Autor:
Charlie C. Kilpatrick, MD, MEd
Urednik sekcije:
prim.
Boris Ujević, dr. med.
Prijevod:
Nataša Prodan, dr. med.
Adenomioza maternice je prisutnost žlijezda endometrija i strome u muskulaturi maternice; što može uzrokovati difuzno uvećanje maternice.
Kod adenomioze je ektopično tkivo endometrija sklono izazivati difuzno povećanje maternice (cjelokupno povećanje maternice). Maternica se može veličinom udvostručiti ili utrostručiti, ali obično ne prelazi veličinu maternice u 12. tjednu trudnoće.
Učestalost adenomioze je nepoznata, dijelom zato što je dijagnozu teško postaviti. Međutim, adenomioza se najčešće slučajno otkriva kod žena koje se pregledavaju zbog endometrioze, mioma ili boli u zdjelici. Viši paritet povećava rizik za razvoj adenomioze.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi adenomioze maternice
Najčešći simptomi adenomioze maternice su obilna menstrualna krvarenja, dismenoreja i anemija. Kronična zdjelična bol također može biti prisutna.
Simptomi mogu nestati u menopauzi.
Dijagnoza
Dijagnoza adenomioze maternice
Na dijagnozu adenomioze maternice se posumnja u slučaju prisutnosti simptoma i difuznog povećanja maternice, bez prisutnosti endometrioze ili mioma. Transvaginalni ultrazvuk i MR se obično koriste za postavljanje dijagnoze, iako konačna dijagnoza zahtijeva histološku analizu nakon histerektomije.
Liječenje
Liječenje adenomioze maternice
Najučinkovitije liječenje adenomioze maternice je histerektomija.
Hormonsko liječenje slično onome koje se koristi za liječenje endometrioze može se pokušati. Liječenje s oralnim kontraceptivima se može primijeniti, ali je obično neuspješno. Intrauterini uložak (IUD) s oslobađajućim levonorgestrelom može pomoći u kontroli dismenoreje i krvarenja.
Ključne točke
Adenomioza maternice može uzrokovati da se maternica veličinom udvostruči ili utrostruči.
Obično uzrokuje obilna menstrualna krvarenja, dismenoreju i anemiju, a može uzrokovati i kroničnu zdjeličnu bol; simptomi mogu nestati tijekom menopauze.
Transvaginalni ultrazvuk i/ili MR se koriste za postavljanje dijagnoze, iako za postavljanje konačne dijagnoze potrebna je histološka analiza nakon histerektomije.
Najučinkovitije liječenje je histerektomija, iako se može pokušati i hormonalno liječenje (npr. oralni kontraceptivi).