstvene djelatnike, recentno pristigle imigrante i osobe koje rade s malom djecom. Rutinsko cijepljenje se preporučuje svim osjetljivim majkama odmah nakon poroda. Preporučuje se testiranje žena generativne dobi na prisutnost protutijela protiv rubeole te cijepljenje seronegativnih. Međutim, žene koje su primile cjepivo protiv rubeole ne smiju ostati trudne najmanje 28 dana nakon cijepljenja. Cijepni virus može inficirati fetus u ranom stadiju trudnoće. Cjepivo ne uzrokuju kongenitalnu rubeolu, ali je rizik od oštećenja fetusa procijenjen na ≤ 3%. U trudnoći je kontraindicirana primjena cjepiva.

Vrućica, osip, limfadenopatija, polineuropatija, artralgija i artritis se rijetko javljaju kod djece nakon cijepljenja; bolno oticanje zglobova povremeno nastaje nakon cijepljenja kod odraslih, obično neimuniziranih žena.

Ključne točke

• Rubeola uzrokuje skarlatiniformni osip, često blagu vrućicu, slabost, konjuktivitis i limfadenopatiju (karakteristično zahvaćajući subokcipitalne, postaurikularne i stražnje vratne čvorove).

• Većina slučajeva su blagi, s malo komplikacija, osim u rijetkim slučajevima encefalitisa i rizika spontanog pobačaja, mrtvorođenja ili prirođenih mana kod infekcija u ranoj fazi trudnoće.

• Laboratorijska dijagnostika se predlaže kod svih sumnjivih slučajeva iz javnozdravstvenih razloga; dostupni su serološki i PCR testovi.

• Preporučuje se testiranje žena generativne dobi na prisutnost protutijela protiv rubeole te cijepljenje seronegativnih, uz preporučenu kontracepciju 28 dana nakon cijepljenja.

• Cijepljenje u trudnoći je kontraindicirano.