Penicilini su beta-laktamski antibiotici koji su baktericidni nepoznatim mehanizmom, ali vjerojatno aktivacijom enzima autolize koji uništavaju staniččni zid nekih bakterija.
(Vidi također Pregled antimikrobnih loijekova.)
Penicilini
|
Lijek
|
Način primjene
|
|---|
|
Prirodno penicilini
|
|---|
|
Penicilin G (parenteralno / vodena otopina)
|
Parenteralno
|
|
Penicilin G benzatin
|
Parenteralno
|
|
Penicilin G prokain
|
Parenteralno
|
|
Penicilin V kalij
|
Oralno
|
|
Aminopenicilini
|
|---|
|
Ampicilin
|
Oralno ili parenteralno
|
|
Ampicilin / sulbaktam
|
Parenteralno
|
|
Amoksicilin
|
Oralno
|
|
Amoksicilin/klavulanska kiselina
|
Oralno
|
|
Penicilini otporni na penicilinaze
|
|---|
|
Dicloksacillin
|
Oralno
|
|
Nafcilin
|
Oralno ili parenteralno
|
|
Oksacilin
|
Oralno ili parenteralno
|
|
Penicilini širokog spektra (antipseudomonasni)
|
|---|
|
Karbenicilin
|
Oralno
|
|
Piperacilin
|
Parenteralno
|
|
piperacilin/tazobaktam
|
Parenteralno
|
|
Tikarcilin
|
Parenteralno
|
|
Ticarcillin plus klavulanat
|
Parenteralno
|
Rezistencija
Neke bakterije proizvode beta-laktamaze koje inaktiviraju beta-laktamske antibiotike; ovaj učinak se može izbjeći dodavanjem inhibitora beta-laktamaze.
Međutim, tradicionalni inhibitori beta-laktamaze (npr. klavulanat, sulbaktam, tazobaktam) nepouzdano inhibiraju sljedeće:
-
AmpC beta-laktamaze, koje obično proizvode Enterobacter, Serratia, Citrobacter, Providencia i Morganella spp ili Pseudomonas aeruginosa
-
Beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) koje proizvode neki sojevi bakterija Klebsiella pneumoniae, Escherichia coli i ostale Enterobacteriaceae
-
Karbapenemaze
Novi, ne-beta-laktamski inhibitori beta-laktamaza, poput avibaktama i vaborbaktama, relebaktam imaju aktivnost protiv AmpC, ESBL, pa čak i nekih karbapenemaza kao što su Klebsiella pneumoniae karbapenemaze (KPC), koji postaju sve češće zastupljeni u Klebsiella species i drugim enterobakterijama. Međutim, trenutno ne postoje inhibitori beta-laktamaze koji su aktivni protiv metalo-beta-laktamaza (MBL), kao što su NDM-1 (New Delhi MBL-1), VIM-ovi (Veronski integron-kodirani MBL) i IMP (imipenem), koji mogu inaktivirati sve beta-laktamske antibiotike osim aztreonama. Međutim, mnogi sojevi koji proizvode MBL također proizvode i druge beta-laktamaze koje mogu hidrolizirati aztreonam.
Farmakokinetika
Hrana ne ometa apsorpciju amoksicilina, no penicilin G bi trebalo primjenjivati 1 sat prije ili 2 sata nakon obroka. Amoksicilin je uglavnom zamijenio ampicilin za oralnu primjenu jer se amoksicilin bolje apsorbira, uzrokuje manje GI tegoba i može se davati rjeđe.
Penicilini se brzo distribuiraju unutar izvanstanične tekućine većine tkiva, osobito u prisutnosti upale.
Svi penicilini se barem djelomično izlučuju u urinu, a većina ih tamo ostvaruje visoke koncentracije. Parenteralni penicilin G se brzo izlučuje (serumski poluživot 0.5 sati), izuzev oblika s polaganim otpuštanjem (benzatin ili prokain penicilin G), koji su namijenjeni samo za duboko IM injiciranje - oni stvaraju depo u tkivu iz kojeg se lijek polako apsorbira kroz nekoliko sati do nekoliko dana. Benzatin penicilin doseže vršnu koncentraciju sporije i redovito djeluje duže nego prokain penicilin. Soli prokaina imaju povećanu bioraspoloživost, što rezultira bržim uklanjanjem lijeka; na primjer, penicilin G prokain može se otkriti u krvi samo 1 tjedan u odnosu na penicilin G benzatin, koji se može otkriti 30 dana (1).
