Dermatitis šaka i stopala je dermatitis koji zahvaća šake i/ili stopala. Može nastati zbog kontaktnog (alergijskog ili iritativnog) i atopijskog dermatitisa. Klinička slika uključuje eritem, ljuskanje i zadebljanje kože. Jedinstvena značajka dermatitisa šaka i stopala je da se obično prvo manifestira sitnim vezikulama i tada se naziva dishidrotični dermatitis (iako je i dalje dermatitis šaka i stopala). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje ovisi o uzroku, ali obično uključuje lijekove za lokalnu primjenu, fototerapiju i ponekad sistemske imunosupresive.
(Vidi također Definicija dermatitisa.)
Patofiziologija
Temeljno histološko obilježje dermatitisa je edem između epidermalnih keratinocita (spongioza). Kada se nakupi dovoljno edema, stanično-stanične adhezije (desmosomi) pucaju, stvarajući mikrovezikule. Mikrovezikule postaju makroskopski vidljive tek nakon što se povećaju. Na drugim područjima, osim šaka i stopala, ove vezikule obično brzo pucaju i ne primjećuju se. Međutim, na šakama i stopalima, zbog debljeg rožnatog sloja, vezikule imaju tendenciju održati se dulje i postati vidljive. Vidljivost ovih vezikula ukazuje na dishidrotični dermatitis (pogrešan naziv jer nema nikakve veze sa znojenjem ili abnormalnim radom znojnih žlijezda). Najteži oblik dishidrotičnog dermatitisa (pompholyx) karakterizira koalescencija vezikula, tvoreći veće bule (nazivaju se cheiropompholyx kada su na šakama, podopompholyx kada su na stopalima i cheiropodopompholyx kada su na šakama i stopalima).
Simptomi i znakovi
Eritem, ljuskanje i zadebljanje kože mogu napredovati do pruritičnih vezikula ili bula na dlanovima, postraničnim dijelovima prstiju ili tabanima (naziva se dishidrotični dermatitis), koji mogu puknuti, rezultirajući erozijama i krustama. Vezikule mogu biti prvi simptom. Ovisno o etiologiji i izloženosti, simptomi mogu biti povremeni. Čest ili dugotrajan kontakt s vodom (npr. često pranje ruku, rad s vodom ili vlažnim tvarima), osobito s deterdžentima, čest je okidač, osobito u bolesnika s atopijom.
Dihidrotični dermatitis
Ova fotografija prikazuje vezikule i eritematozne papule na tabanu bolesnika s dishdrotičnim dermatitisom stopala. Mali mjehur na bazi petog nožnog prsta ukazuje na početnu progresiju do pompholyxa koji zahvaća stopalo (podopompholyx).
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Dijagnoza
Dijagnoza dermatitisa šaka i stopala ponekad se može postaviti prema smještaju i izgledu kožnih promjena [XRef].
Diferencijalna dijagnoza dermatitisa šaka i stopala uključuje
Gljivičnu infekciju
Palmoplantarnu psorijazu
Gljivične infekcije, koji imaju sličnu upalnu reakciju kože, također uzrokuju svrbež, eritem i ljuskanje. Mogu se pojaviti vezikule i bule (bulozna tinea), koje se obično nalaze samo na šakama i stopalima, kao kod dermatitisa šaka i stopala. Najznačajnije razlikovno obilježje, kada je prisutno, je karakterističan prstenasti oblik gljivične infekcije zbog centrifugalnog rasta dermatofita u koži.
Palmoplantarnu psorijazu može također biti teško razlikovati od dermatitisa šaka i stopala. Značajke palmoplantarne psorijaze koje mogu pomoći u diferencijaciji uključuju eritematoskvamozne plakove koji su vrlo oštro ograničeni, sterilne pustule i druge znakove psorijaze, kao što su psorijatične promjene noktiju i psorijatični plakovi drugdje. Također, vezikule su moguće kod dermatitisa šaka i stopala, ali nisu obilježje palmoplantarne psorijaze. Međutim, uz vezikule mogu biti vidljive i pustule, na primjer:
Kada dishidrotični dermatitis i palmoplantarna psorijaza postoje istovremeno
Kada dođe do sekundarne infekcije vezikula kod dishidrotičnog dermatitisa
Kada se bolesnici s palmoplantarnom psorijazom senzibiliziraju (npr. na lokalne kortikosteroide) i razviju alergijski kontaktni dermatitis
Kada je palmoplantarna psorijaza izazvana ("koebnerizirana") kontaktnom alergijskom reakcijom
Mnoge bolesti, osim dermatitisa, mogu zahvatiti šake i stopala. Među ovima su
Keratolysis exfoliativa (također poznata kao lamelarna dishidroza ili dyshidrosis lamellosa sicca) nije dermatitis, već dermatoza. Zahvaća šake i stopala i karakterizirana je prstenastim eritemom na volarnim dijelovima šaka i stopala s mjehurima ispunjenim zrakom, nakon kojih može uslijediti ljuštenje. Sitne bijele ljuske poput ogrlice mogu zahvatiti dlanove (rjeđe tabane), ali štede dorzalne dijelove šaka i stopala. Nema mjehura ispunjenih tekućinom. Keratolysis exfoliativa može se pogoršati toplim vremenom, hiperhidrozom, trenjem i kontaktom s vodom.
Sindrom šaka-stopalo je poznat pod raznim izrazima, uključujući akralni eritem, palmarno-plantarnu eritrodisesteziju, toksični eritem dlanova i tabana, Burgdorfovu reakciju i toksični eritem zbog kemoterapije. Ovaj poremećaj predstavlja toksičnu reakciju kože uzrokovanu određenim sistemskim oblicima kemoterapije (npr. kapecitabin, citarabin, fluorouracil, idarubicin, doksorubicin, taksane, metotreksat, cisplatin, tegafur). Simptomi počinju trncima u dlanovima i/ili tabanima, nakon čega slijedi edem i osjetljivo, simetrično crvenilo, posebno u predjelu jagodica distalnih falangi. Mogu se razviti bol, utrnulost, ljuštenje ili stvaranje mjehura na dlanovima i tabanima.
Liječenje
Liječenje uzroka kad god je moguće
Suportivne mjere
Lokalna terapija i fototerapija
U teškim slučajevima, sistemski kortikosteroidi i imunosupresivi
Ako je moguće, liječenje treba usmjeriti na osnovni uzrok.
Bolesnici bi trebali izbjegavati kontaktne alergene kao i iritansi kože, osobito čest ili dugotrajan kontakt s vodom i deterdžentima.
Mogu se koristiti lokalni kortikosteroidi, čija se jačina temelji na težini dermatitisa. Antihistaminici mogu pomoći u kontroli svrbeža.
Može pomoći fototerapija uskospektralnim ultraljubičastim B (UVB) zračenjem ili PUVA kupke (kod koje bolesnici namaču ruke i/ili stopala u otopini psoralena prije izlaganja UVA zračenju).
Sekundarna infekcija liječi se lokalnom ili sistemskom primjenom antibiotika. Za teške oblike bolesti mogu se koristiti sistemski kortikosteroidi, po mogućnosti samo kratkotrajno. Povremeno, ako je potrebno dugotrajno sustavno imunosupresivno liječenje, mogu se dati ciklosporin, mikofenolat ili metotreksat.