Farmakokinetika
-
1. Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Inadvertent use of Bicillin C-R to treat syphilis infection—Los Angeles, California, 1999-2004. MMWR Morb Mortal Wkly Rep 54(9):217–219, 2005. PMID: 15758893
Indikacije
Indikacije za ispitivanje uključuju:
Lijekovi slični penicilinu G
Lijekovi slični penicilinu G (uključujući penicilin V) prvenstveno se koriste protiv
Manjeg broja gram–negativnih bacila koji je osjetljiv na velike parenteralne doze penicilina G Većina stafilokoka, većina Neisseria gonorrhoeae, mnogi anaeroni gram-negativni bacili i 30% Haemophilus influenzae su rezistentni.
Penicilin G je lijek izbora za sifilis, određene klostridijske infekije i, u kombinaciji s gentamicinom, za endokarditis uzrokovan osjetljivim enterokokima.
Benzatin penicilin G je dugodjelujuća formulacija koja je dostupna kao
-
čisti benzatin penicilin
-
Smjesa jednake količine benzatina i prokaina penicilina G
-
Smjesa od 0,9 milijuna jedinica benzatina i 0,3 milijuna jedinica prokaina penicilina G
Od navedena tri pripravka, samo je benzatin penicilin preporučljiv za liječenje sifilisa i prevenciju reumatske groznice. Čisti benzatin penicilin i smjesa jednake količine indicirani su za liječenje infekcija gornjeg dišnog puta i infekcija kože i mekih tkiva koje su uzrokovane dobro osjetljivi streptokokima.
Ovi lijekovi su djelotvorni protiv
Dodavanje inhibitora beta-laktamaze (klavulonske kiseline ili sulbaktama) omogućava primjenu kod meticilin osjetljivih stafilokoka, H. influenzae, Moraxella catarrhalis, Bacteroides species, E. coli, i K. pneumoniae.
Ampicilin se prvenstveno koristi za infekcije obično uzrokovane osjetljivim gram-negativnim bakterijama:
Penicilini otporni na penicilinaze
Ovi lijekovi (dikloksacilin, nafcilin, kloksacilin, flukloksacilin i oksacilin) prvenstveno se koriste za
Ovi lijekovi se također koriste za liječenje nekih infekcija uzrokovanih bakterijom Streptococcus pneumoniae, streptokokom grupe A i meticilin-osjetljivim koagulaza-negativnim stafilokokom.
Penicilini širokog spektra (antipseudomonasni)
Piperacilin i piperacilin/tazobaktam djeluju protiv
Dodatak inhibitora beta-laktamaze pojačava djelovanje protiv meticilin-osjetljivog, beta-laktamaza pruoducirajućeg S. aureus, E. coli, K. pneumoniae, H. influenzae i gram-negativnih anaerobnih bacila, ali ne i protiv gram-negativnih bacila koji proizvode ampC beta-laktamazu, a može tek djelomično inhibirati ESBL koju proizvode neke K. pneumoniae, E. coli i druge Enterobacterales. Penicilini širokog spektra pokazuju sinergiju s aminoglikozidima, a obično se s njima koriste u liječenju P. aeruginosa infekcija.
Kontraindikacije
Kontraindikacije za primjenu penicilina
Penicilini su kontraindicirani u bolesnika koji su imali ozbiljne alergijske reakcije na njih.
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Penicilini su među najsigurnijim antibioticima tijekom trudnoće. Ispitivanja reprodukcije na životinjama s penicilinom nisu pokazala rizik za fetus. Podaci o korištenju fluorokinolona u trudnoći kod ljudi su ograničeni. U slučaju indikacije, penicilini se smiju primjenjivati u trudnoći. Penicilin G je djelotvoran u sprječavanju prijenosa sifilisa s majke na plod i u liječenju infekcije majke i ploda.
Penicilini ulaze u majčino mlijeko u malim količinama. Njihova upotreba se obično smatra kompatibilnom s dojenjem.
Nuspojave
Nuspojave penicilina uključuju
Nuspojave penicilina uključuju
-
Reakcije preosjetljivosti, uključujući osip (najčešće)
-
Probavni simptomi su česti, uključujući nelagodu, proljev, i povraćanje.
Ostale nuspojave su rjeđe.
Oralni penicilin može izazvati crni dlakav jezik, koji nastaje zbog iritacije glosalne površine i keratinizacije površinskih slojeva. Ovo je rijetko i bezopasno stanje koje prolazi nakon prestanka uzimanja lijeka.
Preosjetljivost
Najznačajnije nuspojave su reakcije preosjetljivosti:
-
Neposredne reakcije, uključujući anafilaksiju (koja može dovesti do smrti unutar nekoliko minuta), urtikarija, angioneurotski edem (nastaju u 1 do 5 / 10 000 injekcija) i smrt (u oko 0.3 / 10 000 injekcija).
-
Odgođene (kasne) reakcije su serumska bolest, osipi (npr. makularni, papularni, morbiliformni) i eksfolijativni dermatitis (obično se razvija nakon 7 do 10 dana terapije).
Većina bolesnika koja prijavi alergijsku reakciju na penicilin kasnije ne reagira na novu primjenu penicilina. Premda malen, rizik od alergijske reakcije je oko 10 puta veći u onih koji su prethodno imali alergijsku reakciju. Mnogi bolesnici prijavljuju nuspojave na penicilin koje zapravo nisu alergijske (npr. probavne nuspojave, nespecifični simptomi).
Ako pacijenti imaju nejasan ili nedosljedan podatak o alergiji na penicilin, a primjena alternativnog antibiotika nije efikasna ili praktična, može se činiti kožni test. Desenzibilizacija se može pokušati u bolesnika s pozitivnim kožnim testom ako ne postoji alternativa penicilinskom lijeku. Međutim, bolesnicima anamnestičkim podatkom o anafilaksiji na penicilin ne smije se ponovno dati sa sličnim bočnim lancem (uključujući i za kožni test na alergiju), osim u jako rijetkim situacijama kada nema zamjenskog antibiotika. Tada lijek treba dati pod nadzorom u kontroliranim uvjetima. U takvim slučajevima, potrebne su posebne mjere opreza i režimi desenzibilizacije.
Osipi
Osipi se češće javljaju na ampicilin i amoksicilin nego na druge peniciline. Bolesnici s infektivnom mononukleozom često razviju nealergijski osip, u pravilu makulopapularni, koji se obično javlja između 4. i 7. dana terapije.
Ostale nuspojave
Penicilini također mogu uzrokovati
Čini se da je leukopenija češća nakon primjene nafcilina. Premda svi penicilini primijenjeni u vrlo visokim IV dozama mogu remetiti funkciju trombocita i izazvati krvarenje.
Druge nuspojave su bol na mjestu IM injekcije, tromboflebitis kad se IV injekcija opetovano primjenjuje na istom mjestu i probavne tegobe kod oralne primjene.
Tikarcilin i karbenicilin u visokim dozama mogu uzrokovati preopterećenje natrijem, osobito u bolesnika s otkazivanjem srca ili bubrega, jer su oba lijeka natrijeve soli. Tikarcilin i karbenicilin također mogu izazvati hipokalemičnu metaboličku alkalozu jer velika količina aniona koja se ne može apsorbirati, prezentirajući se distalnim tubulima remeti izlučivanje H+ iona i sekundarno dovodi do gubitka kalija.
Doziranje
Doziranje penicilina
Svi se penicilini izuzev antistafilokoknih penicilina (npr. nafcilinm oksacilin, flukloksacilin, dikloksacilin) izlučuju mokraćom u velikoj mjeri, pa je bolesnicima s renalnom insuficijencijom dozu potrebno smanjiti. Probenecid inhibira renalnu tubularnu sekreciju mnogih penicilina, povećavajući njihovu koncentraciju u krvi. Ponekad se daje istovremeno održavanje visoke razine u krvi.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.